Dr. Josip Stjepandić akademiku Pečariću
Vrijeme:8 min, 18 sec
Von: Josip Pecaric [mailto:pecaric@element.hr]
Betreff: Re: AW: ODGOVOR DR. STJEPANDIĆU
Dragi imenjače,
Toliko toga se dogodilo jučer kada nisam mogao ni doći do računala. Naime, umro je otac velikog hrvatskog biskupa dr. sc. Vlada Košića pa smo išli (gđa Markić, Stanko Šarić, moja kćerka i ja) na sprovod. Krenuli smo u 11h i vratili poslije 18h. Na sprovodu je bilo jako puno ljudi, ali uspjeli smo sresti niz dragih ljudi: hrvatskih biskupa, Tuđmanovih generala i čitav niz državotvornih Hrvata ne samo iz RH. S druge strane Senat je trebao potvrditi tri moja doktora za redovite profesore na FER-u. I to je prošloJ
Tako da sam moga registrirati Pismo kolege Đikića u kojem on čak tu i tamo spominje plagijat kolege Barišića tj. o plagijatu mu je – ako sam dobro razumio – i dalje osnova fusnota.
Pitanja je li netko preuzeo nečije ideje ili nije meni je očito daleko od plagijata, jer se takva pitanja mogu postavljati za sve i svašta. Zato mi je teško filozofirati oko toga jer ja, valjda za razliku od kolege Đikića, misam filozof.
Ali kada nešto i konkretno napiše mogu i pogledati. Npr.
- Barišićev članak je zaprimljen 21. prosinca 2007. (Dokument 9). Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10. lipnja 2008. (Dokument 10), a Barišić citira “Maxim News Network, 11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio i poslao svoj članak u Synthesis philosophica?
Uvodi li ovdje filozof Đikić nekakav plagijat unaprijed’?
Ja bih kao nefilozof pomislio kako je Barišić vjerojatno znao za taj tekst i dok nije tiskan pa ga je ipak naveo što bi trebalo nezlonamjernome biti znak znanstvenog poštenja, a ne nepoštenja!
Ili su, što je često u znanosti do istoga došli zajedno, pa kad je vidio to i kod kolege uvrstio u svoj rad.
Dragi imenjače, možda Ti razumiješ što je kolega Đikić htio reći, pa se nadam Tvom pojašnjenju.
Pogledaj i druge stručnjake:
Očito je da se ja ne mogu nositi s pravim filozofima u filozofskim pitanjima, pa su meni mnogo zanimljivija pitanja oko toga.
Prije svega nešto najnepoštenije u hrvatskoj znanosti je po meni kada je hrvatska država izdvojila ogromna sredstva za jedan privatni institut, umjesto da ih je uložila u hrvatsku znanost! I gle čuda i sada se po ovom pitanju najčešće javljaju ti „grebatori“! Najveći moralisti su upravo oni.
Zato ne čudi reagiranje velikog hrvatskog književnika Hrvoja Hitreca:
Druga se afera veže uz još jedno povjerenstvo, etičko, koje je u navali na ministra znanosti i obrazovanja predvodio Silobrčić, akademski tip. On bi vrlo rado HAZU preimenovao u JAZU. Iz toga jaza i dolazi haranga na Barišića, koja je neslavno propala kada su ministru u pomoć pritekli vrlo poznati hrvatski znanstvenici i akademici, točno definirali što je plagijat. a što nije, a izostavljanje jedne napomene nikako nije, to više što je pogrješka ispravljena i objašnjena. No, velim, crveni gubitnici nemaju drugog posla, do vlasti više nikada ne će doći, pa se zabavljaju u svom infantilnom vrtiću i izvlače što se izvući dade, kao dijete koje kopa nos. Uopće, pitanje plagijata je lepršavo, danas strože praćeno i u sitnicama nego ikada ranije. Što bi neki silobrčić radio Držiću i Moliereu koji su do vrata dužni Plautu, što bi radili Gunduliću koji je dužan Tassu (kao i Nikola Zrinski VII.)… Erjavčeve najave da će zlostavljati Nijemce i Austrijance koji putuju prema Hrvatskoj, čime je pokazao pamet u rasponu između Pilsela i Silobrčića.
Peternela svakako trebaš pročitati:
Spominje bivšeg ministra Jovanovića. Pa zar Ti nisi pitao kolegu Đikića oko plagijata njegovih kolega lječnika(?) pa spomenuo i Jovanovića, i Glavnog tajnika HAZU akademika Pavla Rudana? Valjda Đikić zna da će Etičkom povjerenstvu to biti nezanimljivo pa ne treba unaprijed reagirati. Ipak se tu radi o nekakvoj medicini, a ne njegovoj filozofiji, zar ne?
Ipak je mene najviše razveselilo kada sam vidio da se u sve to umiješao i poznati svjetski časopis „Nature“:
Zašto?
Pa svojevremeno je iz iste grupe, koja se sada očito podijelila, krenuo napad na tadašnjeg ministra Primorca. Kako si Ti već citirao moju knjigu „Kako su rušili HAZU?“ pogledaj moj tekst na str. 205.-208.
Da i tada je „Nature“ podržao napad na hrvatskog ministra. Pogledaj kako sam ih tada ismijao. Ne znam da je netko tada odgovorio na to.
Srdačno Tvoj,
Josip Pečarić
Dragi akademiče imenjače,
neće me čuditi ako uskoro onaj ubogi PODRUBAK (nije fusnota, nego hrvatski PODRUBAK, zapamti POD-RU-BAK!) bude glavni dokaz za svekoliku fašizaciju hrvatskoga društva, jer smo ga uzeli kao povod za otpor „komunistički nadahnutoj hajci“(preuzeto od Nenada Piskača, vidi dolje).
Ja sam samo skromni inženjer, filozofe niti ne pokušavam razumjeti, dok „komunistički nadahnutu hajku“ lako namirišem na tisuću kilometara.
Nerazumljivo mi je veliko razumijevanje gospodina Đikića za neokomuniste i njihove ciljeve. Prije bih očekivao od njega da se drži na sanitarnome koridoru od njih, pa i onda kad su možda u pravu.
U tvojemu prikazu portala ispustio si duhoviti ogled Nenada Piskača „Donald Tusk ima recept: Hrvatsku treba zbuditi“ u podnaslovu „Prekomjerno granatiranje napomene“:
„…Na kraju je dr. Josip Stjepandić u Njemačkoj provukao sporni članak kroz računalni program za otkrivanje plagijata i javno objavio negativan nalaz. Potom su i sami znanstvenici masovno digli glas protiv komunistički nadahnute hajke i time začepili daljnju blamažu. Ostaje pitanje kojim su se alatom (osim ideološkim) služili prijavitelji navodnoga plagijata, mediji i saborski Odbor za etiku u znanost i visokom obrazovanju…“
Ja sam gospodina Đikića već pozvao da nam obrazloži svoju tvrdnju da je sporni „članak po definiciji plagijat“.
On nam je odgovorio PLAGIJATOM!
Etogac, uskliknula bi Plašikracija u Hrvatskome tjedniku!
Čistunac Đikić uhvaćen u PLAGIJATU, kojim silom hoće dokazati navodni plagijat ministra Barišića!
Očigledno je uzeo prijavu, koja je prije šest godina bila odbačena, a kasnije reciklirana između ostaloga u velikosrpskome bljuvalnom glasilu, pa onda “COPY + PASTE” metodom umetnuo u svoj tekst, prepun teških riječi, ne citirajući izvor.
Pritom je, očigledno nimalo ne koristeći svoj oštroumni aparat za razmišljanje, slijepo prepisao i onu točku 8, gdje si Ti naravno odmah uočio nesklad u kronologiji aktivnosti Barišića i Schlesingera! Vidoviti Barišić prepisao je čak i ono što je Schlesinger objavio pola godine kasnije!
Da nije djetinjasto, bilo bi groteskno!
A što misliš, da ga mi za njegov PLAGIJAT prijavimo Etičkome povjerenstvu Sveučilišta u Frankfurtu?
Argumente nam je dao on sam: „Plagiranje je tumor društva koji razara sve vrijednosti od dna do vrha i neprihvatljiv je.“
Kad to kaže jedan vrhunski stručnjak za tumore, onda mu se zbilja mora vjerovati, zar ne?
Osim toga, kad se nekoga optužuje za nečasnu radnju, to se mora raditi makar temeljito. Uvaženi znanstvenik nije tako postupio, što pokazuje primjer njegove točke 2, po kojoj je “Barišić Huntingtonovu ideju o tri vala demokratizacije koristio kao svoju ideju/otkriće”.
To je besmislica, jer ima autora koji govore o DVA, TRI i ČETIRI vala demokracije, te DVA, TRI i ČETIRI vala globalizacije, što se lako može utvrditi na tražilici, evo primjera:
Opet dolazimo do uopćenih pojmova, koji se mogu pripisati svakome ili nikome!
Na žalost, i ovaj primjer pokazuje da je prijavu pisala ili vrlo neuredna ili pak intelektualno ograničena osoba, a da je gospodin Đikić samo PLAGIRAO, jer je teško vjerovati da bi jedan znanstvenik takvoga kalibra previdio gornje činjenice.
Kad smo kod djetinjarija, onda ne smijem izostaviti onu Đikićevu anegdotu o djetetu, koje tobože u školi kopira iz Wikipedije i za to dobija same petice.
S obzirom da gospodin Đikić dugo živi u Njemačkoj, morao bi znati da su obrazovne institucije već prije nekoliko godina uvele moćni softver za otkrivanje plagijata, pa ga koriste onako kako sam ja koristio za Barišićev rad. Učenici to također znaju, pa niti ne pokušavaju.
Moja prijava protiv akademika Rudana, profesora Včeva, dr. Jovanovića i drugih mogla bi uskoro biti uzeta u razmatranje, kako me danas izvjestio gospodin Vilibić, predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju.
Gospodina Đikića još jednom pozivam da razmotri moju prijavu, te da ju podupre. S obzirom da je posrijedi njegova, medicinska struka, njegovo mišljenje vrijedi puno više nego moje. Rado ću ga još jednom citirati: “Moj glavni interes ulaska u ovu raspravu je bio da unesem argumente i podržim osobe koje ukazuju na nepravilnosti u Hrvatskoj.“
Ako se gospodin Đikić nikad nije oglasio na Jovanovićevo nasilje nad zdravom pameti, sad to može malo nadoknaditi.
Ah, da! Sutra u Hrvatskome tjedniku izlazi duhoviti urednički osvrt o prijeporima o čuvenome PODRUPKU!
Osim toga, gospodina Đikiću moram upozoriti na jedan apsolutni ORIGINAL u Hrvatskome saboru, koji sigurno nije PLAGIJAT kao naša trivijalna prezimena. Gospodin saborski zastupnik Goran Beus RICHEMBERGH, samozvani predstavnik njemačke manjine rodom iz Dalmacije, ima zbilja unikatno prezime, kojeg nema niti na jednome popisu njemačkih prezimena, niti se može naći neka druga osoba s tim prezimenom! Pitam se tko mu je dao to prezime: da nije on sam?
Kakva podudarnost: upravo takova osoba dijeli čistunske stavove gospodina Đikića, te podnijela je zahtjev za razrješenje ministra Barišića!
Nazdravlje Vam, svi Vi akademski i ini čistunci!
Pozdrav
dr.Josip Stjepandić/Hrvatsko nebo
3 thoughts on “Dr. Josip Stjepandić akademiku Pečariću”
Comments are closed.
Već pročitala pismo jer sam ga dobila od akademika Pečarića…
Bravo prof. Stjepandiću! 🙂
Pa dragi profesore već odavno se piše da je neki Esad ili Enes sebe preimenovao u Goran Beus RICHEMBERGH
fali mu von:
Goran Beus von RICHEMBERGH