Smrt Tita: Sedam dana općenarodne žalosti u Novom listu (4)

 Jugoslavija je Titovo djelo isklesano od gromada pećine novog čovječanstva

U četvrtak 8. svibnja 1980. izišao je četvrti izvanredni broj Novoga lista. Glavna poruka s naslovnice: „Svijet uz Tita“. U prvi se plan stavlja međunarodna dimenzija Titova pogreba. Na dvadeset stranica nastavlja se partijska indoktrinacija „narodnih masa“ s proizvodnjom pristanka na kult ličnosti. Dan je ukopa, pa otud i naslov „Svi ispraćamo Tita“ (str. 2) uz „zavjete o nastavljanju Titova djela“ i poruku iz Pulskoga garnizona JNA: „Odlučno nastaviti put što ga je započeo Tito“.

Događaj dana će se odigrati ovako: „U tvorničkim halama, kraj peći koje se ne smiju gasiti, u rudniku ugljena Raša, bolničkim sobama, mjesnim zajednicama, u školama, na našim i stranim brodovima – svugdje gdje je to moguće kolektivno će se pratiti prijenos pogreba“ (str. 2). Na idućoj stranici naslov nas izvješćuje da je „Vrt na Dedinju – Titova želja za vječni počinak“ (str. 3). Navodnu osobnu želju ispunila su predsjedništva CK SKJ i SFRJ.

Tito je savršeno otjelotvorenje nove Jugoslavije

Dakle: „Predsjednik Tito bit će, prema osobnoj želji, sahranjen na Dedinju, u krugu Užičke ulice broj 15, na mjestu gdje je provodio veliki dio svog radnog vremena i gdje je uvijek rado boravio. Danas su završeni posljednji radovi na vječnoj kući druga Tita… Počivat će drug Tito među alejama cvijeća kojeg je on svojom rukom sadio i gajio“. Znači bio je i vrtlar, o toj dimenziji lika i djela još nije izišla prigodna monografija Tito – otac jugoslavenske hortikulture. No, zato je zabilježeno ovo: „Boris Kidrič je još 1945. u Ljubljani rekao da je Tito „… ‘otjelotvorenje nove Jugoslavije’… Seku Ture je 1979. u Havani kazao da je Tito ‘savršeno otjelotvorenje želja naših naroda’…“.

Komemorativnu sjednicu SR Hrvatske održanu 7. svibnja Novi list je popratio pod naslovom „Tito čovjek epohe“. Komemoraciju su pratila četiri pjevačka zbora: Moša Pijade, Joža Vlahović, Ivan Goran Kovačić i „zbor Radio-televizije Zagreb“. Ključni govornik bio je Jakov Blažević, predsjednik Predsjedništva SRH. Iz njega saznajemo da je Tito bio i filozof, premda ga nisam našao ni u jednom leksikonu filozofa. Naime: „Titova životna filozofija utkana je u osnove njegove filozofije revolucije, a to je na osnovi dosegnutog: stalno dalje, šire i jedinstvenije“ (J. Blažević, str. 4). „Tito – kako je to rekao Kardelj – nikada u narodnooslobodilačkoj borbi nije bio samo vojnik, a da istovremeno nije bio i političar, i nikada nije bio samo političar, a da istovremeno nije bio i vojnik“ (isto). No, za zločine nije odgovarao ni kao vojnik, niti kao političar. I točno je da je bio „čovjek epohe“, jer su razmjeri zločina pod njegovim zapovjedništvom epohalni iako stavljeni pod tepih kako ne bi narušili obnovljenu Jugoslaviju.

Uređivačka politika: Lijevo tvrda indoktrinacija, desno neizreciva bol

Blažević kuži tu epohalnu igru stoga zaključuje: „Drugarice i drugovi, kako je stalno Tito među nama, kako ga blisko osjećamo uvjereni da je nadživio sebe, kako nas obavezuje, da golemo naslijeđe, koje nam je ostavio, nastavimo i njegujemo. Novu, bratsku i nesvrstanu, samoupravnu i socijalističku Jugoslaviju isklesao je iz gromada prometejske pećine novog čovječanstva“.

U pravilu su početne udarne lijeve (parne) stranice uređivane po načelu indoktrinacije, a desne (neparne) po načelu što više patetike to bolje. Lijeve stranice donose političke parole, desne izraze „neizrecive boli i duboke tuge“ (npr. „Bol u srcima, suze u očima“, str. 5). Uređivačka politika provedena je jednoumno dosljedno kroz svih šest izvanrednih brojeva. Sinhronizacija poruka i patetičnih pasaža postignuta je time da se prema sredini lista poruke „neizmjerne boli“ sele na lijevu (parnu) stranicu, a ideološke na desnu, kao što je to učinjeno na dvostranici 6 – 7. Lijevo: „Dostojanstvo i gordost u bolu“, desno: „Uvijek ćemo slijediti Titov put“.

Socijalistički internacionalistički patriotizam: Jugoslaviju znojem graditi, krvlju braniti

U ovome izvanrednom broju Tito je „na svjetskoj sceni“ – „Simbol našeg doba“ i „Vizionar i realist“. Iz bogate mu filozofske baštine prikupljene u rubričici „Tito je rekao“ izdvajam: „Savez komunista je armija koja mora da se bori… To treba da bude revolucionarna organizacija, koja će se boriti za osnovne ciljeve marksizma i za nove društvene odnose za pravilan razvoj samoupravljanja“ (str. 8). Uveo je i pojam „socijalistički patriotizam“. On je „po svojoj suštini duboko internacionalistički i zbog toga smo mi na njega i ponosni (1948.)“ (str. 8).

SAP Vojvodine poput babe gatare poručuje – „Stalno ćemo se vraćati Titu“. SAP Kosova dosegnuo je titoistički eshaton – „Titovo djelo je besmrtno“. Omladina riječke regije ističe novu Titovu genijalnost: „Revolucija traje. Treba čuvati njene tekovine, boriti se za njene ciljeve… Borbi nema kraja, stvaranju nema međa“. Stoga je uredništvo sublimiralo stajalište „omladine u regiji“ u naslov: „Nastavit ćemo mijenjati svijet“. I podnaslov: „U svakom od nas stoji Tito kao kamen temeljac“; „Nastavit ćemo misliti, raditi i živjeti dostojno kako nas je Tito učio“; „Razvijat ćemo socijalističko samoupravljanje, čuvat ćemo bratstvo i jedinstvo“; „Ovu zemlju znojem ćemo graditi, krvlju braniti“. Jer: „Mi imamo samo Titov put“.

Tanjug javlja da će na pogreb doći „mnoge delegacije komunističkih, socijalističkih, demokratskih i progresivnih partija, kao i oslobodilačkih pokreta. Dosad su dolazak „nagovijestile delegacije 62 partije“. Slijedi popis delegacija, ali ne 62 već točno 31 (str.11), što se može smatrati teškim uređivačkim promašajem.

Titoizam: Što dalje od gramatike, dijalekata i filozofiranja

Potom ide lijeva str. 11 s naslovom „Maršal naoružanoga naroda“, a desna stranica je posvećena titoističkoj poeziji – „Tito u Pjesmi Druže Tito mi ti se kunemo“. Lijeva stranica obrađuje Titovu genijalnu „koncepciju općenarodne obrane“, dok desna demonstrira kako se „koncepcija“ provodi u kulturi. Dvostranica je garnirana novim crticama rubrike „Tito je rekao“. Godine 1967.: „Socijalizam podrazumijeva stvaranje života dostojnog čovjeka. Mi ne živimo od gramatike, od ovog ili onog dijalekta, već od onoga što stvore stvaralačke ruke naših radnih ljudi. A ljudi koji rade na istom poslu mogu, bez obzira na razlike u nacionalnosti, da pokažu koliko je radni čovjek u socijalizmu daleko od svih ‘filozofiranja’…“.

Jedino je Tito smio „filozofirati“, svi ostali sljedbenici njegove sekte filozofirali su o njemu sve do danas! Iz njegove gigantske filozofske baštine izvučena je rečenica izgovorena „političkom aktivu Kosova i Metohije, u Peći, 28. ožujka 1967.“ – „Pred teškoćama nema povlačenja“ (str.12).

Dvogodišnji Tito Rivolala pred knjigom žalosti

Što je Tito u međunarodnim odnosima donose sljedeće dvije stranice kojima dominiraju naslovi: „Svijet izgubio mudrog državnika“, „Nesvrstani svečano i dostojanstveno odali počast osnivaču svog pokreta“, „Dan žalosti u svijetu“, „Čovječanstvo se oprašta od Tita“ i „Duboko povjerenje u narode i komuniste Jugoslavije“. Iz tih natpisa saznajemo, primjerice, da je „Titova zemlja – cijeli svijet“, da je „Tito uzor narodima“ i da je „Tito- besmrtnik“. Njegov je pogreb „Najveći skup u povijesti svijeta“ (str. 14 – 15).

Tanjug je plasirao vijest o tome kako je u jugoslavensku ambasadu na Madagaskaru došao Tito Rivolala „da oda posljednju počast svom slavnom ‘kumu’“ (str. 14) . Mali Tito iz Antananariva imao je tada dvije (brojkom: 2) godine. O tomu pak što su, prema Tanjugu, izjavljivali inozemni političari i pisale inozemne novine trebalo bi napraviti posebno istraživanje. U svakom slučaju objavljen je i naslov: „Tito dominira svjetskom scenom“ iz kojega saznajemo da čak i listovi „u Keniji, Tanzaniji, Ugandi i drugim zemljama istočne Afrike“ izražavaju uvjerenje kako je – „Jugoslavija sposobna da odoli svim iskušenjima budućnosti“ (str. 17). K tomu „na televizijskim ekranima širom svijeta“ Beograd je „ovih dana centar svijeta“.

SAD: Vjera u budućnost Jugoslavije

Lazar Koliševski primio je predsjednika Zambije Keneta Kaundu, koji je rekao da je Tito „lider nad liderima“. Primio je i Ahmeta Seku Turea, predsjednika Gvineje, pa onda i potpredsjednika SAD-a Waltera Mondalea, šefa američke delegacije. On je u izjavi među ostalim kazao: „U ime Predsjednika i cijelog američkog naroda ja vam danas izražavam ne samo naše iskreno saučešće, već i naše uvjerenje u budućnost Jugoslavije kao ponosne, nezavisne i miroljubive zemlje, za koju se predsjednik Tito hrabro i neumorno borio čitavog svog veličanstvenog života“ (str. 19). Dakle, borio se za Jugoslaviju „od malih nogu“.

SAD su uvjerenje u budućnost Jugoslavije promijenile tek nakon što Srbija i Crna Gora nisu uspjele ognjem i mačem u dopuštenom vremenu pokoriti Hrvatsku. A hoće li opet prihvatiti „uvjerenje u budućnost Jugoslavije“ ovisi, među ostalim čimbenicima i o ispravnom vrjednovanju diktatora J. B. Tita u Hrvatskoj.

(U idućem nastavku: Nema te sile koja bi mogla pomračiti Titovo djelo, Vječni boravak u cvijeću, Poslije Tita – Tito, Tito je samo jedan i vječan, Najteži dan Titova naroda…)

Nenad Piskač/hkv.hr/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo