Katica Kiš : ” DJECA  OVOG  SVIJETA ” i ” DJECA ONOG SVIJETA “

DJECA  OVOG  SVIJETA

Djeca ovog svijeta to se reći treba
vole slavu, blago, daleko od neba.
U životu njima ciljevi bi bili
kako bi se silno tu obogatili.

Za ljubav ne mare, pravdu i istinu
ne poznaju oni duhovnu dubinu.
Blago im i novac važniji od svega
ne poštuju oni zapovijede Boga.

Oholi, sebični pa i grabežljivi
srebroljupci oni, bit će dok su živi.
Ne poznaju oni pravu moć bogatstva
i ne znaju da će postati mu žrtva.

Djeca ovog svijeta bogatstvo skupljaju
za duhovni život nikada ne haju.
Rade mnogo oni vrijeme ne imaju
za djecu, rodbinu, za obitelj svoju.

Važnije je njima da se obogate
te ugled u društvu i slavu da prate.
Najskuplje aute, vikendice, kuće
imaju i vole to bogatstvo vruće.

Za uspon u društvu i bogatstvo pusto
često bi lagali i varali žustro.
Njima čovjek nije na prvome mjestu
tu stavljaju stvari, materiju često.

Snalažljivi vijek su lukavi u radu
oholi, ponosni i ponekad kradu.
Nečistoće i ubistva, pravi kriminali
nikada poštenja nisu nit imali.

Ratovi, nesloge, nemiri i svađe
muka ova, užas nikako da prođe.
U društvu kršćana tu nisu kod kuće
ne poznaju Boga, nit se mole vruće.

Nisu ni ponizni, nit se često smiju
ne dijele blago s onim što nemaju.
U duši im nemir, al to znaju kriti
nisu sretni s blagom, nit će ikad biti.

Hvalisavci vijek su i traže priznanje
za svoje uspjehe i teško šuftanje.
Druge vijek koriste za ciljeve svoje
govore i tvrde: “Sve je, sve je moje“.

Snalažljivi svi su u skupljanju blaga
za novac i zlato ne manjka im snaga.
Sjede oni vijek u prvim redovima
samo sa slavnima i sa bogatima.

Daju se slaviti pa i uzdizati
uvijek će u slavi svojoj uživati.
Ali svaka radost, slava ovog svijeta
prolazna je, ne traje do vijeka.

Sva blaga skupljena bit će ostavljena,
a o slavi neće biti nit znamena.
Kad duša besmrtna tu napusti tijelo
neće biti važno bogataša djelo.

Pred svemoćnim sucem praznoruki tada
doći će tad oni, gdje pravednost vlada.
Djeca ovog svijeta i to reći treba
daleko su jako, daleko od neba.

Nisu upoznali, nit shvatili Krista
jer samo po Njemu duša biva čista.
Ne mole se oni na službi Gospodnjoj
već nepravdom svakom štete duši svojoj.

Jer ne znaju stati u skupljanju blaga
pune kese, a i konta, to su djela draga.
Duhovnog bogatstva oni ne imaju
nit za blagoslove oni tu ne zanju.

Strahovi i nemir vlada njima vazda
dušom je njihovom grijeh stalno gazda.
Sreća materijalna pa i svjetska slava
traje samo kratko, dok je živa glava.

Za spasenje duše samo malo treba
priznat grijehe, obratit se na puteve neba.
Krista Spasitelja tad treba priznati
i riječi njegove tada usvojiti.

Po vjeri u Boga naći vječnu sreću
mir i radost čistu, svakim danom veću.
Sva bogatstva svijeta to ne mogu dati,
jer samo s Bogom sreću će imati.

Upitala ja sam jednog bogataša:
„Kad umrete kud će sva bogatstva vaša?“
Odgovor je bio, kratak za smijati:
„Ja ću sva bogatstva sa sobom ponijeti!“

DJECA ONOG SVIJETA

Djeca onog svijeta i to treba znati
u životu, a i radu, Krist ih uvijek prati.
Oni žive život po nauci Krista
sretniji su mnogo, jer su srca čista.

Oni vole Boga i sva bića živa
i život u miru, zadaća im prva.
Vjerom tu su oni Boga potražili
Kristu Spasitelju uvijek vjerni bili.

Ljubav iznad svega cilj im u životu,
jer vijek štuju Krista i Božju dobrotu.
Ljubi, ljubi Boga i svakog čovjeka
bit ćeš sretan, blažen, cijeloga vijeka.

Po ljubavi Božjoj nadom ispunjeni
po Božjoj milosti, nisu izgubljeni.
Pod zaštitom Krista život žive mirno
Božje riječi šire, uvijek neumorno.

Ljubav Božju oni gaje u srcima
pružaju ju vazda svojijem bližnjima.
U djelu i riječi aktivni su uvijek
u pravdi, istini prolazi im vijek.

Siromašni jesu, ne skupljaju blaga
na prvom im mjestu djeca Božja draga.
I bolesnu braću oni posjećaju
rane duše, srca oni povit znaju.

Samilosno srce prema bolesnima
siromašni ali, pomažu djelima.
Gladne će nahranit, žedna napojiti
i prognane uvijek blago zaštiti.

Siromaštva i progona oni se ne boje
čvrsto srcem, dušom, tu u vjeri stoje.
Jer su prvo Božju istinu tražili,
a sve drugo oni tada su dobili.

Životna im čaša sada se prelijeva
od ljubavi, dobra, nitko ne oskudijeva.
Mudrost su dobili po riječima Krista
njima sreća, radost, na licima blista.

Svjetlost Božja njih sad uvijek obasjava,
jer se duša, srce, Bogu približava.
U krvi Kristovoj grijehe su oprali
djeca Božja po tom oni su postali.

Bogu žele oni djelom ugoditi
pa se ne prestaju Bogu svom moliti.
Za duhovno dobro svojega bližnjega
ne, ne odustaju od puta Božjega.

Njihov život nije tu svijeta središte
Krist Spasitelj njim je vječno utočite.
Poniznost, naivnost, biće sad im krase
ne plaše se smrti, ne boje se za se.

U Božiju svemoć , ljubav milosrđe
vjeruju usrdno sve dok život prođe.
Radosni su uvijek, a i tješe ljude
štuju Krista stalno – nek Mu slava bude.

On jedini taj je što otkupi svijet
hvala Mu i slava u sve vijeke vijek.
Simbol , a i nada života svojega
Kristov križ je njima i vjera u Boga.

Po duhu, istini djeca svijeta onog
žive život sretno, kako kaže Bog.
Jer duhovna sreća traje, vječno traje
tu i poslije smrti, dar od Boga to je.

U srebru i zlatu nije im bogatstvo
već u vjeri Boga i sveljudsko bratstvo.
Biser neprecijenjen njima je Spasitelj
Krist Gospodin, grijeha, smrti Otkupitelj.

Tu Kraljevstvo Božje oni izgrađuju
djelom i istinom u Boga vjeruju.
Zapovijed ljubavi važi za svakoga:
„Ljubi, ljubi Boga i bližnjega svoga!“

Katica Kiš/Hrvatsko nebo