Je li Plenkoviću odlazak na Bleiburg zabranio koalicijski partner Pupovac ili ga nije pustio tata?

Posve očekivano, dan prije Bleiburga Plenković je izjavio kako se tamo neće pojaviti, jer ima ‘puno neodgodivih obveza’ i da će radi toga poslati na Bleiburg svoje izaslanike. Sad, nitko pri zdravoj pameti nije mogao ni očekivati Plenkovićev dolazak na Bleiburg. Po svemu do sada od njega vidjenog, stvari koje se tiču Hrvatske i Hrvata njega ni najmanje ne zanimaju, osim kada nam treba dijeliti lekcije o tome kako se trebamo odnositi prema nacionalnim manjinama ili pak prenijeti nove upute iz Bruxellesa.

No, ono što je u cijeloj priči najgore je to što je Plenković jasno pokazao kako ga uopće nije briga što hrvatski narod o njemu misli, niti što osjeća. Jer, u suprotnom, umjesto naslikavanja u Vrgorcu i Dolcu, bar bi se sakrio u vlastitu kuću kada već nije otišao na Bleiburg i glumio neke stvarne obveze. Čisto pristojnosti radi.

No, Plenković očito za sebe misli kako je bogomdan i kako ništa što on učini ili izgovori neće pokolobati njegove birače u tome da i dalje zaokružuju takav, njegov HDZ.

Pa se tako, taj isti dan dok smo mi odavali počast hrvatskim žrtvama na Bleiburgu, Plenković ruku pod ruku sa Prgometom šetao Dolcem, reklamirao Prgometa (za kojeg je isto tako odlazak na Bleiburg nepotreban) i usput malo prezalogajio. Doista, neodgodive, visokodržavničke obveze.

Al očekivati od čovjeka čiji je otac bi visoko rangirani komunistički dužnosnik koji je nakon Hrvatskog proljeća postavljen dovoditi u red neposlušne Hrvate da se pojavi na Bleiburgu bilo bi doista previše.

Još smo dobro i prošli, mogao se Plenki pojaviti, kada već nije na Bleiburgu, na Petrovoj gori, gdje je njegov partner Pupovac, debelo potpognut četnicima i antifašistima, sipao mržnju i trabunjao izmišljotine o NDH, opravdavajući zločine koji su počinjeni nad hrvatskim narodom. Naročito je ‘zablistao’ izjavom ‘da oni koji su 1945. bježali prema Austriji, bježali su od vlastite savjesti i zločina koje su počinili’. E, tamo već mogu zamisliti Plenkovića, kako gordo stoji uz Pupovca i onako mudro kima glavom nakon svake Pupovčeve rečenice. A bez problema mogu zamisliti i Prgometa uz njega.

Kad smo već kod Prgometa, ova Plenkovićeva javna šetnjica sa njim tjedan dana uoči izbori za zagrebačkog gradonačelnika govori kako je Plenki stavio sve na kocku, podržavajući Prgometa. Odavno je svima jasno kako će Prgometov rezultat biti ujedno i njegov rezultat, te kako će pokazati stvarnu potporu koju Plenki uživa u HDZu. Prgomet je osobni Plenkovićev izbor, Plenković je nebrojeno puta do sada izjavio kako stoji iza njega i podupire ga, pa će doista biti zanimljivo vidjeti koliko je Plenković doista jak.

No, upravo to današnje naslikavanje sa Prgometom govori i nešto drugo. Govori kako su članovi HDZa pod stravičnim pritiskom i stegom, i čini mi se kako nisam pogriješila kada sam prije dva-tri tjedna pitala hoće li  članovi HDZa morati slikati svoj glasački listić sa zaokruženim Prgometom na njemu.

Jer, Plenković HDZ vodi na način u kojem demokraciji nema mjesta.  On je istovremeno car, Bog, Mesija i njegovi se naputci moraju slušati i provoditi. Nitko nema pravo misliti svojom glavom, tu je Plenković da misli za sve njih.

A što Plenković misli, bilo je jasno odavno, još za vrijeme Domovinskog rata.

Vjerujem  kako je Plenkoviću ‘mama vojna lekarka’ postavila potpuno pogrešnu dijagnozu kako bi mu pomogla da dezertira i iz Bruxellesa promatra Domovinski rat, a strah me i pomisliti za koga je navijao. Dakle, tamo neka, pretpostavljam, izmišljena dijagnoza o nekoj anemiji bila je potpuno nepotrebna. Trebalo je samo reći istinu.

Andrej Plenković boluje od teške alergije. Za tu alergiju nema lijeka, ona je prisutna 24/7 i velikim je dijelom nasljedna, a nešto manje stečena.

Plenković je jednostavno alergičan na Hrvate.

Njegovo istinsko mjesto i jeste uz razne pupovce, vrdoljake, pusiće i njima slične.

Što prije to shvate oni u HDZ-u i odreknu ga se, to su veće šanse i za sam HDZ i za Hrvatsku.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo