I. Marijačić : Ništa se promijenilo nije, a s ovakvom politikom bit će i gore

Bit će gore!

Prošlotjedni ekspresni izlazak iz pritvora SDP-ovca Tomislava Sauche, čelnika Vladina ureda iz doba dok je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović, nije ostavio više nikakve dvojbe o karakteru hrvatske, kako bi odvjetnik Zvonimir Hodak rekao, retardirane pravne države. Tjedan dana pritvora, od čega dva neradna dana, Saucha je proveo više kao na odmoru, a manje kao u tamnici Remetinca. Sam je otišao u Dorh i odatle u pritvor, sam je i izišao pritvora. Čovjek je, sumnja se, maznuo više od pola milijuna kuna iz Vladine blagajne i odjednom Dorh brzinski ispita u samo dva dana sve svjedoke.

Radi usporedbe, Miro Laco zbog 18.000 kn, koje nije uzeo, nego samo pomogao bolesnoj novinarki odvesti ju na liječenje u stranu državu, proboravio je mjesec dana u pritvoru. Sauchin nadređeni iz doba prošle Vlade Zoran Milanović najavio je kako će dati iskaz Dorhu, sam je otišao i iskaz dao i sam se vratio. Nigdje u ovome cirkusu policajaca, ni redovitih ni specijalaca koji osumnjičene privode, nigdje televizijskih kamera. I sad sve to usporedite s privođenjem, primjerice, Tomislava Merčepa prije desetak godina: kamere i gomila pozvanih novinara čekali su ispred njegove kuće, kordoni crnokošuljaša privodili su bolesna čovjeka koji je jedva hodao. Htjeli su ga već u startu poniziti i uspjeli su u tomu. To je Dorh. Nisu svi pred zakonom isti.

Kad si ljevičar, možeš i sam po vlastitoj volji odšetati do Dorha i Uskoka, a ako ne dođeš, nikomu ništa. Kad si ljevičar, odnosno SDP-ovac, Dorh ne samo što ne će postupati protiv tebe, nego će te i, ničim izazvan, braniti, čak i u privatnim parnicama. Sjećamo se kako je Dorh na sramotan način, ni od koga pozvan, pokušao poništiti presudu klevetniku Predragu Matvejeviću, ali srećom nije uspio. Sjećamo se još drastičnije zaštite šefova Udbe koje je Hrvatska trebala izručiti njemačkome pravosuđu; umjesto da Dorh potakne izručenje, protivio se tomu zato što su ti udbaši pripadali ideološkome, političkome i svjetonazorskome krugu čelnika Dorha. Sada nakon ovoga lakrdijaškoga postupanja sa Sauchom i Milanovićem više nema iluzija: Dorh provodi selektivnu pravdu. To je nakaradna država stvorena nakon 2000., a stvarali su ju nositelji svih vlasti od tada naovamo, od Mesića i Račana, do Josipovića, Sanadera i Milanovića.

Afera Madison

O čemu se tu radi, bilo je jasno odavno. Ako ne prije, onda prošle godine kada je izbila afera Madison u kojoj je akter optužio tadašnjega predsjednika Vlade RH da je po njegovoj zapovijedi s računa svoje agencije isplaćivao 15 tisuća kuna posredniku za fiktivne usluge, a novac je trebao završiti kod Milanovića. Utvrđeno je, kao što je već pisano, da je novac isplaćivan, svjedok pokajnik nudio se Dorhu da ga se ozvuči i prati i da to bude čvrst dokaz, ali Dorh je odbio.

Zaključak ove priče mogao bi, dakle, glasiti: Dorh nije Dorh, nego je Dorh odvjetničko društvo za zaštitu SDP-ovih lupeža. Sada je jasno da Dorh svjesno nije htio procesirati ni Mesića ni Milanovića, ne želi procesuirati ni Pupovca i još neke. Da primjenjuje ista mjerila, Milanović i Mesić odavno bi kao i Sanader bili podvrgnuti kaznenome progonu. Da je Sanader bio na čelu SDP-a , a ne HDZ-a, nikada ne bi doživio takvu sudbinu. Da su mnogi zatvoreni hrvatski časnici bili u SDP-u ili barem skloni SDP-u, ne bi završili u zatvoru.

Imamo, dakle, nakaradnu pravnu državu. Polažući velike nade da će se nešto promijeniti, birači su prije dvije godine izabrali predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović na dužnost predsjednice države te, prvo, Karamarka i Oreškovića da vode Vladu, a sada i HDZ-ovca Andreja Plenkovića. Birali su ih da dokinu to sramotno stanje selektivne pravde. I što su predsjednica države i predsjednik Vlade promijenili? Ništa ili gotovo ništa. Pravo je pitanje žele li uopće oni nešto mijenjati, mogu li, smiju li? Ako ne žele, onda su ih građani uzalud birali, ako ne mogu ili ne smiju, neka se ostave vlasti jer ih narod nije izabrao da poziraju i mijenjaju odijela i kostime.

Jer ako hrvatski veleposlanik u vrijeme posjeta predsjednice SAD-u pobjegne iz te države jer nije njezin pristaša, a ona ga ni nakon dva mjeseca nema snage smijeniti, o čemu je tu riječ. Ako je bivši predsjednik Stjepan Mesić običan građanin, a ispostavi se da su mu osoblje i službeni automobil veleposlanstva u Makedoniji na usluzi i dalje kao da je predsjednik, a da veleposlanica ne odgovara, onda Hrvatska više nije ozbiljna nego divlja država. Ako su tajne službe u rasulu, a nadležnost su predsjednice i predsjednika Vlade, onda je pitanje čine li oni išta da srede stanje.

DORH kao odvjetnička kuća SDP-ovih lupeža

Ako Dorh otvoreno postupa kao odvjetnička kuća SDP-ovih lupeža, a vlast ne mijenja čelnike Dorha, onda je riječ o svjesnoj destrukciji Hrvatske. Ako su u MUP-u zadržani čelni ljudi iz prošle vlasti, onda se nemamo čemu nadati, ako anacionalni ili čak protunacionalni urednici i novinari i dalje vedre i oblače na HTV-u kao da promjene vlasti i nije bilo, onda zbogom pameti, onda čemu izbori. Ako Pupovac i njegove Novosti o državnome trošku promiču četničku politiku, a Javna ustanova SP Jasenovac održava laž o, npr. ubijenih 20 tisuća djece u Jasenovcu, onda je sve to jedan veliki poraz Hrvatske. Ništa se promijenilo nije. Pravna država još je retardiranija nego što je bila. Da je obratno, da su, primjerice, SDP ili neki novi Mesić ili Josipović dospjeli na vlast, odavno bi sve počistili željeznom metlom, bez ikakve milosti ili isprike prema bilo komu, kao što su i napravili u svoje doba. Novi čelnici države misle kako je samim time što su oni osobno prigrabili čelne dužnosti proces promjena gotov te ih se ništa više ne tiče. Zato imamo ovu anarhiju u kojoj se koprcamo.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/Hrvatsko nebo

foto (Saucha). Patrik Macek/PXL
foto (Paro): Jurica Gaolic/PXL