T . Bandov : U toj demokraciji dozvoljeno je mijenjati i vlast, ministre i politike koje financiraju obijesne moralne eskapade……
Frljić je praktički, prije svega, političar sui generis, jer njegova pojavnost i izričaj uvijek imaju društveno političke konotacije, pored toga što je politički i financiran, i u tom smislu njegove predstave su njegov društveno politički izričaj, a kazalište i kazališna umjetnost samo su medij tog izričaja.
Isto to rade i Šprajc, Danijela Trbović, Mile Kekin i drugi politički angažirani umjetnici, novinari, aktivisti civilnoga društva i drugi manjinci, kroz njima dostupan medij, a svima im je cilj kroz kontroverznost, kako bi privukli veću pažnju, čime misle da dobivaju na značaju i snazi, doslovno uvrnuto provocirati okolinu vrijeđajući ju skrivajući se iza sloboda, umjetnosti, satire itd., a sve zbog svoje frustriranosti svijetom koji ih okružuje, a koji nije onakav kakav oni misle da je jedini ispravan i kakav bi po njima trebao biti.
I to je njihova identifikacija, ona je izgrađena na drugima, na suprotnostima od drugih, oni nemaju ništa svoje, originalno, oni se svim silama trude pokazati da nisu kao okolina i to čine na način da svoju različitost od te okoline grade suprostavljajući joj se na radikalan, žućni način što ih vodi u krajnosti, čime naglašavaju koliko je ta različitost njih i njihove okoline velika, a bitno im je da je velika, jer oni svoju okolinu mrze, što pak proizlazi iz različitih osobnih frustracija i kompleksa.
U demokraciji je čak i sve to dozvoljeno i ne treba se čuditi ovakvim stvarima – bolesnika uvijek ima, i oduvijek je tako bilo, ali je zato bitno i reći da je u toj demokraciji dozvoljeno mijenjati i vlast, ministre i politike koje financiraju obijesne moralne eskapade, kakva je Frljićeva frustracija sazdana u stanovitoj kazališnoj predstavi.
Tomislav Bandov FB/Hrvatsko nebo
One thought on “T . Bandov : U toj demokraciji dozvoljeno je mijenjati i vlast, ministre i politike koje financiraju obijesne moralne eskapade……”
Comments are closed.
Dok je blijedi bolesnik u krevetu skoro nepomično ležao oko njegovog kreveta se smjenjivala svita posjetitelja. Svi su mu pametno govorili – evo proljeće samo što nije i odmah će tebi biti bolje.
Redove šamanskih posjetitelja prekidali su samo brojni ekspertni liječnici privatnici koji oko svake bolesničke kuće kao lešinari oblijeću i nude čudotvorne lijekove dok kućnu kasu do dna ne izcrpe.
Čim lešinari odlepršaju u stanci do sljedeće posjete sobu bolesnika ponovno napunu šamanski izcjelitelji meteorološkom metodom, koji su tu više poradi džabaluk piva, rakijice i kave nego li zbog samog bolesnika.
Elem, kad je još bolesniji bolesnik konačno dočekao ljeto njegovi su ga posjetitelji tješili – čim prođe ova nesnosna vrućina vidit ćeš ti na jesen će tebi odmah biti bolje.
U jesen su ga tješili čim prođe tmurno, kišovitio, maglovito i depresivno vrijeme, a mraz i snijeg ubijaju bakterije, odmah će njemu biti bolje.
I tako je bolesnik opet dočekao pomoć zime od kojeg su ga prethodno njegovi posjetitelji spašavali dok jednog dana, baš onako tipično za teškog bolesnika, nenadano iznenada ne umre.
Sve je isto i s teško bolesnom Hrvatskom koju tješe oni koji je navodno liječe, a u stvari pri svakoj posjeti (smjeni vlasti) novodošli lešinarski liječnici na živo joj vade preostale zdrave organe. Okey, ništa bolji nisu niti oni lešinari koji ostanu u opoziciji i vrebaju prigodu kojom bi i oni nešto olešinarili.
Za to vrijeme posjetitelji glasačkih kutija neprekidno u tri smjene nariču tješeći i sebe i bolesnika kako će nam svima biti bolje čim ovo proljeće prođe i turističko ljeto nam dođe.
Evo npr, čim se Zlovenci i EU smiluju i njihova bodljikava žica popusti na granicama, sve će biti bolje. Nakon ljetne vrućine i uništenog turizma na jesen nam od istih stiže arbitražno osvježenje u formi neke druge inovacije. Na zimu povećanje nezaposlenih i čestitka “Kristos se rodi” aboliranom Pupovcu i Stanimiroviću vječitim ovisnicima o džabaluk državnim jaslama. Praznine između četiri godišnja doba popunjavat će jedan drugi “Isus”, onaj Frljićev, koji siluje muslimanku jer ona ima toliki inkubator da u njega stane čak i veliki hrvatski stijeg. Na proljeće konačno nam stiže i poboljšanje jer će državni budžet pri zavodu za nezaposlene ušićariti primjetnu novčanu uštedu proporcionalnu broju Hrvata koji su napustili Hrvatsku.
I sve tako u krug dok nas teški bolesnik jednog dana ne iznenadi svojom iznenadnom smrću ili ga – zato što smo ga slabo pazili – naredbom Bruxellesa i Washingtona u induciranoj komi presele u YU umobolnicu.
I dok se u crveno odjeveni i kokardom zakićeni budu radovali i pocikivali, a od crveno-bijelih kvadratića sačinjeni glasački stroj u suzama šmrcao, za to vrijeme s krajne desne strane svijeta u crno odjevena klapa navodno jedina neće iznevjeriti jer će papagajski – kao i do sada nama živima – izvan svake pameti i realnosti čak i mrtvacu pjesmom poručiti – Zovi samo zovi, svi će sokolovi za te život dati.
Bit će bolje …..