Rudi Tomić : Bez stvarne pobune u Hrvatskoj neće biti promjene

Ne možemo objaviti e-mail(ove) poruke, dočim potrebno je iz nekih poruka izdvojiti značajne upute: analize zbivanja u Hrvatskoj, ili prijedlozi za nova usmjerenja koja bi mogla izvući državu iz krize i narodu ponuditi nova rješenja za ponovno oslobođenje od nasrtljivosti susjednih agresora i njihovih preostataka, kao i domaćih veleizdajnika, te građana koji su po nesreći rođeni u državi koju strastveno mrze.

– Bez stvarne pobune u Hrvatskoj neće biti promjene. Ne nazire se  niti jedna politička snaga koja bi mogla ili znala političkim i demokratskim putem zaustaviti propast ove hrvatske države. No, kako smo mi Hrvati ponovno postali ”ovce”, u velikoj sam sumnji da se bilo što može promijeniti u doglednoj budućnosti. Odlazak u svijet je ventil koji pomaže vladajućim strukturama. (A.B. hrvatski branitelj)

Potrebno je naglasiti, da naši današnji vanjski i domaći neprijatelji ne ruše državu hrvatskog naroda s vatrenim oružjem, kao što je bilo u ratu 1941. nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske i 1991. nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske. Ostali su isti neprijatelji ali ratuju s ”pristojnijim” sredstvima: vjerskim (srbo-pravoslavljem), medijskim (jugo-četničkim u Hrvatskoj i srbočetničkim iz Srbije i BiH). TV i Radio programi ispunjeni su srpskim, bosansko-turskim i engleskim programima i melosima. Bogu hvala za ”Bujicu” i još nekoliko lokalnih TV kanala, vjerskih radio postaja i nacionalnih Portala,  inače teško bi mogli uvjeriti sebe i neke druge – da u Hrvatskoj žive Hrvati!

Demonski liberal-demokrati će reći: Republika Hrvatska je ”demokratska”, jer imamo veliki broj političkih stanaka; imamo izabranu Vladu; imamo Sabor u punom sastavu; dozvoljene su (anti)hrvatske političke, kulturne i vjerske manifestacije, čak i malo razuman čovjek  ne može se požaliti na slobodu u ”slobodnoj” Hrvatskoj.

Hrvatska je poput Cicina hana

Današnja Republika Hrvatska je u punom smislu riječi – ”Cicin han” (perzijska riječ – za  prihvat putnika i zaprega), u koju mogu doći neprijatelji sa svih strana; mogu na javnim skupovima optuživati hrvatski narod za ”počinjene zločine nad nevinom srpskom nejači”, dakako i ”dokazati” kako se u Hrvatskoj budi ”fašizam i ustaštvo”, jer se javno izriče i piše pozdrav – Za dom spremni!

Izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman bio je gost hrvatskog ministra obrane Damira Krističevića zbog dogovora o eventualnom nabavku izraelskih borbenih zrakoplova. U isto vrijeme (27.09.2017.) došao je i Milorad Dodik, predsjednik zločinačke RS BiH i sastao se s izraelskim ministrom Liebermanom u Zagrebu, a da o dolasku i sastanku vlasti u Hrvatskoj nisu imale nikakvo prethodno saznanje!?

No, nije istina da nitko u Hrvatskoj nije znao za dolazak Dodika i njegov tajni sastanak s Liebermanom. Milorad Pupovac, izvršni dužnosnik Vlade u RH, pozvao je Dodika i upriličio  sastanak bosanskohercegovačkog  četnika s izraelskim Židovom. Dodika je dovezla limuzina iz Banja Luke u Zagreb, a to nisu znale hrvatske vlasti niti su vidjele službe državne sigurnosti na granici!? Očita besmislica.

Isto tako, vlasti u Hrvatskoj nisu znale  za dolazak četnika Aleksandra Vulina, srpskog ministra obrane, u hrvatski kraljevski grad Šibenik,(ab  absurdo!)  gdje je bio nazočan na ustoličenju srpskog Episkopa u Dalmaciji gosp. Nikodina Kosovića. Ali, vlastodršci su otvoreni usta  pomno slušali – čitanje četničke poslanice po Vulinu građanima u Hrvatskoj: ” Hrvatska se nalazi u stupnju ludila fašizma, fašisti, ustaše i  ustaški vikari (za bl. Alojzija Stepinca), ustaški generali (za gen. Antu Gotovinu), Hrvatska je potonula u ludilo iz kojeg nije u stanju da se otrgne”, riječ je četnika Vuline.

Pretpostavit ćemo da vlasti u Hrvatskoj ne znaju za dolazak srpske pjevačice – četnikuše Svetlane Ražnatović – Cece,  supruge krvnika Arkana, koja će u Zagrebu održati koncert, motivirana medijima da je ”veoma popularna u Hrvatskoj.” ?  Jedan hrvatski bogataš uplatio je  Ceci  200.000 eura na njezin bankovni račun u Beogradu. On (?) je uvjeren da će zaraditi tonu kuna za Cecu i sebe, jer ona će ”zapaliti” Zagreb. Kada bi  iz groba ustali Hrvati koje su zaklali četnici u Zagrebu, Ceca bi otprašila k Arkanu sa svojim ”obožavateljima” u Hrvatskoj.  Ali, na žalost, u Hrvatskoj živi mnogo zombija (živih mrtvaca).  Kakav bi bio doček hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu u Beogradu? Isti kao i u Puli.

Srpski hoteli, vile i jahte u Hrvatskoj

Vjerojatno vlasti ne znaju da iz Beograda dolazi još jedna srpska starka – Lepa Brena, koje će održati niz koncerta u Hrvatskoj. Brena ne dolazi u Hrvatsku samo zbog ”pevanja” na koncertima, nego Brena (s hrvatskim kunama skupljenim na koncertima u Hrvatskoj) kupuje hrvatske hotele u Šibeniku i Puli za srpsku  i bošnjačku čeljad, s riječima: ”Hajde da se volimo i svi zajedno zabavimo.”

Srpski poduzetnici u Hrvatskoj – u svojim hotelima i vilama u Dubrovniku, Šibeniku, Rijeci i Puli zabavljaju goste iz Srbije, Rusije i iz drugih zemalja svijeta sa žikinim melodijama, srpskim jelima i časte sa srpskim pićima – u Hrvatskoj! Srpski poduzetnici također sa svojim luksuznim jahtama kruže obalama Jadrana i strancima tumače srpsku ”historiu” u Hrvatskoj. U Hrvatsku dolaze glumačke ekipe koje snimaju filmove u Dubrovniku i drugim gradovima i otocima i svoje slobodno vrijeme provode na srpskim brodovima.  Na Visu se  snima film ”Mamma Mia II”, pa na otoku ima nekoliko stotina članova filmske ekipe među kojima se nalaze i najveće hollywoodske zvijezde, koji su se do sada vulgarno zabavljaju na brodu Čedomira Jovanovića. Policija je sumnjala na ”crne chartere” već mjesecima, ali tek su sada ”ulovili” Čedomira Jovanovića, kad je pri kraju snimanje ”Mamma Mia” na Visu!

Vlade u Republici Hrvatskoj (od 2000.), odnosno predsjednici RH i predsjednici Vlade i Sabora  nazočili su s ministrima u punom sastavu na četničkim dernecima i lomili ”lebac” u Hrvatskoj. Dakle, čuli su iz prve ruke  ovakve i slične optužbe i provokacije (Aca) Aleksandra Vulina, Aleksandra Vučića, Aleksandra Stankovića, Milorada Pupovca, patrijarh Irinej i stotinu drugih, ali ništa nisu učinili za zaštitu nacionalnih interesa i osobnog ponosa!? Da su barem demonstrativno napustili dvorane i zabranili dolazak spomenutih četnička iz Srbije i BiH u Hrvatsku. Sve vlade u RH nisu još uspjele (ili htjele) ukloniti četnike, na čelu s Pupovcem, koji su ostali nakon Oluje.

”Problem je, jer su se sve naše vlade od 2000. počele ponašati sluganski, a prešutnim ponašanjem i da se  kriminalizira Domovinski rat, to je s naše strane bio jedan od najčistijih ratova u povijesti. da ne kažem da smo jedini koji su spriječili genocid, onaj u Bihaću. Zaglavni temelj ove države je 05. kolovoza i pobjednička ‘Oluja’, a Srbija i  međunarodna zajednica ne daju nam da ga slavimo! Srbima će politika  uvijek biti velikosrpska. No, nama oni nisu problem, nego Jugoslaveni koji su pretežno u Hrvatskoj, a Beogradu ih ima manje.” Lošo (Bujica). Znači, ”oni iskušavaju našu snagu i naš otpor, ali na njega ne nailaze”, rekao je Hebrang i dodao kako specijalni rat sve više jača, dok jednom ne dostigne točku u kojoj bi mogao ponovo postati agresivan i u teritorijalnom smislu.(direktno.hr)

Srpskočetnička i jugoudbaška promidžba poistovijećuje hrvatsko domoljublje s ustaštvom, a ustaštvo  definiraju ovako: ”Kao što su ustaše tada bile izdajice Hrvatske, današnji izdajice su ustaše u Hrvatskoj.”  Drugim riječima, Hrvati koji su se u svojoj domovini za vrijeme NDH-a borili protiv srbočetnika i jugopartizana bili su ”izdajice” Hrvatske, a oni koji se danas u Republici Hrvatskoj bore protiv takvih neprijatelja su ”izdajice” u Hrvatskoj. Ovakvi izazovi moraju pobuditi pobunu u Hrvatskoj.

Tko su javni, tajni i pritajeni jugoslaveni o njima je napisao knjigu Vjekoslav Krsnik, prvi upravitelj Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA), koja je bila predstavljena 26. 09. 2017. u Dominikanskom samostanu u Splitu.  Na 143 stranice knjige Krsnik je nabrojio 100 hrvatskih jugoslavena, koje je prikazao ”mentalnim komunistima: ”u našem društvu i razotkriva antidržavnu strukturu u koju spadaju titoisti, regionalisti, globalisti, a koje autor jednostavno naziva novojugoslaveni. Tko su vodeći hrvatski jugoslaveni, autor se u sastavljanju liste rukovodio prije svega političkim i javnim djelovanjem navedenih osoba i organizacija.” Potrebno je pročitati Krsnikovu listu – 100 hrvatskih jugoslavena (dragovoljac.com).

Hrvatskih  branitelja sve manje, a boraca NOB-e sve više

– Ovih dana hrvatska javnost je saznala kako 82.889 hrvatskih branitelja nema nikakvih primanja, nezaposleni su i nemaju mirovinu. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je više od 54.000 branitelja umrlo nakon rata, a svake godine umire ih  sve više. Samo 2016. umrlo je 4.073 branitelja. Od 505.694 hrvatski branitelja koji su u evidenciji danas  je živih 442.710. Njih 56.362 ostvaruju pravo i imaju status ratnog invalida. Zbog produženog roka za priznavanje statusa hrvatskih branitelja očekujemo nekoliko stotina novih statusa. S druge strane, borci NOB-e sve je više. I nakon 72 godine od završetka Drugog svjetskog rata. (hrvatski-fokus)

Težak položaj hrvatskih branitelja u državi koju su s krvlju oslobodili i njoj utemeljili slobodu i demokraciju, pogoršava se sve više svake godine, i svake godine ih je sve manje i manje. Gore navedene statistike su potresne za svakog čovjeka koji ima i zeru ljudskog razuma i hrvatskog ponosa, jer da se toliki broj hrvatskih dragovoljaca nije odazvao pozivu domovine danas bi većina hrvatskog naroda živjela u Velikoj Srbiji. Stoga treba češće poginulim hrvatskim braniteljima donijeti cvijeće  i upaliti svijeće na njihovim grobovima i preporučiti sv. mise za njihov pokoj.  Hrvatske branitelje koji su ratni invalidi njima treba pomoći i pružiti ruku uz srdačan  pozdrav prigodom susreta na ulici ili u društvu.  Samo tako možemo odati dužno priznanje i iskazati zahvalnost njima, a oni će s lakše trpjeti bolove, jer će osjetiti da njihove žrtve nisu bile uzalud.

Iseljavanje je drugi genocid nakon Bleiburga

”Samo je u prošloj godini , prema službenim podacima, iz hrvatske iselilo 36.436 građana, dodali se tome 13.836 više umrlih nego rođeni, dobivamo negativni saldo od preko pedeset tisuća. Još pogubnije je stanje u hrvatskim krajevima u BiH. Taj trend koji bilježimo iz godine u godinu ostaje, za sada, bez učinkovita političkog odgovora, samo što se taj problem prigodnički spomene.” (hrsvijet.net)

Nije samo iseljavanje i umiranje epidemija u Hrvatskoj, nego ima i drugih uzroka koje more hrvatski narod, kao što su  obrazovanje, pobačaji, korupcija i kriminal. Sve su to uzroci i posljedice današnjeg teškog  položaja hrvatskog naroda u svojoj domovini, kojima je jedini spas odlazak u tuđinu.

– S političke točke gledišta: HDZ-e, kojemu je na čelu predsjednik Vlade Andrej Plenković, nije više ni prepoznatljiv, kao morla košulja prilijepio se uz Pupovca i srpsku manjinu, s antihrvatskim SDP-o, HNS-o i  drugima političkim partijama stvara koalicije i povjerenstva. Predsjednik ne shvaća ili neće da shvati, da s onima, s kojima je u koaliciji, kad bi se s njima kuhao u jednom loncu ne bi se mogli zgusnuti, kamo li  usuglasiti  u Hrvatskom (državotvornom) saboru.

Da je hrvatski narod, u prvom redu HDZ, izabrao dr. Zlatka Hasanbegovića za predsjednika stranke, on bi sigurno bio i predsjednik Vlade, onda bismo svi bili – Za dom spremni i nikome ne bi padalo na pamet da se seli iz Lijepe naše. – Koji ne znaju neka uče, a onima koji znaju neka je ugodno da se sjete.(Ch. J. Hénault

– Gospodarstvenim rječnikom rečeno: Todorićev Agrokor bio je ”rudnik zlata” za njegovu obitelj, za veliki broj političara (mafijaša) i doveo je RH u stečaja. Ivica Todorić bio je gospodar gospodarstva u RH, a dobrim dijelom i u susjednim državama i tek su mu stali u trag kako je krao i koliko je ukrao. Todorić optužuje Vladu (napad je najbolja obrana) za raspad Agrokora, dok u međuvremenu u kofere sprema  zlatninu  i gotovinu. Možda čak ode i u Moskvu.

Mnogi su pisali o Todorićevom poslovanju, uspjehu i eventualnom padu, ali država je držala do Agrokora kao do političke stranke. Todorić se stoga  na  državne i međunarodne optužnice postavio u ulogu valjanog svjedoka i suca. Umjesto da mu je zamrznuta sva imovina, njegova i njegove obitelji, a da on čeka ishod presude u Remetincu, on se ”ponosno” šeta ulicama Zagreba!.

– S obrazovnog stajališta: Srbi su naučili od Engleza – tamo gdje ne može vruće željezo, može slatka riječ.  Skoro cijelo prošlo stoljeće u Hrvatsku se uvozi na velika vrata – srbizam i zapostavljali hrvatski književnici. Ne ćemo ni govoriti o tome koliko su srpsko-kraljevski četnici i Titovi srbo-partizani spalili hrvatskih knjiga i opljačkali hrvatsku literalnu i kulturne baštine; posrbili hrvatski književni jezik i učili hrvatsku djecu da mrze svoje roditelje koji su oni ubili nakon sloma NDH i svršetka Drugog svjetskog rata.

Stoga je u propovijedi u Mariji Bistrici u nedjelju 1. listopada 2017. nadbiskup Želimir Puljić osvrnuo se na kurikulum reformu, koju Milanovićev drug Boris Jokić kani nametnuti hrvatskoj djeci u hrvatskim školama.  ”Nevjerojatno je bilo čitati kako su predlagači novog kurikulum reforme obrazovanja izbacili Marulića iz popisa školske literature (zamislite englesku književnost bez Shakespearea i njemačku  bez Goethea)” (narod.hr)

Poruka Predsjednice RH – nadahnuće za budućnost

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u petak je uputila čestitku povodom 8. listopada, Dana neovisnosti Republike Hrvatske, svim Hrvaticama i Hrvatima te državljanima u domovini i  diljem svijeta, te poručila kako je stvarna snaga hrvatske države u zajedništvu svih, u samopouzdanju, mladima i vjeri u budućnost. Svako kraljevstvo, ako je u sebi nesložno, opusti. (lk.11.15)

”Taj povijesni cilj ostvarili smo nakon mnogih stoljeća borbe za opstojnost i slobodu. Stoga se danas sa zahvalnošću sjećamo svih koji su kroz povijest žrtvom, radom i životom pridonijeli njegovu ostvarenju.” naglasila je  predsjednica Grabar Kitarović.

Poručila je i kako danas, kao neovisna država koja je punopravna članica  međunarodne zajednice i Europske unije. Hrvatska ima sve formalne pretpostavke za slobodan nacionalni i društveni razvoj i afirmaciju u svijetu. ”Uvjerena sam da ćemo ostvariti sve  razvojne ciljeve kojima težimo. Vjerujem u budućnost naše neovisne Hrvatske”. (direktno.hr)

Sve mogućnosti u Hrvatskoj ovise o volji naroda i vjeru u Boga, ali volja i vjera samo su nadahnuće za stvaralaštvo, a rad, žrtva i ljubav za domovinu su temelji za ostvarenje osobnog prosperiteta i integralne slobode. Ali, bez stvarne pobune u Hrvatskoj neće biti promjene: za tvrdu kvrgu treba imati tvrdi klin!.

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo