T. Dujmović: Plenkovićeva nova meta – Kolinda Grabar Kitarović

Započele igre s predsjedničinim drugim mandatom

Kad analizirate što je sve izgovoreno glede požara u Dalmaciji onda je posve razvidno da je jedna normalna, legitimna i krajnje nevina rečenica predsjednice, izgovorena u prvom redu zbog straha da požar ne zahvati cijeli Split, iskorištena kao povod za novi medijsko-politički stampedo na nju. Kao i nekoliko puta ranije, pravi motiv je čini se uvijek isti: iskonstruirati atmosferu da je HDZ ne podrži na slijedećim predsjedničkim izborima ‘jer je konfliktna, petlja se gdje joj nije mjesto, u riječ da opstruira sam vrh države.’

Plenkovićev mainstream Ivan Jakovčić

Prave pak, dubinske razloge rata Kolinde i Plenkovića otkriva ovih dana Ivan Jakovčić u intervjuu Glasu Istre gdje tvrdi: “Inicijativa ‘Tri mora’ štetna je za Hrvatsku, Predsjednica je povezana sa američkim lobijem koji radi protiv Europe“. Tu je dakle srce problema i dileme: Merkelica koja nas vraća na Balkan ili Trump čija inicijativa nas trajno odvaja od Srbije!

Već dugo se kuloarski može čuti da HDZ dvoji oko toga hoće li podržati Kolindu Grabar Kitarović u slijedećem predsjedničkom mandatu. I svaki put kad bi takve glasine stizale do mene nisam ih uzimao ozbiljno jer jednostavno nisam mogao vjerovati da bi se netko usudio do te razine zdrobiti najjače nasljeđe jedine suverenističke politike koja se nakon Tuđmana vodila u Hrvatskoj. No s vremenom se jasno moglo vidjeti iz medija da stižu decentne, ali jasne poruke da će Plenković u konačnici odgurnuti i Kolindu od sebe ako nije na njegovoj političkoj crti. Prije koji mjesec pojavila se glasina da HDZ u tajnosti sprema Luku Burilovića za Kolindina nasljednika. To je već i kao glasina djelovalo mimo pameti, ali nakon što je protiv svih sugestija Plenković kandidirao Prgometa za zagrebačkog gradonačelnika bilo je jasno da je sve moguće!

Kad se pokazalo da Kolinda nije i neće biti bespogovorno poslušna jednom čovjeku i njegovoj viziji, palac se malo po malo počeo okretati nadolje. Nakon Hasanbegovića, Stiera, a i prije svih primjerice Hebranga kao mogućeg savjetnika, Plenković je na putu da se riješi i Kolinde Grabar Kitarović. Kako su glasine o Luki Buriloviću postajale sve glasnije pa su došle i do samog Burilovića, on je imao potrebe u užim političkim krugovima demantirati takvu mogućnost, svjestan da bi prošao kao Prgomet u Zagrebu. A onda je nedavno Nova TV napravila intervju sa Plenkovićem gdje ga se decidirano pitalo o tome hoće li se podržati Kolindu pa je on najprije rekao da je prerano o toj temi govoriti, no ipak je na inzistiranje novinara procijedio da ne vidi razloga da se Kolinda ne kandidira i da ne bude podržana.

Predsjednik Vlade, vrsni diplomat, fantastični retoričar, čovjek koji savršeno zna kada, kome i koje poruke mora poslati, na jedno od najvažnijih kadrovskih hrvatskih pitanja odgovara suhoparno, u konačnici u kondicionalu, hladno, beskrvno. On koji točno zna snagu izgovorene riječi! Paralelno s tim, mediji, a puno ranije i agencije za ispitivanje popularnosti, mimo realnih razloga počinju naglašavati da Predsjednici pada rejting premda nitko ne razumije na temelju čega je takav obrat moguć. U isto vrijeme počinje medijska haranga, najprije kod njenog prvog posjeta SAD-u i Trumpovim budućim kadrovima kada je već postalo jasno po načinu na koji je Plenković brani da ona više nije njegov izbor.

Naročito je sve vidljivo u tretmanu medija spram Predsjednice, vidi se da je netko sugerirao da je se počne rušiti! Još do nedavno Marijan Hanžeković i vodstvo Jutarnjeg lista nikada ne bi dopustili da se u bilo kojem tekstu ili intervjuu u tom mediju u istu rečenicu stavljaju Kolinda i sramota, a onda je nedavno, u najtiražnijem, subotnjem izdanju i to u intervjuu sa Zoranom Milanovićem njihov novinar je pitao: “Je li vam neugodno zbog Predsjednice, njenog ponašanja i načina na koji predstavlja zemlju?”.

Da Andrej Plenković nije spustio palac nadolje kad se radi o Kolindi, nikada se Jutarnji list ne bi usudio ovako nipodaštavati predsjednicu države! Pitati Zorana Milanovića je li vas sram kako ste se držali u ‘lex Perković’, je li vam neugodno koliko ste zadužili zemlju bilo bi primjerenije, nego ‘je li vam neugodno zbog Predsjednice i njenog ponašanja?’ to je skandal prvog reda! Njena je pak karizma u svijetu toliko snažna da je sudionicima cijele operacije jasno da je se neće moći tako lako rješiti, iako se sada Predsjedničina reakcija na požar u Dalmaciji iskoristila za neviđeni napad na nju premda je ona u toj priči definitivno nevina, ali o tome nešto kasnije.

Plenković najčešće ignorira sve što Kolinda radi

Analizirate li Predsjedničinu politiku i politiku hrvatske vlade u komplementarnim pitanjima vidjet ćete da Vlada i Plenković najčešće ignoriraju gotovo sve što Kolinda radi. Nota bene, vrlo slično Milanoviću.

Dakle, kad Predsjednica ode u Kinu i ugovori i dogovori gospodarsku suradnju, a taj dogovor Kinezi implementiraju u sve svoje strateške dokumente, ne događa se u Banskim dvorima ono što bi bilo prirodno, da te poteze u daljnjoj razradi slijede ministarstva, da slijede adekvatni podzakonski akti ili po potrebi Vladine uredbe. Kad se dogovara uspravnica Jadran-Baltik, Vlada ni na koji način u tome ne sudjeluje čak ni na razini Ministarstva kulture koje bi prvo trebalo krenuti sa jačanjem kulturnih veza s Poljskom, Češkom ili Mađarskom. Ne nego se i dalje u prvom redu jačaju kulturne veze u regiji. Preko svih mogućih Kolindinih kontakata, a u tom smislu je napravila više negoli svi prije nje, jednostavno se prijeđe, a mediji, ne bez sugestija sa vrha, cijelu stvar minimaliziraju.

Tako je bilo čak i sa LNG terminalom na Krku sve dok Donald Trump osobno nije progovorio o tome. Tek tada Vlada donosi i to tek jednu formalnu odluku! Čitav niz drugih inicijativa hrvatske predsjednice Vlada ignorira, primjerice, dubinsku, gospodarsku, sveobuhvatnu, a ne folklornu suradnju sa iseljenicima, na čemu je Ured predsjednice inzistirao do u detalj! Kada je pak pritisnuta svojim ranijim obećanjima da će pomoći koliko može, a nakon što vidi da Vlada ne radi baš ništa po pitanjima za koje je obećala pomoć, Kolinda kao u slučaju s ovršnim zakonom ili blokiranima, javno proziva tražeći gotovo očajnički da se tim ljudima pomogne. No i to se u Vladi isčitava posve drugačije i tako se širi stajalište da se Kolinde treba riješiti na idućim izborima jer smatraju da je u osnovi remetilački faktor.

Požari kao sredstvo za daljnji obračun

Što se pak događalo za vrijeme požara u Dalmaciji?

Kao što će kasnije Lozančić priznati na samoj sjednici Vlade, radilo se u prvom redu o lošoj komunikaciji sa Vladom i Predsjednicom i to je tehnički dio istine. U normalnoj državi i u državi gdje vladaju skladni odnosi na relaciji predsjednik Vlade – predsjednik države, upravo bi premijer nazvao predsjednicu, porazgovarao s njom, razmotio slanje vojske i uopće prokomentirao cijelu situaciju. To je izostalo. Kao što je takva konverzacija izostala i od strane Lozančića i od strane Krstičevića.

A Predsjednica je netko tko bi se morao barem konzultirati glede angažmana vojske. Posve informativno izolirana, ali vidno zabrinuta jer shvaća da požari bukte već treći dan, a da se svi politički čimbenici na samom vrhu ponašaju kao da to nije tako, Predsjednica reagira. Shvativši da na terenu vlada kaos, a pretpostavlja da je tako jer nova Strategija nacionalne sigurnosti još nije implementirana u novi Zakon o obrani pa stoga imamo stara rješenja koja su dokazano neodrživa i jednom su već dovela do tragedije na Kornatima, Predsjednica postavlja jasno pitanje zbog čega vojska nije poslana odmah u pomoć?

Zašto odmah? Zato jer vojska jedina ima adekvatnu tehničku opremu, zato što vojska ima subordinaciju koja je kristalno jasna, a na terenu se događalo da tri vatrogasca iz tri različita dobrovoljna društva imaju tri različita čelnika koji daju različite naredbe, zato što je vojska iznimno važna psihološka pomoć uznevjerenim građanima, zato što je vojska ta koja štiti narod i u tom smislu još jedna vojnička akcija dodatno ojačava ugled vojske. A ne da Ostojić ističe da su navijačke skupine snažnija vojska od vojske. Vidite, kako drug odmah poentira!

Žurim reći da je upravo fantastično da su navijačke skupine i BBB i Armada i dakako u prvom redu Torcida, došli u pomoć, ali prava politička poruka bi bila ona koja bi pokazala da je Hrvatska vojska ta koja je obranila Split. Ako mogu civili, ako mogu navijači, nije valjda da vojnici nisu sposobni gasiti vatru! A sve ovo tim prije jer smo prije nekoliko godina zbog katastrofalne neokoordinacije imali tragediju na Kornatima.

Od onda do danas mi nismo sredili vatrogastvo, dali im novce koje trebaju, niti prilagodili zakone da se točno zna tko što radi. Sada nam je pomogao sam Bog da nije bilo žrtava!

Na Kornatima smo imali krvavu tragediju! U strahu od nove tragedije, svjesna da stvar izmiče kontroli, Kolinda koja je tisuću kilometara udaljena od požarišta pita zašto vojska odmah nije poslana u ispomoć? I sad pogledajte kako se to koristi u svrhu onog palca koji je spušten tko zna kada ranije u Banskim dvorima. Najprije se tvrdi da je to njen napad na ministra obrane, onda se postavlja pitanje iz kojih je izvora Predsjednica informirana kada traži dolazak vojske, da bi je se na kraju optužilo da je kriva za ostavku ministra obrane!

Tko je tih dana bio u Splitu mogao je vidjeti iz kojih izvora je predsjednica informirana. Požar je stigao nadomak centru Splita, grad je bio pun gustog dima, vidio sam osobno ljude sa maskama na licu u centru grada, a dok sam ulazio u Split iz Dugopolja fizički ste mogli vidjeti vatru koja ‘liže’ prilaze prvim kućama. I na tu scenu i na tu realnost Predsjednicu se pita da od kuda je ona informirana kada tvrdi da je trebalo poslati vojsku na požarišta?

Shvativši da je sad žele posvaditi sa ministrom obrane sa kojim sjajno funkcionira, predsjednica odmah ističe da to nije kritika ministru obrane što je i tehnički točno jer ministar obrane sam od sebe ne može u toj situaciji poslati vojsku. Ali može zahtjetv za tako nešto doći s terena. Što se i dogodilo? Analiza komunikacije govori da je zahtjev za dolazak vojske s terena poslan u deset ujutro, a da je proslijeđen tek u četiri popodne.

O tome Predsjednica govori! O fatalnoj nekoordniniranosti, sličnoj kao u kornatskoj tragediji! Kako premijer nikad ne želi priznati nikakav poraz on ne dopušta da se kaos na požarištu tretira kao kaos na požarištu, nego govori o sjajnim akcijama. Da su nadljudski napori vatrogasaca i branitelja zauzdali požar i spriječili katastrofu, ali to ne isključuje činjenicu da je na terenu vladao kaos. Kaos kao izraz neorganizacije, kaos kao izraz podcijenjene situacije, kaos kao izraz nebrige, kaos kao izraz loše vatrogasne opreme. Sad zamislite da smo u takvom kaosu imali primjerice teroristički napad?

Split je ovih dana obranilo junačko hrvatsko srce, emocija branitelja, navijača, vatrogasaca i običnog svijeta i to je sjajno, ali Predsjednica je tražila nešto drugo. Uređenost sustava, funkcioniranje sustava, od web stranice Vlade koja ni jednu riječ o svemu nije imala, do jasne određenosti tko je kome na terenu nadležan.

No vratimo se Ivanu Jakovčiću koji otkriva meritum upravo povijesnog sukoba jednog hrvatskog premijera i jedne hrvatske predsjednice, povijesnog stoga jer od ishoda tog sukoba bitno ovisi smjer hrvatske vanjske politike i sudbina Hrvatske. Dakle, sad više nema nagađanja jer Jakovčić je sve otkrio. ‘Inicijativa Tri mora štetna je za Hrvatsku, Predsjednica je povezana s američkim lobijem koji radi protiv Europe’ reći će Jakovčić za Glas Istre, a za istarski ‘Regional Express’ će dodati da ‘inicijativa Tri mora nije dio izvornih vanjskopolitičkih interesa Hrvatske’…

Geostrateški sukob – gdje Hrvatska pripada?

Hrvatska se što je više moguće mora odmaknuti od europskog istoka jer ona tom području ne pripada…

‘Trčanje za američkim predsjednikom potpuno je kontraproduktuvno i suprotno hrvatskim strateškim interesima…’ – tako govori Jakovčić, a po svemu sudeći slično zacijelo misli i Plenković, stoga čak i Jutarnji list neuvijeno sugerira da je Plenković protiv te inicijative. I tako smo došli do srca problema.

Da, inicijativa ‘Tri mora’ je američka inicijativa i tiče se povezivanja zemalja srednje i istočne Europe. Zemlje istočne Europe, plus Baltik, plus Austrija i plus zemlje Crnog mora trebale bi se temeljitije povezati u prvom redu energetski, potom sigurnosno. U gospodarskom smislu to bi trebale pratiti američke investicije koje se mjere u desecima milijardi eura, a tiješnija gospodarska suradnja, napose turistička glede našeg Jadrana, nameće se sama po sebi.

U političkom smislu Hrvatska također kao i sve zemlje ‘Tri mora’ ostaju u Uniji, ali se one bolje i intenzivnije između sebe povezuju. Obzirom da Unija priprema Europu s više brzina, Hrvatskoj se nudi još jedna opcija. Hrvatskoj se nudi njemačka inicijativa predočena u Trstu, koja pretpostavlja sveobuhvatno povezivanje zemalja zapadnog Balkana s paralelnim financijskim projektima koji teže tiješnijem povezivanju istih tih zemalja.

Hrvatska dakako ni u jednoj varijanti nema ništa s najvećim europskim silama, svi planovi Francuske, Italije i Njemačke ne uključujuću, dakle, mogućnost da u jezgri Europe prve brzine bude i Hrvatska.Tu će biti samo veliki i najjači. Očito je da u budućoj Uniji više brzina, Hrvatskoj po ovom njemačkom modelu pripada mjesto na zapadnom Balkanu. I to je srce Jakovčićeve ljutnje, ali baš to je glavni razlog zbog kojeg plan ‘Tri mora’ valja podržati iz sve snage. Ako govorimo o hrvatskim strateškim inteteresima.

Jer mi smo i nakon 25 godina samostalnosti pred istim dilemama, a pred istim dilemama smo stoga jer naš vrh od Tuđmanove smrti do dana današnjega čuva u svom srcu komad ljubavi prema regiji! A Trumpov plan jednom zauvijek ukida takvu povezanost regije i pojednostavljeno govoreći Hrvatsku vraća u razdoblje Austro-Ugarske, samo ovaj put s hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu i hrvatskom putovnicom u đepu.

Modelom ‘Tri mora’ mi stižemo u srednju Europu, točno tamo gdje nam je mjesto, po prvi put kao suverena država! Naravno da Trump od toga ima koristi, ali politika je bila i ostala borba interesa.

I Merkelica povezuje zapadni Balkan iz svojih interesa, problem je što to nisu i naši interesi.

Ali ne misle svi tako. Jer tu je negdje Jakovčiću srce zaigralo, kad je vidio što nudi Njemačka na tu temu, a što Trump! Nećemo nikakvu budućnost bez regije i tiješnih veza sa regijom, to je Jakovčićeva himna! I zato je Josipović bio rado viđen gost u Jakovčićevom društvu, i zato je Mesić bio prava politička ikona u istom miljeu, jer su obojica osiguravali da se Hrvatska iz ‘regiona’ ne miče. Sad kad se pojavila političarka koja je odlučila napraviti zaokret, trajno nas isčupati iz srbijanskog zagrljaja, političarka koja je odlučila promijeniti tu paradigmu, sad sve moguće sile ustaju protiv nje.

Zato i samo zato joj odjednom pada rejting u analizama popularnosti, zato se odjednom tvrdi da se ona sve češće gubi u izjavama, da ima loš Ured koji ne zna komuninicirati kad ode u Ameriku, da se mimo ovlasti petlja u gospodarstvo, da se sad petlja i u požare, da sve radi na svoju ruku i da se s njom jednostavno ne može raditi!

Još uvijek ne mogu vjerovati da će Andrej Plenković uskratiti Kolindi HDZ-ovu podršku na predsjedničkim izborima jer time u prvom redu on silno riskira. Više nego ikada. Još manje vjerujem da će nakon slučaja Prgomet uistinu Luka Burilović biti HDZ-ov kandidat za predsjednika države.

Ne isključujem Sanaderov model po kojem bi se uz jednog službenog kandidata pojavila tri druga, po modelu Nadana Vidoševića i Primorca, koji su zapravo ulaskom u utrku uzeli dovoljan broj glasova da Hebrang nije mogao pobijediti.

Da se tada radilo o dogovorenom planu svjedoči činjenica da kad je Hebrang zatražio od Sanadera da javno kaže da Vidošević i Primorac nisu HDZ-ovi kandidati i da ništa nemaju sa HDZ-om, u toj utrci, te da je on jedini kandidat HDZ-a, Sanader je to odbio!

Tihomir Dujmović/Direktno.hr/HKV/ http://www.hkv.hr/vijesti/Hrvatsko nebo