Lovel Franić : HRVATSKA KAKVU TREBAMO

HRVATSKA KAKVU TREBAMO

              Tema je  savjetovanja bio i izborni sustav

      U Zagrebu je 20. ožujka 2017.g. u organizaciji Večernjeg lista održano savjetovanje nazvano Hrvatska kakvu trebamo, na kome je u okviru IV. teme Politički sustav obuhvaćeno i uže tematsko područje s naslovom Izborni sustav.                                                                                    

U raspravi je sudjelovalo više sudionika savjetovanja, pa je tako Krešimir Planinić iznio stajalište prema kojem je predizborno koaliranje stranaka stvorilo jedan pomalo nakaradni sistem izlaska na izbore – „blokovski izlazak“, koji omogućuje da u parlament uđu stranke koje to po političkoj potpori birača koju imaju ne zavrjeđuju. U tome je K. Planinić doista u pravu, no zabrana predizbornog koaliranja stranaka koju predlaže možda i ne bi bilo najbolje rješenje? Naime, svaka zabrana pa i ta  već sama po sebi  nije dobra, a k tome postoje predizborne „kombinacije“ koje omogućuju strankama da je učinkovito izigraju. Zbog toga bi možda bolje od zabrane predizbornog koaliranja bilo uvođenje višeg izbornog praga od 8 posto dobivenih glasova birača za koalicijske izborne liste, dok bi za izborne liste stranaka izborni prag i dalje ostao kao i do sada na 5 posto dobivenih glasova birača.

……..piše Lovel  Franić

Vladimir Šeks je pak ukazao da se u Europi vode velike rasprave oko toga da zastupnici etničkih manjina u parlamentu budu ograničeni samo na manjinska pitanja, ona koja su životno važna za njihovu zajednicu. Sličnog je mišljenja i predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov koji je postavio pitanje je li baš potrebno da etničke manjine budu kamenčić na vagi koji odlučuje o formiranju vlade, a potom i dao odgovor iznijevši stajalište da bi taj teret trebalo skinuti s leđa zastupnika etničkih manjina.

Na to je reagirao Nenad Zakošek tvrdnjom da tradicija parlamentarizma ne poznaje parlamentarce drugog reda. Što je doista točno,no i i tradicija te aktualna parlamentarna praksa u više europskih država pored općeg političkog mandata glede prava odlučivanja zastupnika u parlamentu, poznaje te primjenjuje i ograničeni politički mandat glede prava odlučivanja za zastupnike etničkih manjina u parlamentu. Neobično je da to nije poznato profesoru na Fakultetu političkih znanosti tj. stručnjaku politologu, i k tome na tom savjetovanju predstavniku GONG-a?

Moderator cijele te tematske cjeline prof. dr. Pero Maldini u odnosu na prijedloge za promjenama izbornog sustava, dao je prednost onim koji će omogućiti da izborni sustav i dalje funkcionira kao činitelj stabilnosti političkog sustava, te da stoga u sadašnjoj situaciji treba preferirati stabilnost političkog sustava  u odnosu na reprezentativnost političke zastupljenosti birača odnosno stranaka u parlamentu. No, prof. dr. P. Maldini pri tome je zanemario na rezultatima mnogih pa i zadnjih saborskih izbora utemeljeno pitanje:

Kako može biti stabilan politički sustav kod toliko visokog stupnja nereprezentativne zastupljenosti birača u Hrvatskome saboru?

Naime, na prijevremenim izborima za Hrvatski sabor koji su održani 11. rujna 2016.g.,  biračko tijelo činilo je 3.799.609 birača koliko ih je ukupno bilo upisano u popis birača. Izborne liste HDZ-a u svih 12 izbornih jedinica dobile su zajedno ukupno 682.687 glasova birača, što je 18,00 posto od ukupnog broja birača odnosno biračkoga tijela!  Što pak znači da je od 3.799.609 birača odnosno biračkoga tijela, samo jedna šestina (1/6) ili svaki šesti birač glasovao za HDZ-ove izborne liste. Ujedno to znači i da na svakoga birača koji je glasovao za izborne liste HDZ-a, dolazi pet (5) birača koji nisu glasovali za te iste liste bilo aktivno i izravno tako što su svoj glas dali izbornim listama drugih stranaka, ili pasivno i neizravno tako što nisu izašli na biračko mjesto i nisu glasovali.

Prema broju dobivenih glasova birača uopće kao i u odnosu na biračko tijelo,  rezultati izbornih lista MOST-a nezavisnih lista bili su još nepovoljniji od HDZ-ovih izbornih rezultata. Izborne liste MOST-a NL u svih 12 izbornih jedinica dobile su zajedno ukupno 186.626 glasova birača, a što je 4,90 posto od ukupnog broja birača odnosno biračkoga tijela!

Ukupno je u svih 12 izbornih jedinica glasovalo 1.979.277 birača, što je samo 52.59 posto biračkoga tijela. A na izbore nije izašlo ni glasovalo 1.820.332 birača ili 47,51 posto biračkoga tijela, što znači da gotovo svaki drugi birač upisan u popis birača nije glasovao! Razlika pak između ukupnog broja birača koji su glasovali i ukupnog broja birača koji nisu izašli na biračka mjesta i glasovali iznosila je samo 158.945 birača.

Kako kod tako  male izlaznosti birača koja je najvećim dijelom izraz prosvjednog „glasovanja“ i nezadovoljstva birača izbornim procesom i političkim sustavom, imati stabilnost političkog sustava kad u predstavničkom tijelu tj. Hrvatskome saboru nije zastupljena gotovo polovica biračkoga tijela, te je stoga taj i takav parlament svojim  zastupničkim sastavom i  više nego nereprezentativan u odnosu na biračko tijelo? I kako otkloniti taj i više nego ozbiljan nedostatak demokratskih stečevina kako u samom  izbornome procesu tako i u političkome sustavu, jer takav tj.  minimalni legitimitet nedvojbeno je valjan i relevantan pokazatelj potencijalne nestabilnosti i vlasti i političkog sustava?

Jedna od demokratskih mjera koja bi zasigurno značajno doprinijela postizanju demokraciji primjerenog stupnja legitimiteta izvršne i zakonodavne vlasti, bilo bi uvođenje u izborni zakon odredbe da se izbori moraju ponoviti ako na saborskim izborima ne glasuje najmanje 5o posto plus jedan birač od ukupnog broja birača upisanih u birački popis, a na lokalnim izborima da glasuje najmanje 40 posto plus jedan birač od ukupnog broja birača upisanih u birački popis!To bi bilo jamstvo barem minimalnog legitimiteta vlasti, a isto tako i reprezentativnosti zastupničkog sastava Hrvatskoga sabora. U izbornome procesu mora postati važno i dobiti odgovarajući te demokratskom političkom poretku primjeren legitimitet birača, a ne u prvom planu kao izborni cilj imati samo da se dobije veći broj glasova birača u odnosu na ostale političke stranke izborne takmace. Kao da izborna pobjeda ili osvajanje relativne većine mandata stranke ili koalicije stranaka sami po sebi mogu biti dostatni za demokraciji primjeren legitimitet vlasti, te reprezentativan sastav zastupnika u Hrvatskome saboru? Vlast koja je većinu zastupnika u Saboru osvojila na izborima na kojima je glasovalo tek nešto više od polovice biračkoga tijela odnosno apstinirala od izbora gotovo polovica tog istog biračkoga tijela, na samoj je donjoj granici legitimiteta koji je primjeren državi s demokratskim političkim poretkom. Ujedno je to i izvor te potencijalni čimbenik nestabilnosti te i tako  (de)legitimirane vlade i vlasti kao i političkog sustava u cjelini.

Na temelju svega prethodno navedenog može se zaključiti da je došlo krajnje vrijeme da se prestanemo (samo)zavaravati pobjedom ili relativnom većinom osvojenih mandata na izborima na kojima apstinira gotovo polovica biračkoga tijela, kao primjerenim demokratskim standardom. Osim što na izborima treba dobiti veći broj glasova birača te osvojiti veći broj mandata od suparničkih stranaka, izborni cilj mora biti i da se dobije demokraciji primjeren legitimitet tj. politička potpora birača, a što je i uvjet da bi vlast mogla biti demokratska a politički sustav stabilan! A na izborima na kojima apstinira gotovo polovica biračkoga tijela to se ne može ostvariti, i ta biračka apatija te prosvjedna izborna apstinencija su i više nego valjan i značajan pokazatelj, dokaz i upozorenje da u postojećem izbornom sustavu štošta treba mijenjati i to konsenzusom što znači u demokratskoj političkoj te i parlamentarnoj proceduri jer su izborni zakoni, da ne zaboravimo, organski zakoni i stečevina cijelog demokratskog društva a ne leno pojedinih interesnih skupina i političkih stranaka!

A o tome na upravo održanom savjetovanju nazvanom Hrvatska kavu trebamo, nije bilo  ni jedne jedine riječi!

Znači li to možda da nam demokratska i socijalna Hrvatska uopće ne treba, ili je to tek slučajan propust? Vrijeme će pokazati, premda tog istog vremena ima sve manje za  taj bitan demokratski iskorak koji je ujedno i prevencija od intenziviranja društvenih antagonizama i zaštita od  potencijalnih nedemokratskih opcija; a ujedno i jedino jamstvo gospodarskog napretka, ekonomske stabilnosti i društva blagostanja!

Lovel  Franić/Hrvatsko nebo