Progonitelji i njihovi novi štićenici

Predsjednik vlade, Andrej Plenković, doista se nespretno zaletio kad je na svoju press konferenciju pozvao Glavnog državnog odvjetnika, Dinka Cvitana. Ispalo je nezgodno, pomalo diktatorski, ali treba razumijeti da nije došlo do miješanja izvršne i sudbene vlasti i načelo trodiobene vlasti niti u jednome trenutku nije bilo ugroženo.

DORH ipak nije dio sudbene vlasti nego dio Ministarstva pravosuđa. Zajedničku je press konferenciju trebalo ipak preskočiti, elegantnije je. Ali te se političke nijanse i uzusi ne uče toliko na Pravnom fakultetu (u Hrvatskoj se još uvijek uči marksistička i samoupravna pravna doktrina) i ne dotjeruju u briselskim lobijima, restoranima i muškim klubovima – koliko se uče u građanskom obiteljskom okruženju. To je nešto što se „povuče“ u obitelji, kao i kućni odgoj, ako se odrasta u građanskoj obitelj koja poznaje dobre građanske običaje i potomstvu pruži dobar primjer.

Premijer Andrej Plenković je, dakle, toliko toga propustio i teško je to nadoknaditi mladomisničkim sklapanjem ruku u visini pupka i spuštenim kapcima, napućenim usnicama i decentnim naočalama. Ne pomaže previše ni diskretna, ali samouvjerena gestikulacija uigranog diplomate. Cijela je predstava s Cvitanom malo podsjećala na šefa Partije koji pokazuje da ima punu podršku „organa“, a taj „organ“ do njega može biti i batina kojom će udariti po svojim protivnicima. Nespretno i samouko, doista diletanstki. Nakon samo 100 dana vlast je zanjihala Andreja Plenkovića, i nije mu ovo posljednji put.

Međutim SDP je kao oparena skočila na polomljene noge; partijanerima je pjena udarila na usta. Nikome drugome nego Partiji! To ih je podsjetilo na zlatno doba komunističkog jednoumlja kad su mogli što god su htjeli i oni su se raspametili od srdžbe ili zavisti(?). Partija vrišti o povredi Ustava RH, o tihom vojnom udaru, valjda će se nakon ovoga Plenković proglasiti doživotnim pedsjednikom Vlade RH, “vjenčati” s predsjednicom Kolindom Grabar i uspostaviti dinastiju hrvatskih banova?! Reakcija Predraga, Peđe Grbina tipičan je obrazac ponašanja poražene i umirućeg SDP-a: silno napadaju ono što ih podjeća na pedeset godina njihove komunističke diktature.

Baš su se sljedbenici zločinačke SKH našli mjeriti stupanj političke diktature na Plenkovićevoj press konferenciji. Umjesto da se pokriju ušima, umru od stida, oni glumataju velike demokrate i znalce!

Što o svemu tome misle momci iz Metkovića, posve je nevažno.

I to je taj isti obrazac kao i kod, na primjer, homoseksualaca. Za vrijeme komunističke vladavine ta je skupina bila tretirana kao protudržavna kriminalna skupina i homoseksualci su bili kazneno proganjani, služili zatvorske kazne, dobivali otkaze, naročito iz JNA i državnih službi te bili podvrgnuti šikanoznim mjerama. Ali ne svi, jer i u partijskom vrhu bilo je muškoljubaca. Policijske uprave imale su posebna odjeljenja za praćenje, evidenciju i rad protiv homoseksualaca – pedera, kako su ih milicionari „častili“ u svojim evidencijama. Da bi gađenje prema toj skupini bilo što veće, kolokvijalno su ih partijci zvali „buzuranti“ te o njima govorili s gađenjem, tako su im se i obraćali: prezrivim rječnikom i psovkama. Zbog toga su homoseksualci u SFRJ/SRH živjeli u strahu i dubokoj konspiraciji. Dolaskom demokratskih promjena to im je konspirativno iskustvo u „ilegalnom radu“ dobro došlo da pokrpaju svoje mreže te da u novom demokratskom sustavu oslobođeni krivnje zapašu tamo gdje se prije nisu usudili.

Danas su oni sveprisutni i moćni, ali ne kao osobe koje su odabrale put muškoljublja i žive sa svojim muškim partnerima, nego su postigli dogovorne brakove. Da bi „ilegalan rad“ bio što sigurniji i konspirativniji, izrodila su se i neka djeca, ali stare su veze i te kako ostale dodatno ojačane novim akvizicijama svježe krvi. Danas je profil oženjenog homoseksualca sveprisutan, dobro kamufliran suprugama, djecom… i više nisu „ugrožena vrsta“, nisu krivično gonjeni, sada su „in“. Sad imaju punu podršku Partije, svojih negdašnjih progonitelja. Progonitelji „buzuranata“ postali su njihovi zaštitnici i zašto je onda trebalo krivično goniti homoseksualce kad je sve bio i ostao jedan pederluk?

Danas i sve vrijeme od demokratskih promjena, SDP podupire i slizala se s civilnim društvom i nevladinim udrugama, upravo s onima koje je kazneno progonila i zatirala dok je bila na vlasti. I evo te silne udruge civilnog društva i nevladinih organizacija u SDP-u ne prepoznaju svog negdašnjeg protivnika i zatiratelja slobodne misli, već svog sadašnjeg zaštitnika i posve je jasno da tu nešto ne štima. Jer kako i zašto progonitelj postaje zaštitnik onih koje je sustavno proganjao i zatvarao?

Kako je moguće da svi koji nose pečat komunističke zvjeri dociraju o demokraciji, civilnom društvu i podržavaju svaku aktivnost nevladinih udruga. Zašto dok je bio na vlasti komunizam nije podupirao civilno društvo i nevladine udruge nego ih je zakonom zabranjivao i progonio?

Mila Marušić/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo