Korizma 10

„Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. I kad dođete u zemlju koju će vam Gospodin dati kako je obećao, vršite ovaj obred. Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje? odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Gospodinu koji je prolazio mimo kuće  Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao.“ Tada narod pada ničice i pokloni se. Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Gospodin Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine. (Izl 12, 24-28)

Krv Jaganjčeva štiti i pročišćuje. Krv na dovratcima i nadvratnicima izraelskih kuća, u noći izlaska, znamen je križa Kristova. U tom znaku jedan je čovjek, u sebi, izveo silno mnoštvo iz ropstva grijeha. On je pomirnica za grijehe naše i ne samo naše, nego i svega svijeta. (Iv 2,2)
Križ je naša putovnica za zemlju obećanja. Kao što Izraelci ponesoše u pustinju na ramenima naćve s tijestom za beskvasni kruh, tako mi, u križu, mijesimo i nosimo tijesto vjere.

Gospodin nalaže Izraelcima da ne zaborave moć krvi Jaganjčeve ni događaje u noći Izlaska, nego da sjećanje, spomen na to iskustvo prenose iz naraštaja u naraštaj.  I mi smo dužni iskustvo vjere prenositi novim naraštajima. Svjedočiti, križem označavajući, opečaćujući vrata svog života. Prenijeti iskustvo vjere nije moguće ako je stvarno nismo iskusili, ako svojim rukama nismo mijesili tijesto vjere, osjetili njegovu teksturu, pekli ga, lomili i tako „opipljivo“ ponudili na kušanje.

Koliko god je faraon bio tvrda srca, obični egipatski puk, gledajući moć, čudesa i znakove u drami Božjeg zauzimanja za svoj narod, iskazivao je Izraelcima naklonost. Znakovi Božje prisutnosti u našem životu, unatoč progoniteljima, a često zahvaljujući baš njima, neće ostaviti ravnodušnima ljude oko nas.  Svjedočenje je poslanje kršćanina.
Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svijetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati, ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima. (Iv 8,16-18)

Što dodati Isusovim riječima? Onaj tko stvarno sluša, zna što mu je činiti.

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo