U očekivanju presude:Podlistak o generalu Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu

Kao petnaesti prilog u podlistku o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu donosimo predgovor knjizi Slobodana Praljka “Urbicid koji su počinile postrojbe JA pod vodstvom Momčila Perišića nad Mostarom u ljeto ’92.”. (hkv) 

Predgovor knjizi Slobodana Praljka “Urbicid koji su počinile postrojbe JA pod vodstvom Momčila Perišića nad Mostarom u ljeto ’92.”, Činjenice, Zagreb svibanj 2007.

Kada sam u jesen 1992. godine poslao Gorana Pavelića – Pipu, djelatnika IPD-a i snimatelja Gorana Mećavu u Mostar sa 16 mm filmskom kamerom i 1200 metara Kodakovog negativa kako bi snimili razoreni grad slutio sam i znao da će taj filmski zapis jednom služiti kao činjenica. Iste činjenice o razaranju Mostara u proljeće i ljeto 1992. godine od topništva JNA i generala Perišića (a istu je rabotu kasnije nastavila VRS) mogu se pronaći u vrijednoj, istinitoj i lijepoj knjizi “ Urbicid u Mostaru “ grupe autora hrvatske i muslimansko – bošnjačke narodnosti. I njihov hvale vrijedan trud koristio je moj istraživački tim pri slaganju ove knjižice. U nadi da nas neće tužiti najljepše im zahvaljujemo.

Sredinom 90-tih, odmah poslije “Oluje“, svakom je društvenom analitiku bila vidljiva, više nego očita sustavnost u proizvodnji kaosa u Hrvatskoj, izvrtanjem, zanemarivanjem, prešućivanjem i krivotvorenjem činjenica. Dogodilo se to i s prirodom hrvatsko – bošnjačkog sukoba u BiH i svim činjenicama i istinama o tom sukobu. Tako je bilo i s razaranjem Mostara. JNA, Perišić i VRS polagano su “ ispadali “iz igre“ Tko je počinitelj “?, a HVO je naknadno postojao glavni krivac.

Moji tadašnji pokušaji da HTV emitira i pokaže gore navedene snimke ostali su bezuspješni. Sve je ostalo u bunkeru “nacionalne kuće“ koja je onaj negativ razvila, izradila pozitiv kopije i sve to presnimila na Beta – sistem video vrpce. Zašto je tome tako? Zato jer je “Veliki meštar“ modeliranja ukupnog hrvatskog bića već tada u najvećoj mjeri uništio ionako slabi imunološki informacijski sustav naroda. Nametnuta je istina i do kraja onemogućeno iznošenje činjenica koje bi nametnuto mogle dovesti u pitanje.

Projicirana budućnost uvijek se bavi istinom o prošlom vremenu; Tako je bilo s Bleiburgom, zločinima komunizma, tako je bilo s likom i djelom druga Tita, vrijednošću i dosezima samoupravljanja, s prodajom “gastarbeitera“ i deviznim doznakama tih ljudi koje su, doznake, održavale na životu davno bankrotirani komunistički sustav.

Doznake su iznosile sedam milijuna dolara godišnje puta dvadeset godina, tadašnje vrijednosti dolara. A Karađorđevo i istina ? A visoki emisari iz velikog demokratskog svijeta koji su se zalagali za očuvanje Jugoslavije i onda kada su tenkovi JNA već imali napunjene cijevi okrenute prema Hrvatskoj kao jedini način na koji se Jugoslavija mogla održati. A embargo na uvoz oružja?

Koliko je Hrvata i Bošnjaka izgubilo život, ostalo osakaćeno, koliko toga je razoreno zbog te odluke, tog moralno i pravno besprimjernog akta suprotnog svakom prirodnom pravu na obranu kako pojedinca tako i naroda? A posljedice na razvoj društva? Zbog pukog preživljavanja država i tisuće pojedinaca morali su se baviti švercom pri nabavi oružja kao jedinim načinom opstanka. O tome se može napisati debela znanstvena studija.

Kada će biti napisana i tko će je napisati? I tako redom, istina će biti samo ono što je poželjno gospodarima i što odgovara desetinama tisuća onih domaćih zaljubljenika u sustav koji im je omogućavao lagodan komunistički život. Kako priznati vlastitu moralnu nakaznost? Zbog svega toga nastala je ova mala knjižica, neka se i ona nađe u loncu velikih kuhara.

Slobodan Praljak

hkv.hr/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo