Ilija Vincetić : NASILJE „INVAZIVNE VRSTE“!

Najnovije otkriće nasilja u obitelji, u kojemu je VINOVNIK bivši ministar u Vladi lijevo-liberalne provenijencije, ŽRTVA, žena, majka, osoba koja boluje od teških malignih oboljenja (žrtva već zbog „životne sudbine“), osoba koja treba i zaslužuje razumijevanje, pomoć i zaštitu SVAKE osobe s minimumom empatije, kojoj je obitelj trebala i MORALA biti utvrda u borbi s objektivnim teretom života,  dok je SREDSTVO nasilja, nad žrtvom „bogati arsenal“ (moralno nedopustivih i zakonski zabranjenih činidbi) u rasponu od (posebno okrutnog) ponižavanja osobe, do brutalne uporabe fizičke sile,  trebalo je uzdrmati javnu pozornicu, poglavito NGO pokrete, udruge, zajednice i pojedince, te pokrenuti „medijski stroj“.

……………Piše : Ilija Vincetić

Umjesto toga, svjedočimo sramotnoj šutnji, prešutnom odobravanju, pokušajima prikrivanja čak.

Neka me nitko ne shvati pogrešno, zgrožen sam, kao i većina normalnih ljudi, ovim neljudskim zlo-činom, no ovo je i dobra prigoda progovoriti o toj „progresivnoj“, lijevo-liberalnoj sljedbi koja za spiritus movens ima uništenje konzervativnog vrijednosnog sustava a kao modus operandi kopira biološki rasizam invazivnih vrsta koji vlada među vrstama u prirodi.

Taj biološki rasizam je snažno oružje invazivne vrste „progresivista“, koje uklanja bilo kakve civilizacijske i sociološke barijere, te im, uz činjenicu da su lišeni, vjere, morala i savjesti, ali i materijalne koristi, daje nedostižnu prednost u njihovom agresivnom pohodu.

Konzervativizam se, pak doveo u gotovo bezizlazan položaj.

Uljuljkan u sigurnost, temeljenu na shvaćanju „da je ono što već postoji“, po naravi stvari (u egzistencijalnom pogledu) zaštićeno u odnosu na „ono što tek treba nastati“, zanemarivši činjenicu da se SVAKO znanstveno dostignuće može i zlorabiti.

Da je znanost bez morala razarajući čimbenik, koji (bez izuzetka) umjesto prirodnog razvitka „ljudskoga društva“ u središtu kojega je ČOVJEK, generira REVOLUCIJE koje „iskonsku ljudsku narav“ tisućljećima oblikovanu u „poželjan obrazac“, univerzalnim i neporecivim kodeksom moralnih normi, zamjenjuju ideološkim derivatima, uči nas povijest razvitka „ljudskog društva“!

Isto tako, da invazivne vrste (u biljnom i životinjskom svijetu) uništavaju autohtone, uče nas primjeri iz svakodnevice.

Globalni učinci djelovanja invazivnih vrsta na autohtone u biljnom i životinjskom svijetu, ekvivalentni  su učincima djelovanja „progresivnog“ na „konzervativno“ (u lijevo-liberalnoj inačici) na ljudsko društvo, globalno gledajući.

„Konzervativno“, bez obzira na činjenicu postojanja, „stvarnog života“ u živim ljudima i „preko njih“, postaje čak i legalna, iako u puno većoj mjeri (umjetno stvorenom klimom) legitimna LOVINA.

Kamo nas vodi taj proces?

Vodi nas upravo u svijet u kojemu će prava i slobode ljudi biti na najvišoj mogućoj razini.

Problem će biti samo u tome da svi nećemo BITI LJUDI!

Kao u „Platonovoj Idealnoj državi“, u kojoj su „svi građani odlučivali o svim javnim stvarima“.

Idealno?

Jest!!

Jedina (bitna)  „sitnica“ je u činjenici da „svi ljudi nisu bili građani“!!

Lijevo-liberalni dio političkog spektra, deklarativno sastavljen od zagovaratelja najviših standarda zaštite  temeljnih ljudskih prava i sloboda, zlonamjerno, ali mora se priznati, vrlo vješto i sofisticirano, nadasve uporno i masovno, služi se invazivnom metodom erozije, ali i radikalnijim metodama destrukcije postojećeg vrijednosnog sustava, u svim područjima ljudskog djelovanja.Nasilno nametanje lijevo-liberalnih doktrina i ideologija, odvija se (u ovoj fazi) deriviranjem „ženskih“ i „dječjih“ prava, prava „narodnosnih“ i drugih „manjinskih“ zajednica, (prvo izdvojenim –deriviranim izvan, a nakon toga izdignutim iznad kodificiranih i općeprihvaćenih temeljnih ljudskih prava i sloboda) prava izražavanja i konzumiranja svih vrsta i oblika „neo“,„sub“ i „post“ (kulturnih, seksualnih, vjerskih, socijalnih…) ideja, pravaca, sekti i sljedbi.

Primarni cilj ovih lijevo-liberalnih doktrina je disolucija i nestanak nacionalnih država, a kao conditio sine qua non, je uništenje braka, obitelji, identiteta (pojedinačnih i kolektivnih), sjećanja, političkih kolektiviteta.

Ovaj primjer nasilja, koje izlazi izvan okvira obiteljskog, u potpunosti potvrđuje sve ovo što sam prethodno naveo.

Svi vi, poštovani prijatelji, dobro znate kakva bi se medijska eksplozija dogodila, da je za ovaj (u zadnje vrijeme) rijetko zabilježen zločin, po brutalnosti, odsustvu empatije, vidljivim simptomima psihopatologije koja „udara“ na ČOVJEKA, OSOBU u njemu, slobodnu volju, bilo kakvo (minimalno) očitovanje iste, potiranje „onog iskonskog“, onog što u modernim teorijama priznajemo i životinjama, javno, izravno od žrtve, optužen neki bivši ili sadašnji ministar ili visoko rangirani političar druge političke opcije.

Činjenica da osoba javno optužena za nasilje koje se očituje neljudskim djelima, „stanuje“ u Predsjedništvu SDP-a, da je bila ministar u njihovoj Vladi, da oni šute, ili se indolentno odnose prema toj optužbi, puno govori i o toj stranci, na koju se, inače, odnosi sve što sam ranije rekao o lijevo-liberalnoj političkoj opciji. O “beskompromisnim borcima”  za prava žena u toj stranci. O cijelom njihovom konceptu percepcije ljudskih prava. O rasističkom modusu operandi primjene.

Odmah nakon stranke kojoj izravno pripada, ali ju (po svom položaju potpredsjednika) i vodi, svrstavaju se i sve ostale političke stranke lijevo-liberalnog bloka. Ali i svi „intelektualci“ i intelektualci lijevo-liberalne provenijencije, svi javni, „kulturni“ i kulturni djelatnici.

Mediji.

Organizacije, pokreti, zajednice, udruge koje sebe nazivaju pripadnicima „civilnog društva“!

Uzgred rečeno, prisjetite se, kako je „prošao“ Anto Kovačević, zbog jednog, benignog i „nategnuto seksističkog“ (po mom skromnom mišljenju, potpuno promašenog) pokušaja „duhovitog odgovora“ na drsku i agresivnu opasku.

Posebno, ovom prigodom, želim apostrofirati SVE, organizacije, pokreti, zajednice, udruge koje se bave područjem „ljudskih prava i sloboda“ i njihovu sramotnu šutnju ili „mlake reakcije“.

O udrugama koje se bave „pravima žena“ i njihovim položajem, neću govoriti.

Želim ostati u pristojnom diskursu.

No, budimo objektivni i pošteni.

Zar nismo, od tih udruga i njihovih (uglavnom) „čelnica“, gori MI, koji smo ih prihvatili kao autoritet u područjima “posebnih” ljudskih prava !?

“Prava” žena, (rođene) djece, seksualnih i drugih manjina.

Iako smo to znali, ili smo bar mogli znati, ili bar, sudeći po “stvorenjima” koja su sve to vodila, pretpostaviti kamo sve to vodi.I šutjeli smo, svemu tome unatoč.

Korak po korak, “stvorenja” su zauzimala poziciju po poziciju, izmišljala jedno po jedno “posebno pravo”, relativizirajući i zanemarujući TEMELJNA LJUDSKA PRAVA i činjenicu da su i žene i djeca (i svi drugi), LJUDI,  da su “stvorenja” isto tako rođena u obliku ljudi, te da svoja “posebna prava” korijenski vuku iz te činjenice, a ne iz činjenice da su tijekom rasta i razvitka (na ovoj ili onoj razini) zastranili i otišli u smjeru izopačenja. Sve te “progresivne” udruge, pokreti, pojedinci, BEZ IZUZETKA su INVAZIVNA VRSTA, koja izravno parazitira na korpusu ljudske zajednice zvane „društvo“, sa ciljem „dokidanja postojećeg da bi se stvorio prostor novom“!!

Je li danas, uoči sjećanja na obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, mlade demokracije za čije smo ideale ginuli, je li danas vrijeme upitati intelektualne elite koje baštine vrijednosni sustav temeljen na dekalogu, doktrinarna polazišta, koja, kada je shvaćanje demokracije u pitanju sežu u  naslijeđe antičkog poimanja tog oblika „vladavine“ i „međuljudskih odnosa“, načela odnosa „zakonitosti i morala“, korijenski „povučenih“ iz (deriviranog) rimskog prava, obogaćena kodificiranim sustavom shvaćanja, prihvaćanja i zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, je li danas vrijeme upitati:-„Zašto šutite“?

Je li naša budućnost i Vaša?

 Je li dar koji primiste SAMO Vaš, ili ste ga dužni rabiti na dobrobit ČOVJEKA, svih ljudi, ljudske zajednice?

 Mjestu i ulozi NAJMANJEG i NAJSLABIJEG u toj zajednici?

 Poštovani prijatelji, ŠUTNJA je odobravanje!

 Ne pozivam na AGRESIJU, još manje zazivam RAT, iako on već TRAJE.

 Ali pozivam na HRABROST, na SVJEDOČENJE!!

 VJERE, LJUBAVI (za čovjeka), NADE (za budućnost)!!

 Otvorite vrata i dopustite savjesti posjetiti vašu svijest.

Što god posjedovali, kojoj god opciji pripadali, ovakvim tempom „ubijanja“ postojećeg da bi „otvorio prostor“ invaziji „barbarizmima novog“, stvara od nas „žive mrtvace“!!

 A (za sada) „živi u zemlju ne možemo“!!

 Hoće li lijevo-liberalne doktrine u budućnosti riješiti i „taj izazov“, ovisi i o nama!!

Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo