RAZGOVORI : fra Mijo Džolan o Divi Grabovčevoj

Uz Divin lik barem mi Ramljaci i Ramkinje možemo probuditi najzdravije emocije i vjernički razvijati emocionalnu inteligenciju, te u svijetu proračunatosti i bahatosti pokazati sposobnost da nas dodirnu ljudske sudbine. Povodom Divina dana kolege portala Rama-prozor.info razgovarali su s bivšim provincijalom Bosne Srebrene, i jednim od rijetkih bosanskih franjevaca s izraženim sentimentom za hrvatski narod u BiH.

Diva je tiha, nenametljiva, može ju se lako zanemariti, gurnuti u zaborav, u svijet fikcije, neobvezatne igre…

Možda nam je Bog ipak poslao Divu da nas uznemiruje sve dok ne naučimo novi oblik susretanja i poželimo odnose iz kojih se stvari vide šire od pogleda očiju punih straha, mržnje, interesa,… i svih blokada u koje smo se zapetljali.

Ovogodišnji Divan dan prepun je pitanja i zebnje ne toliko za našu budućnost, jer ona je na sreću ipak u Božjim rukama,  već o lakoći odustajanja od brige za sadašnjost u kojoj se događa urušavanje mnogih vrijednosti i naših odnosa, koje promatramo kao paralizirani, dok nam sudbinu, kako izgleda, drugi kroje.

Zamolili smo fra Miju Džolana da za naš portal u povodu Divina dana odgovori na nekoliko pitanja:

Poštovani fra Mijo, sada već daleke 1998. angažirali ste Kuzmu Kovačića, vrsnog hrvatskog akademskog kipara da se uhvati, za nas u Rami najosjetljivije  i najnježnije teme Dive Grabovčeve. Kipove je uhvatila patina, postaju  svakim danom sve ljepši. Jeste li zadovoljni s rješenjima i je li u Rami i šire uspostavljena komunikacija s Divom i njezinom porukom?

Poetika Kuzme Kovačića došla je upravo u njegovim skulpturama Dive i Gospe do punog izražaja. Dvije identične skulpture  Dive izlivene su u bronci, jedna je postavljena u perivoju Franjevačkog samostana na Šćitu, a druga na samom Divinu grobu zajedno s križem.

Obje skulpture, kako rekoste, reagiraju na vrijeme i okoliš prekrasnom patinom, mjestimice se sjaje od dodira i poljubaca. Odolijevaju svim vremenima poput Divina tijela, koje čeka uskrsnuće u mirisnoj i legendarnoj Vran-planini. No, u međuvremenu i ove skulpture strpljivo čekaju da se netko od nas pred njima zaustavi i da krene neka duboko nježna priča  o sudbini i patnji svih nas u Rami i drugim hrvatskim zavičajima u BiH.

Tko uđe u ovu komunikaciju više mu pitanja i muka stradanje mlade djevojke, sestre, moguće zaručnice nije određeno začaranim krugom mržnje i osvete…. Sva poruka zgusnuta je u jednu misao kršćanske vjere, kao parafraza Ivana Evanđeliste odlivena kao dio skulpture:  Zlo u mraku ima oči, na svjetlu oslijepi. Divi,  daru svjetla, zahvalna Rama 1998.

Odjednom pred promatrača izranja možda dugo traženo rješenje, kao odgovor na pretrpljeno zlo: smisao brige za one koje ljubimo sastoji se u širenju svjetla… jer bez toga zlo se uvlači u sve pore života. Njime ne mora biti zahvaćen samo nasilni „Turčin“. Nitko bez pomoći Svjetla ne odolijeva mraku. Čovjeku je bolnije ako strada od svoga.

Ima još jedno Kuzmino rješenje, koje je estetski također visokog dosega, ali budući da se nalazi u vratima s istočene strane crkve na Šćitu, manje je primijećeno: Diva je na tim vratima u grobu, njezin cuko kao da nešto pokušava činiti, njezine ovce su se natiskale na rub groba, obrisi Vrana i miris šumskih trava skoro da se mogu omirisati. Pored vrata na katedrali u Hvaru ovo je Kuzmino remek djelo.

Ova vrata povezuju sadašnjost i godinu 1687. Kroz tadašnja Gospina vrata, po legendi, izišli su fratri, narod i kroz ta vrata iznijeli Gospinu sliku te krenuli na put bez sna u Cetinsku krajinu, netom oslobođenu od Turaka, u Dugopolje, Klis, Split  dok se nisu skrasili u Sinju.

Odlučili smo 1998. ova vrata postaviti tako da se ona više ne otvaraju i ne sluteći da će ta simbolična poruku postati najaktualnije političko pitanje današnjice.

Simbolički smo autoritetom dviju važnih žena za našu duhovnost, Gospe s nutarnje strane i Dive s vanjske strne vrata, htjeli izreći poruku i zavjet: Nikada više egzodusa iz Rame.

Možda je došlo vrijeme da zbilja svi koji obnašaju službe društvenog, političkog i vjerskog značenja, da svi kojima su Diva i Gospa autoritet obnovimo ovaj zavjet, kako ne bismo propustili ono što možemo učiniti za opstanak Hrvata u Rami, jer se radi o tome da smo mi ovdje opstajali i odlazili ne zbog kruha, već radi nečeg elementarnijeg od kruha……….

…………više na stranici ……HercegBosna

http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/2017/07/01/razgovori-fra-mijo-dzolan-o-divi-grabovcevoj/

Dnevnik.ba/http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/HercegBosna-Hrvatsko nebo