M. Vlahović:Dok Pupovčevi programeri broje ustaše, mi brojimo koliko je Hrvata otišlo iz domovine

Pupovčeva analiza utvrdila da u Hrvatskoj ima preko 10 000 deklariranih ustaša koje korist pozdrav ‘Za dom, spremni’

Mediji stalno svekolikoj hrvatskoj javnosti pokušavaju prodati tezu kako u našoj zemlji ne postoji, praktički nikakva perspektiva za mlade ljude, ali to nije istina. Mladi i školovani, zbog sijanja te negativne energije bježe u Irsku, a posla za njih ima i ovdje. Oni ne vide kako postoji sektor koji doslovno vapi za novim kadrovima i tehnološkim rješenjima. Zato su na visokoj cijeni programeri koji naručiocima mogu napraviti programe koji im olakšavaju, inače veoma težak i dosadan posao. Radi se o lovu na ‘ustaše’, što usprkos sveprisutnim kamerama na stadionima i javnim mjestima vazda traži nove lovce s novim rješenjima. Po zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 4 171 000 građana. Ipak, nisu svi Hrvati, ali oni koji se tako izjašnjavaju su za ovaj sektor mogući ustaše, i samim time potencijalna lovina.

Obilaziti čitavu Hrvatsku i pojedinačno pitati svakoga građana je li ustaša moglo bi se pokazati kao logistički neizvediv zadatak, a uostalom tko može garantirati da ustaše neće lagati. Srećom, postoje educirani mladi ljudi koji su ostali u Hrvatskoj i prihvatili se ovoga teškog, ali srećom dobro plaćenoga posla. Još u travnju ove godine, za naručitelja srpskih ‘Novosti’, programer Filip Rodik je na jednome mjestu prikupio sve Facebook poruke što su ih u posljednjih pet godina, od 2012. do početka 2017. , čitatelji ispisivali na profilima portala Večernji.hr, Narod.hr, Kamenjar.info, Direktno.hr, Dnevno.hr, Sloboda.hr, Priznajem, Hrvat sam, Urbana Desnica, Projekt Velebit, Vigilare, ali i profilima Velimira Bujanca, Željka Glasnovića te stranačkih Facebook platformi HČSP-a, HSP-a AS i Mosta.

Od 4,5 milijuna poruka, odnosno komentara, Rodik je filtrirao one koje sadrže pozdrav ‘Za dom spremni’ ili neku njegovu inačicu. Sveobuhvatna analiza je utvrdila da u Hrvatskoj ima preko 10 000 deklariranih ustaša, koji koriste ovaj pozdrav, dok se ostali valjda još srame. Stoga posao nije završen, dapače on je tek započeo. Istraživanje je dovelo u korelaciju i pojavu nekih političara u javnome prostoru s virtualnim ustaštvom, ali i glazbenike poput Marka Perkovića Thompsona. Ispod tekstova o Thompsonu često se mogu naći komentari koji sadrže „za dom spremni“ ili „ZDS“ njegovu općeprihvaćenu kraticu. Ispada kako Hrvati u sebi imaju ustaški gen koji se aktivira izvana pomoću virusa domoljublja. Čim se pojavi političar s domoljubnom retorikom, Hrvati se automatski pretvaraju u ustaše. Zato ne smije biti domoljubnih političara. Trebaju nam samo oni koji mrze svoju domovinu. Za Milorada Pupovaca, dobar Hrvat je samo onaj koji se odriče hrvatstva u korist viših ciljeva poput bratstva i jedinstva te vječnoga podilaženja velikosrpstvu. Nakon što je obavio ovaj posao, Rodik je nastavio uspješnu karijeru u civilnome društvu te danas surađuje s hrvatskim novinarskim društvom i raznim civilnim udrugama. Samo nebo mu je granica, ali to ga vjerojatno ne brine, pošto pretpostavljam nebo kod njega, nema nikakvo više i metaforičko značenje. Šalu na stranu, situacija je apsurdna ali i alarmantna. Programski stručnjaci koji bi trebali raditi projekte na korist čitavoga društva postali su plaćenici propagandnoga aparata kojemu su jedini ciljevi kompromitacije Hrvatske u međunarodnim okvirima te izazivanje nacionalnih podjela i pomutnje u društvu. I dok se pitanje financiranja katoličke Crkve želi predstaviti kroz navodno protuustavne ugovore s Vatikanom, nitko se ne usudi osporavati državno financiranje udruga i organizacija, koje rade protiv te iste države.

Prvi koji se otvorenije sukobio s ovom ljevičarskom žilavom hobotnicom bio je dr.sc. Zlatko Hasanbegović i taj sukob mu je odredio političku sudbinu. Izbačen je iz mainstream politike, ne na marginu, jer to zbog njegove popularnosti i nije moguće, već je prosto etiketiran kao krajnji desničar, iako mu ta etiketa nimalo ne pristaje, niti odgovara istini. Rezultat osvete dijela civilnoga društva jest i činjenica da je završio u godišnjemu izvještaju američkoga State Departmenta o vjerskim slobodama. Doduše, i tih famoznih sedam stranica koje ne sadrže ni jedan argument kojim bi se Hasanbegovića dovelo u vezu s vjerskim slobodama su rezultat i unutarnjih previranja u američkome društvu, između demokrata koji i dalje zapravo ne žele priznati pobjedu Trumpa, te ga uz pomoć rastućih organizacija antifa, neutraliziraju kako bi odustao od provođenja nužnih društvenih reformi. Na njihovu žalost, u Americi se informacije nekako probijaju i tako je više medija izvijestilo da su protu prosvjednici na prosvjedu u Charlottesvillu nosili toljage i palice te da su se na samome mjestu događaja pojavili s isključivim ciljem fizičkoga obračuna s desničarima. Neovisno o povezanosti svijeta, mi u Hrvatskoj imamo i svojih briga.

Primjer Filipa Rodika jedan je od stotine sličnih slučajeva koji zorno dočaravaju kako mladi stručnjaci u Hrvatskoj mogu pronaći angažmane za razne projekte, pod uvjetom da usvoje politički korektni svjetonazor. Programeri postaju tako instrument špijunaže i kompromitacije države koja ih plaća, a nitko ih ne zaustavlja ni da ulaze u tuđu privatnost. Imena i prezimena osoba koje su komentirale na društvenim mrežama, objavljuju se u godišnjemu biltenu srpskoga nacionalnog vijeća. Kreiraju se javne i tajne liste nepodobnih, onih koje se treba izbaciti iz društva i onemogućiti im egzistenciju. Važe se svaka rečenica i riječ, a čitava priča lagano izmiče kontroli. Umjesto tajnih službi, špijunaža je postala djelatnost civilnoga društva. I dok oni broje ustaše, mi brojimo koliko je Hrvata otišlo iz domovine. Iz tih brojki ispada da je svakoga dana, sve manje Hrvata, a sve više ustaša. Bit će da kao ni u komunizmu nije važan broj, već onaj koji broji.

Marin Vlahović/Hrvatski tjednik/hkv.hr/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo