D. Pešorda : Čudovišna inkluzivnost

I poslije Hribara Hribar

Došavši na vlast, Plenković su i Stier obećali kako će se njihova politika zasnivati na načelu inkluzivnosti, iliti uključivosti. Sudeći po svemu do sada viđenomu, oni se toga načela drže. Uključuju čak i otvorene protivnike HDZ-a, a isključuju one koji bi tim protivnicima mogli zasmetati. Nije u redu da čovjeka negdje uključiš, a ne osiguraš mu ugodno ozračje. Figurativno rečeno: dok Nina Obuljen dolazi u središte takve politike, Hasanbegović neumitno klizi prema margini.

Da je uključivost glavno obilježje hrvatske politike, dokaz je i izbor Danijela Rafaelića za v.d. ravnatelja HAVC-a. Za vlastite honorare zabrinuti Jurica Pavičić pribojavao se sedlarizacije HAVC-a, kad ono tamo – i nakon Hribara – Hribar! Još mlađi, još žešći, pun nekoga ”antifašističkog” idealizma. U izjavi nakon izbora umjesto da govori o tomu kako zamišlja dalji rad HAVC-a Rafaelić je ustvrdio kako je Sedlar napravio ”velike propuste” u filmu ”Jasenovac – istina”.

Izjava je zapravo genijalna! U nekoliko riječi Rafaelić je uspio iznijeti svoju antifašističku legitimaciju, svoj program i umiriti uznemirenoga Pavičića, govnom ovjenčanoga Tomića i ostale miljenike Hribarova HAVC-a. Udri po sedlarizaciji (tuđmanizaciji, kroatizaciji …) i priprijeti Jasenovcem, gdje ćeš boljega načina da ušutkaš rogoborenje ”hrvatskih nacionalista” dok trošiš njihov novac. Na skupe provode i poneki film u kojemu ismijavaš te iste Hrvate.

Inače, Rafaelić se svojedobno proslavio izjavom kako je bolje da se hrvatska arhivska građa, koju je komunistička vlast 1945. otela Hrvatskoj, nalazi u Beogradu jer ju ondje bolje čuvaju. Od takva stava samo je koračić do stava da bi bilo bolje da je i Hrvatska ostala pod Beogradom jer bi ju Beograd bolje čuvao. Koračić koji, bojim se, i naoko tjelesno tromi Rafaelić, može lako učiniti. Bilo kako bilo, od sedlarizacije hrvatskoga filma ništa. Grlić, Mirković, Šerbedžija i ostali mogu mirno spavati.

Plemenski oblik inkluzivnosti

Nešto primitivniji, plemenski oblik inkluzivnosti njeguje manji partner u vlasti – Most. Oni uključuju samo svoje. Rodbinu, kumove, sumještane… Posebno su na cijeni kumovi Bože Petrova. Nije kum dugme. Bio prije dosta godina u mome rodnom kraju jedan povratnik iz Australije. Zaradio čovjek novac pa se vratio doma uživati. Međutim, navalilo ga zvati za kuma sa svih strana. Računaju ljudi, ima novca, nagradit će dijete! Kad je stvar uzela maha, vidje nesretni povratnik kako će uskoro ostati bez ičega ili će morati odbijati ljude. Stoga pobježe natrag u Australiju. Slično je i s Božom. Već se s određenom zebnjom pitamo koliko taj ima kumova? Samo, Božo ne će nikamo pobjeći. Jer ne dijeli svoje.

Novi vjetrovi pušu i u Hrvatskome saboru. Naime, pojavio se i u toj od stvarnosti izoliranoj enklavi poduzetnički duh. Poletarac Pernar počeo je naplaćivati svoje dolaske u posjet. Tražio je 800 kuna honorara za pojavljivanje na zabavi u primoštenskome klubu Aurora. ”Izreklamirat ću vas, a novac možete uplatiti na račun ili ga predati na ruke, preko kuma jednoga od organizatora koji će biti u subotu u Splitu” – javio je SMS-om Pernar Primoštencima. Oni su ga razočarano odbili. Ne razumijem zašto, svatko tko traži putujuće komedijaše, zna da za to treba nešto i platiti. A Pernar stvarno nije skup, osim toga, bolje je da svoje putešestvije naplaćuje od onih koji ga zovu nego iz državne blagajne. Kad bi barem i ostali saborski zastupnici konačno počeli nešto i vlastitim radom zarađivati. Makar i na Pernarov način.

Nenad je Stazić u raspravi o vršnjačkome nasilju opet junački branio Nikolu Teslu. U pomoć mu je priskočio stanoviti Žagar. Koji tvrdi da su u njegovu kraju svojedobno neki bili protiv struje – jer je trofazna! Zanimljivo je da Stazić misli kako je Tesla izmislio struju. Da nema Stazića, trebalo bi ga izmisliti. Da Hrvate podsjeća kako komunistički način mišljenja uopće nije bio benigan kako se to ponekad želi prikazati.

Generacija Obnove

Umro je Marko Veselica. S njim je umrlo i jedno vrijeme i jedan način političkoga mišljenja. Dvadeseto stoljeće definitivno je završilo. Vrijeme romantizma i suverenizma je završilo, nastupilo je vrijeme inkluzivnosti. No ne treba očajavati. Već se naziru i nove snage koje su, čini se, Hrvatsku spremne misliti na novi, suvremenosti primjereniji način, ali podjednako domoljubno i državotvorno. Ovih je dana osnovana stranka znakovita imena Generacija obnove. Iako pobliže od njezinih utemeljitelja poznajem samo briljantnoga mladog publicista Davora Dijanovića, čini se kako je riječ o mladim, negativnim nasljeđem prošlosti neopterećenim ljudima koji bi na hrvatsku političku sceni mogli unijeti novu kvalitetu.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

foto (Plenković/Stier): Patrick Macek/PXL
foto (Rafaelić): Marko Prpic/PXL