Tomislav Tomečić: ZAKON BEZAKONJA

“… zakonodavac je utvrdio da se način stjecanja imovine može provjeravati SAMO ŠEST GODINA UNATRAG!! To drugim riječima znači, da će sva nezakonito stečena imovina prije tih šest godina, recimo u pretvorbi i privatizaciji, ostati sadašnjem posjedniku bez posljedica.”

Moram priznati da pomalo postajem zabrinut. Retorika i metode aktivnog djelovanja na političkoj sceni u Hrvatskoj i okolici, da ne kažem “regiji”, prilično su se zaoštrili. Nakon što se iscrpio repertoar “civiliziranih” uvreda i etiketa, skinule su se rukavice i svaki je udarac počeo otvarati rane.

Tema koja je u tome prednjačila, svakako je uvođenje obveznog vojnog roka za hrvatske mladiće (navodno i djevojke…), koji je od dijela javnosti, a osobito od lijeve političke opcije, naišao na strahovit otpor.

Ako detaljno analiziramo razloge za takvo postupanje ljevice, vrlo brzo će postati jasno zašto se ona postavlja u takav gard, a korijeni tih stavova sežu u početak devedesetih. Naime, tada je kompletan vojni i policijski aparat bio u rukama jugoslavenskih radikala, koji se nisu ustručavali primijeniti nijednu ekstremnu mjeru kako bi očuvali vlastitu dominaciju, vladavinu sile nasuprot uma.

Da ne bi doveli u pitanje uspjeh vlastitih metoda, preventivno su ispraznili skladišta oružja u Republici Hrvatskoj, oduzimajući tako imovinu građana koju su ti građani platili i uskraćujući im ujedno legitimno pravo na samoobranu. Taj potez je pokazao koliko straha od Hrvata i njihove odlučnosti i hrabrosti imaju diktatorski nastrojeni oficiri i politički tirani koji su nastojali ponovo pokoriti Hrvatsku. Usprkos njihovoj nadmoći i svim podlostima kojima su izložili Hrvatsku i hrvatski narod, mi smo se uspjeli obraniti i izboriti slobodu u kojoj je “hrvatska puška na hrvatskom ramenu” postala realnost.

No, vrag je u detaljima, pa ustroj vojske u kojem bi glavnu riječ imali nacionalno osviještena vrhovna zapovjednica, general ponikao u Domovinskom ratu i program baziran na tvrdim NATO standardima, tjera suze na oči i znoj na čelo svim navodnim “socijaldemokratskim i liberalnim” strankama, grupama i pojedincima, jer u tom i takvom okruženju nema mjesta “bratstvu i jedinstvu”, već je nacionalni identitet i zaštita teritorija i naroda, temeljni i prioritetni zadatak.

Da je takav model u policijskom i vojnom aparatu bio nepoželjan “lijevoj” opciji, postalo je jasno odmah po dolasku Račana na vlast i “čišćenju” MUP-a od kadrova iz Domovinskog rata. To vrijeme ostat će zapamćeno po prosvjedu policajaca na Markovu trgu, a koji je trebao prerasti u odlučan protest protiv šikaniranja i uklanjanja zaslužnih i dokazanih domoljuba. Smatram da je u tom trenutku u Zagreb trebalo doći sa 200 autobusa i dati potporu policajcima. Nažalost to se nije dogodilo, a razlog je, nakon Tuđmanove smrti, bio opterećenost HDZ-a i njegovih kadrova hipotekama pretvorbenog kriminala i još mnogim detaljima koji su glasače doveli do toga da Račanu prepuste kormilo države, a što se u konačnici, uz zatiranje domoljubnih vrijednosti, pokazalo kao izuzetno loše čak i za SDP-ove simpatizere pa od tada potpora toj opciji konstantno opada. Radi toga je SDP prisiljen na koalicije i prepuštanje raznih resora i poluga vlasti, što je u konačnici dovelo do potpunog rasula.

Zato je sada jasan razlog panike u redovima “lijeve” opcije. Oni vide da su na brodu koji tone, razumiju da je SDP pred kolapsom i da nije upitno hoće li se raspasti, već je pitanje KADA će se to dogoditi. Čeka se potvrda presude drugostupanjskog njemačkog suda u slučaju Perković da bi se SDP mogao i zakonski proglasiti pravnim slijednikom KPJ, zločinačke organizacije koja je zvjerski ubijala neistomišljenike i fizički uklanjala slobodnomisleće Hrvate.

U iščekivanju neizbježnog, stvari se mogu dodatno zakomplicirati i, kao što rekoh na početku, izgleda mi da sve vodi u tom pravcu. Retorika se zaoštrava do krajnjih granica, a uz to se izazivaju napetosti na terenu, što bi rekli “po partizanski”, šalju se mladi ilegalci da rade nerede na skupovima, devastiraju spomenike, dižu tenzije na fakultetima i drugim sredinama, a to sve skupa nalikuje namjeri da se prouzroči FIZIČKI SUKOB koji bi onda mogao eskalirati i opet ostaviti njegove kreatore izvan doticaja zakona i pravde. Jer priznat ćete, znakovito je kako su protiv uvođenja vojnog roka u Hrvatskoj isti oni koji su šutke gledali uništavanje i pokolj u Vukovaru, koji su okrenuli glavu pred razaranjem Dubrovnika, ili pred situacijom kad je njihova vojska istjerala tenkove na Hrvate.

Ruku na srce, vojnički status u Hrvatskoj ozbiljno su narušili i svi oni koji su izbjegavali vojnu obvezu u Domovinskom ratu, a naknadno su mobilizirani i potom su raznim nedoličnim postupcima ocrnili Hrvatsku Vojsku, kao i oni koji su vezom ili mitom izbjegli vojačenje, a verbalno su ocrnjivali HV samo da bi opravdali vlastiti kukavičluk.

Ispada kako je ova kampanja protiv uvođenja vojne obveze realna posljedica podijeljenosti društva i nedostatak solidarnosti prema ljudima koji loše žive, “ali misle drugačije, pa su to i zaslužili”.

Da rezimiram, uvođenje vojnog roka, ideološke razmirice, grafiti i plakati na spomenicima, Jasenovac i buka oko HOS-ovog spomenika, predsjedničin put u Ameriku i ostali bombastični naslovi koji pune portale, vrište s naslovnica tiskanih medija i čine udarne vijesti Dnevnika, najobičnije su skretanje pozornosti javnosti s temeljnog pitanja koje treba ponavljati iz dana u dan, a koje glasi “GDJE SU NOVCI?!”

Kad se otkrije trag novca, kanali kojim je izvlačen i osobe koje su ga odnijele, lustracija će se provesti sama od sebe. Do tada, manipulatori na vlasti i dalje će nam puštati dimne zavjese i huškati jedne na druge.

Kao malu digresiju spomenut ću kako je gotovo nezamijećeno prošla vijest da je jedna Rumunjska imala ovih dana na ulicama stotine tisuća ljudi. Oni su izborili odstupanje političara koji je sudjelovao u kreiranju i donošenju uredbe kojom se dekriminalizira, odnosno rehabilitira korupcija.

Gotovo jednaku stvar je u Hrvatskoj vlast napravila donošenjem propisa koji omogućuje svakome za koga se ustanovi nerazmjer između imovine i primanja, plaćanje poreza u visini od 54% na utvrđenu razliku. To znači ako je netko “zamračio” milijun koji ne može objasniti, platit će državi 540.000,  a sam će se morati zadovoljiti samo sa 460.000 koji, u stvari, nikada i nisu bili njegovi. Da stvar bude gora, tom radnjom će ozakoniti zadržani novac i bilo koga onemogućiti da mu predbaci način njegovog stjecanja pod prijetnjom tužbe.

Ali to nije sve. Donoseći taj propis, zakonodavac je utvrdio da se način stjecanja imovine može provjeravati SAMO ŠEST GODINA UNATRAG!! To drugim riječima znači, da će sva nezakonito stečena imovina prije tih šest godina, recimo u pretvorbi i privatizaciji, ostati sadašnjem posjedniku bez posljedica.

Ne znam kako to ljudi vide, ali ako to nije dovoljan razlog za reagiranje i “lijevim” i “desnim” simpatizerima, onda se ne bi trebali žaliti na sva usta što mladi odlaze iz Hrvatske i kad im jednog dana, kao posljedica njihove pasivnosti, vlastito dijete na rastanku mahne iz autobusa za Njemačku.

Tomislav Tomečić/Hrvatsko nebo