Sretan Vam rođendan draga naša Ljubica Kolarić Dumić
Vrijeme:2 min, 4 sec
Danas, 7. kolovoza 2017. slavimo rođendan naše suradnice, dječje književnice članice Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske rođene
u Kukujevcima u Srijemu.
Gospođa Kolarić-Dumić piše poeziju i prozu za djecu i odrasle, a osobito je poznata po multimedijalnim slikovnicama, a surađuje s poznatim hrvatskim slikarima i ilustratorima (Ivica Antolčić, Vjekoslav Vojo Radoičić, Ivan Balažević, Laura Varljen Herceg) te skladateljima i skladateljicama (Ljuboslav Ljubo Kuntarić, Josip degl’ Ivellio, Natalija Banov, Doris Kovačić, Suzana Štefanić). Kako su joj mnoge pjesme uglazbljene, sudjeluje na poznatim dječjim festivalima, a pjesma iz slikovnice “Ja se mraka ne bojim” proglašena je NAJ, NAJ HITOM Dječje televizije za 2015. godinu. Čitav je radni vijek predavala Hrvatski jezik u osnovoj školi i aktivno sudjelovala u kulturnom životu grada Rijeke.
Ljubica Kolarić-Dumić je i dobitnica Nagrade za životno djelo na području književnosti Balint Vujkov Dida.
NAGRADE
Godišnja nagrada Grada Rijeke za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu za 2006.
Književna nagrada Hrvatskog slova DUBRAVKO HORVATIĆ za 2012.
Prva nagrada za prozu (priča: Vestalkino pismo)
Prva nagrada za tekst Dječji festival KUKURIČEK, Đurđevac, 2015. (pjesma: Razigrani dani)
Nagrada za životno djelo na području književnosti, Subotica, 2016.
Slikovnica “Ja se mraka ne bojim” od 2008. godine doživjela je četiri izdanja, a na natječaju Hrvatske nacionalne knjižnice HRVATSKA LIJEPA KNJIGA odabrana je među 17 od 130 pristiglih naslova hrvatskih nakladnika za Međunarodni natječaj Stiftung Buchkunst u Njemačkoj
O našoj Ljubici mogli bi još stotine redaka ….
No danas ćemo joj čestitati rođendan i poželjeti još mnogo sjajnih uradaka , pripovijesti i pjesmi kao što je ova pred Vama
Sretan Vam rođendan draga Naša Ljubica
Ljubica Kolarić Dumić
BLIZINA BOGA
Da ne ideš ispred mene,
Koliko bih puta padala
I koraci bi moji bili umorni
Pa bih na prvom raskrižju
Zastala.
Da me ne čuješ,
Ne bi se moja pjesma orila,
A jutarnja i večernja molitva,
Na usnama bi u šutnji
Ostala.
Da me Ti ne šalješ,
Kako bih od tolikih putova
Znala
Kojim sam trebala krenuti?
Da mi suze ne brišeš,
Ne bih vidjela
Ljepote,
Koje si za nas stvorio.
Kad mi se učini da sam zalutala,
Samo Ti znaš
Zašto sam ovdje, a ne tamo
Ili na nekoj drugoj strani!
Dok mi ruke pružaš
I mene slabu ponekad
Po strmoj cesti
Poneseš,
Sve moje krivnje na sebe
Preuzimaš.
Da mi nisi tako blizu,
Kako bih postojala
Ovako malena –
Pred Tvojim svijetom
Velikim.
Ljubica Kolarić-Dumić/Iz zbirke „Vijenac od čekanja“/Hrvatsko nebo
