Premijer Plenković je na prekretnici

Vlada premijera Andreja Plenkovića ulazi u najveću krizu zbog, za sada, dvojbenoga stava oko ploče poginulim braniteljima HOS-a koja je postavljena u Jasenovcu. Još je značajnije da s time u krizu upada i HDZ kao stranka koja je vodila državu tijekom stvaranja hrvatske države i njezine obrane od srpsko-crnogorske agresije. Kao stožerna državotvorna stranka, Tuđmanov HDZ nije samo temelj hrvatske državnosti i samostalnosti već i pokazatelj hrvatskoga stanja duha. U srži je biračkoga tijela najveće stranke u Hrvata domoljublje i zaštita nacionalnih interesa, kao što je to temelj politike svih samostalnih naroda svijeta. Zato kada kihne HDZ, razboli se cijela Hrvatska. Svaka stranputica ove stranke uzdrmala je cijelu državu, a svijetli trenutci HDZ-a rezultirali su hrvatskim napretkom. Danas se HDZ trese zbog kolebanja u obrani hrvatskih interesa, u ovome slučaju staroga hrvatskoga pokliča „Za dom spremni“.

Najnovija kriza pokazuje koliko je Hrvatska duboko podijeljena i što koči njezin ukupni razvoj. Na izborima 1990. godine poražene snage pritajile su se tijekom rata i spremale preuzimanje države ako krene po zlu, a to zlo je u njihovim planovima bila pobjeda Hrvatske vojske u ratu protiv Srbije i Crne Gore. Nakon ostvarenja takve briljantne pobjede hrvatske obrane, oni počinju upotrebljavati svoje ubojito oružje koje su preuzeli, a to su mediji, financijske institucije i pravosuđe. Manipulacijama i lažima u području javnih informacija kriminaliziraju sve što je branilo Hrvatsku. Navedeni tipovi nisu digli glas protiv pozdrava Za dom spremni tijekom obrane od srpske agresije, kada je taj pozdrav s postrojbi HOS-a raširen na sve brigade i sve borbene jedinice. Osobno sam ga čuo stotinama puta na svim bojišnicama. Javili su se tek sada, kada osjećaju da opet drže sve poluge vlasti u Hrvatskoj.

Na ključne položaje prošlih dvadeset godina, u sve vrhove vlasti, mogu doći samo pripadnici ili simpatizeri bivše komunističke partije. Statistika pokazuje da je u to vrijeme antikomunista na čelu državnih institucija bilo manje od pet postotaka! Mi antikomunisti mogli smo samo povremeno prema vrhu, kad je zagustilo, ali ne do vrha. Tako je odlučilo biračko tijelo. Kada su moji stranački kolege, a kasnije i većina hrvatskoga biračkog tijela, na čelo stranke i Vlade doveli Andreja Plenkovića, ponadali smo se vraćanju hrvatske politike na stazu obrane njezinih interesa. Zbog zanemarivanja srži hrvatskoga bića, taj je put danas ugrožen, a oni koji su bojkotirali Domovinski rat, ponovno dižu glave. Tako ja vidim buđenje protivnika staroga hrvatskog pozdrava.

Simbol najteže hrvatske bolesti

Što znači jedna ploča u Jasenovcu? Ona je simptom najteže hrvatske bolesti, a to je nerazjašnjena povijest. Već desetljećima naša povijesna pitanja povezana s ideologijom i svjetonazorom guramo pod tepih. Nismo odlučno Bolest osudili komunistički režim, protežiramo još uvijek petokraku, ne obznanjujemo istinu o strašnim zločinima nad Hrvatima u Domovinskome ratu. Hoćemo naprijed, a neriješena povijesna pitanja vuku nas natrag. Tako je sada iskočila ta ploča, koja ima dvostruko značenje. S jedne su strane hrvatski branitelji koji su branili državu kada još nije bilo organizirane obrane i ginuli za našu Domovinu. Pratio sam ih kao ratni ministar na ratištima i divio se njihovoj hrabrosti. Bez HOS-a i njima sličnih Srbija bi pregazila Hrvatsku u par dana!

Početak obrane od agresije bilo je doba emocija i domoljublja, a pjesme i simboli starih težnji Hrvata za slobodom bili su nam jedini oslonac! Tako je i hrabra skupina pripadnika HOS-a uzela kao znak slogan „Za dom spremni“, koji je kasnije legaliziran u njihovu službenome obilježju. S druge strane oni, koji su bili daleko od prvih crta obrane, odlučuju o tom važnom pitanju za branitelje. Hoćemo li skinuti još jedan simbol obrane od srpskoga fašizma devedesetih? Jer srpska agresija imala je sva obilježja fašizma. Bila je militantna, genocidna, silom nametnuta, a temeljila se na istrjebljenju Hrvata. Zar nije fašizam pobiti 7 263 hrvatska civila, što uz oko tisuću nestalih znači preko 8 000 civila, među kojima žene i djeca čine polovicu žrtava? Dokaze koje smo o tomu publicirali zanemaruju sve dosadašnje hrvatske vlade.

Nije li fašizam to što su protjerali 240 000 Hrvata iz okupiranih područja, pa smo u Oluji naišli na jednonacionalni srpski sastav stanovništva? Nije li fašizam rušenje 14 bolnica, stotine ambulanti i vjerskih objekata? Ili stvaranje koncentracijskih logora u koje su otjerali 30 000 ljudi? Umjesto da kao pobjednici proglasimo te istine, a naše branitelje svrstamo među antifašiste, mi klecamo pred navalom uništavanja naših antifašističkih simbola. Izraz „Za dom spremni“ zaslužio je takav epitet u borbi protiv srpskog fašizma! A jedini fašizam u Europi nakon onoga u Drugome svjetskom ratu bio ja taj srpski u agresiji na hrvatski teritorij. Dakle mladići HOS-a i drugih braniteljskih postrojba junaci su koji su rušili fašizam, a oni koji su se tada skrivali, okreću tu istu optužbu upravo prema braniteljima! Eto, do čega dovode neriješena pitanja prošlosti, od čijega rješavanja uporno bježimo.

Kakvo mi to društvo gradimo?

Pozdrav „Za dom spremni“ u ratu je bio općeprihvaćen. U ratu smo ga rabili kao stari hrvatski pojam. Ovaj puta pod njim smo se borili protiv crvene zvijezde petokrake i četničke kokarde koje su nosili agresori na svojim kapama. Danas, dvadesetak godina kasnije, ta krvava petokraka nije sporna, četništvo se relativizira, ali se napada pozdrav koji nas je hrabrio da se od njih obranimo?! Kakvo to mi društvo gradimo? Uz bezbroj puta ponovljenu napomenu da smo osudili ustašku suradnju s fašizmom, a taj teret sada nam ponovno nameću neki kojima je srce daleko od današnje Hrvatske. Na žalost, hrvatski narod takve je birao čak i za predsjednike države. S narodom zavedenim dezinformacijama lako se upravlja. Na sreću, iz povijesti je poznato da svaki narod progleda i spozna istine, što je preduvjet za demokraciju bez manipulacija.

Inače, za neznalice, izraz „Za dom“ prvi se put javlja 1684. godine u spjevu Ritter Vitezovića „Odjeljenje sigetsko“, prenosi se u operu Ivana Zajca 1876. godine, a nalazimo ga u bezbroj tekstova prije II. svjetskoga rata. Zato taj pozdrav usvaja i Ante Pavelić još 1932. godine, kada još nije potpisao pakleni sporazum s fašistima. Zato dovoditi taj pozdrav u vezu s fašizmom nije opravdano, dapače, zlonamjerno je. Izraz dom za Hrvate znači vlastiti dom, obitelj i vjeru, znači domovinu koju brane stoljećima i nikada nisu posezali za tuđim domom.

Truli kompromis

Zbog svega iznesenoga, odluka o braniteljskoj ploči značit će veliku prekretnicu u političkome životu Hrvatske. Ovo je prilika premijeru Plenkoviću da zaokrene politiku prema hrvatskim istinama. U protivnome, potresi koji se osjećaju u stranci pojačat će se i dovesti do promjena na političkoj sceni. S druge strane, to je prilika stranim tijelima u hrvatskoj vlasti, HNS-u i militantnome dijelu srpske nacionalne manjine, da i dalje drže Hrvatsku kao taoca svojih laži. Zovem ih stranim tijelima jer nisu izabrani na izborima u vlast, a o njoj odlučuju. Ovo je prilika za istinu o komunizmu, za stalno odgađani početak otkopavanja žrtava komunističkih zločina, ali i za istinu o civilnim žrtvama i ukupnim nekažnjenim ratnim zločinima tijekom srpsko-crnogorske agresije. Bez odgovora na ta pitanja, kako vidimo, svaki i najmanji problem protivnici hrvatske stabilnosti koriste da ju uzdrmaju.

Postupi li premijer rješavanju ovoga problema traženjem truloga političkog kompromisa, otvara se novo poglavlje raskola u hrvatskome društvu. Takvo rješenje bilo bi samo kratkoročno, a rezultiralo bi još većim podjelama. Prilika je ovo za istinu o komunističkim i fašističkim zločinima, o čemu imamo nedvojbenu dokumentaciju. Prilika je i za istinu o srpskim zločinima nad hrvatskim civilima, o čemu smo objavili dokaze. Napokon, to je prilika da se jednom zauvijek hrvatski branitelji dignu na pijedestal utemeljitelja hrvatske države, a njihovo znakovlje da se štuje jer je u početku obrane države bilo jedino oružje.

prof. dr. sc. Andrija Hebrang/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo