“Brisani prostor”Što je sve u Hrvatskoj kompromitirano?

Etički i logički aspekti selektivne mantre o kompromitaciji

Predstavnici i sluge rehabilitiranoga velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma ovih se dana natječu u traženju prihvatljivoga argumenta, ili barem fraze, kojom bi dodatno obezmužili (kastrirali) Hrvatsku, ponizili Hrvate i njihovu ideju o samostalnoj, demokratskoj i održivoj državi. Tako smo čuli da je primjerice za dom spremni – „kompromitiran“. Vjerojatno se misli da je kompromitiran četverogodišnjim ustaškim režimom. No, je li taj pozdrav dekompromitiran u osmogodišnjem Domovinskome ratu?

Naravno da jest, jer su ga koristili antifašistički branitelji protiv koalicije velikosrpskoga i jugokomunističkoga agresora. Što može biti sporno kad se hrvatski antifašist za dom spreman bori protiv bilo kojega fašizma, pa i velikosrpskoga i jugokomunističkoga? Biti za dom spreman ne znači biti fašist, već upravo – za dom spreman. Vladajući poručuju: Možete biti za dom spremni branitelji, ali ne javno, već u svoja četiri zida, a još bolje na trajnom privremenom radu u inozmestvu.

Temeljno pitanje: Na čemu počiva hrvatska država

S hrvatske strane zagana nastaje u jugokomunističkom neprihvaćanju činjenice da je Domovinski rat temelj hrvatske države. Sa velikosrpske strane problem je bolesno iracionalan. Početkom rujna definirao ga je ministar vanjski poslova Srbije Ivica Dačić kazavši da su priče o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku velika laž. Ako nema velikosrpske agresije (fašizma), ne postoji ni Domovinski rat (antifašistički), ako nema agresije, nema ni obrane od nje – već ima bezrazložnoga „protjerivanja Srba“. Ako je agresija laž, onda je i Domovinski rat velika laž. I tako ukrug.

I u taj se konstrukt sada ugrađuje selektivna teza o hrvatskoj kompromitiranosti. Intencija joj je, da je Domovinski rat – kompromitiran, ne sam nepotreban. Ako je on kompromitiran, onda je i hrvatska država trajno, „oduvek i zauvek“, u bilo kom obliku kompromitirana. Hrvatska za velikosrpstvo i jugokomunizam nije kompromitirana jedino u slučaju kad je nema, ili je sužena do te mjere da nema izlaz na more.

Sa stajališta hrvatske države utemeljene na volji hrvatskoga naroda i na oslobodilačkom Domovinskom ratu, u Hrvatskoj je doista mnogo toga kompromitirano. Kompromitirane su sve vlade u proteklih sedamnaest godina jer su s više ili manje žara provodile teze o tome da država ne počiva na volji hrvatskoga naroda i na Domovinskom ratu. Tako i ova posljednja. Da je prihvatila te dvije osnovne činjenice problem sa spomen pločom ne bi bio problem države i naroda, već samo problem velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma, koje ni u kojemu obliku ne treba uključivati, posebice suprotivo izbornim rezultatima, u hrvatsku vlast.

Široki je krug kompromitiranih

S istoga stajališta o temelju hrvatske države kompromitiran je i hrvatski proračun, jer je financirao obnovu velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma. Kompromitiran je i Hrvatski sabor, jer je donosio odluke i zakone koji su pogodovali zagovornicima i provoditeljima teze da je srpska agresija laž, a obrana od agresije „kompromitirana“. Kompromitirana su dva predsjednika, Mesić i Josipović, ali niti jedan nije procesuiran ili opozvan.
Kompromitirane su cijele stranke. SDP čuvenim izlaskom iz Sabornice u ključnome trenutku države i nacije, a HDZ izdajom Tuđmana, Radića i Starčevića. Kompromitirane su i kulturalne ustanove na proračunu. Mediji su također kompromitirani. Koliko puta su se kompromitirale samo opskurne Novosti? Kompromitirana je i „javna ustanova“ u Jasenovcu, proteza velikosrpskoga mita preseljena u 21. stoljeće. Kompromitiran je, zajedno s odavno kompromitiranom EU, i kompletan Savez za Europu, koji se danas ne suprotstavlja tezi Francuske i Njemačke o Europi s više brzina, na koju Hrvati nikad i nigdje nisu pristali.

Jesu li sljedbenici Gorana Hadžića kompromitirani ili privilegirani?

Hrvatska mora zbog etike i logike (jamcima zdrave pameti), ako se hoće „okrenuti budućnosti“, odgovoriti na pitanje tko je kompromitiran tijekom velikosrpske i jugokomunističke agresije na Hrvatsku. No, umjesto odgovora, hrvatski judeki i yudeki u Hrvatskoj iznova prihvaćaju velikosrpske i jugokomunističke teze građene na krivotvorinama i mitovima. Primjerice, nedvojbeno je kontaminirana srpska stranka koju je utemeljio zločinac Goran Hadžić, međutim, ona je u državi žrtvi agresije uzdignuta na čast nedodirljivosti s praktičnom funkcijom neometanoga arbitriranja po dubini i širini političkoga prostora. Dopustiti takvo što graniči s otvorenom veleizdajom. Otud profesionalni kompromitator države i nacije danas dijeli lekcije Zagrebu o pokojnom stožernom generalu Hrvatske vojske Janku Bobetku, protiveći se ulici s njegovim imenom.

Detuđmanizatori su također kompromitirani sa stajališta hrvatske države nastale na volji hrvatskoga naroda izražene na referendumu i na Domovinskom ratu, ali su po idejnoteorijskom padu detuđmanizacije ostali neokrznuti čak i u HDZ-u. Sustavno kontaminiranje i kompromitiranje predsjednika Tuđmana i Domovinskoga rata trajna je politika velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma.

Može li hrvatska vlast jasno reći tko je kontaminirao suživot hrvatskih Srba s Hrvatima? Je li SPC prije i tijekom agresije trajno kompromitirana crkva, ili je i dalje „kompromitirana“ katolička crta koju simbolizira Stepinac jučer, Košić danas? Je li Pupovac trajno kontaminiran u slučaju lažne optužbe Hrvatske za klanje jedanaest tisuća srpske djece, ili pak u slučaju tragične sudbine dr. Ivana Šretera? Zašto je Pupovac dekompromitiran, a hrvatski branitelji za dom spremni kompromitirani i istjerani iz Jasenovca? Tko to hoće na operativnu razinu progurati tezu da su hrvatski branitelji zapravo ustaše? Peta kolona. Velikosrbi i jugokomunisti. Nitko drugi.

Mirnodopsku agresiju zaustaviti u četiri koraka

Pravo je pitanje: Je li Pupovac samo mirnodopska inačica Gorana Hadžića? Ako jest, onda je njegovo uključivanje u vladu ozbiljno sigurnosno pitanje! Ako pak nije mirnodopski Goran Hadžić, što ćemo s odgovornošću za laž o jedanaest tisuća poklane srpske djece? Tko mu je i zašto u ime države i naroda oprostio tu „ispolinsku“ laž, koja je sa stajališta specijalnoga rata u rangu mita o 700.000 jasenovačkih žrtava? Je li cilj nezakonitoga a udijeljenoga „oprosta“ obnova jugoslavenskih odnosa u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je u proteklih sedamnaest godina kompromitirano sve što je stvaralo, branilo, obranilo, oslobodilo i međunarodno afirmiralo hrvatsku državu. Istodobno je afirmirano sve što je bilo, jest ili nastoji biti suprotivo hrvatskoj državi. I kad bismo dosljedno prihvatili najnoviju mantru o kontaminiranosti, mi bismo već za koji mjesec, umjesto demokratskih izvanrednih izbora, mogli uspostaviti sve uvjete za građanski rat, ne samo verbalni. Jer nema države na svijetu koja prihvaća načelo kontaminiranosti da bi dosegnula vlastitu negaciju, dok istodobno hrani, abolira, konvalidira, privilegira i masno plaća profesionalne kompromitatore države i nacije. Zapravo, mirnodopske agresore.

Ako Hrvati hoće sačuvati teško izborenu demokratsku i slobodnu državu moraju napraviti četiri koraka: 1. Skinuti s vlasti velikosrpski i jugokomunistički totalitarizam; 2. Uspostaviti hrvatsku vlast odgovornu hrvatskome narodu; 3. Jednakom mjerom tretirati sve totalitarizme: Velikosrpski, ustaški i jugokomunistički; 4. Afirmirati, poticati i njegovati vrjednote na kojima počiva hrvatski identitet, te istodobno istražiti sve jame počevši od Jasenovca.

Nenad Piskač/hkv.hr/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo