Akademik Josip Pečarić : “Rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori”, 2. (Drugo pismo akademiku Rudolfu)
Vrijeme:20 min, 31 sec
“Rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori”, 2.
(Drugo pismo akademiku Rudolfu)
Poštovani kolega akademiče Davorine Rudolfe,
Rado se sjetim Vaših riječi: ova naša reagiranja kazuju da ipak ne vlada duboka hrvatska šutnja, iako je doista katastrofa da Glavni tajnik uime HAZU zastupa takove stavove. Kao što znate na više adresa sam poslao moja reagiranja, možemo reći “isprike” ako ljudi nisu znali za te, po meni nove, vjetrove u RH. Izrečene u Saboru bez ikakog reagiranja, uz veliki pljesak na Skupštini HAZU, praktično bez mog prava na obranu doista djeluje zastrašujuće. Pogledajte samo u mom Razredu. Kažu mi:
Neki su diskutirali tako da se činilo kao da bi možda podržali predlog da Razred od Predsjedništva Akademije traži da se ogradi od nekorektne rasprave glavnog tajnika (nitko nije rekao ništa u obranu Rudanove rasprave). Ali kad je trebalo dignuti ruku…
Hrvatska šutnja, ili nešto gore?
Zato i ne čudi sljedeće reagiranje jednog poznatog hrvatskog svećenika na moje jučerašnje pismo Vama:
Želim ti obilje Božićne radosti i blagoslova!
A kao poseban Božji dar neka ti bude hrabrost da konačno “zmiju udariš u glavu”, jer jugo-komunisti to nisu (oni su tijelo ili rep “zmije” koja iz lože upravlja i njima i mnogim drugima, a ti i tebi slični ste im uvijek na udaru i “na žulju”…)…
Mojim suradnicima sam 21. 12. 2016. napisao
Poštovani i dragi članovi Seminara za teoriju nejednakosti,
Evo napokon smo nakon godine i pol dana doznali razlog zašto smo diskriminirani i maltretirani na razne načine.
Pisao sam na razne adrese i nisam to uspio doznati do nastupa Glavnog tajnika HAZU u Hrvatskom saboru. Kako je on i član Upravnog odbora HRZZ-a, sve je mnogo jasnije, zar ne?
Svo ovo vrijeme niste mogli koristiti sredstva koja smo i imali (dobili smo ih za godinu i pol, po kazni je i to umanjeno, a nismo za drugu polovicu druge godine jer smo opet imali jako puno radova unatoč tomu da nismo sve ni prijavili, a i da smo dobili ne bi ih koristili :)).
Međutim, činjenica da je stvarni razlog ovaj koji je izrečen u Saboru, moram vas upozoriti da o tome itekako morate voditi računa i morate promisliti što dalje!
Svi vi znate kako je prof. dr. Miroslav Tuđman upozoravao da moja kćerka ode surađivati s nekim drugim ako misli ostati na fakultetu kada on bude umirovljen. Nije ga htjela poslušati i znate da su je, iako je viša znanstvena suradnica kojoj fali još jedan uvjet da postane znanstveni savjetnik, najurili s fakulteta.
Ja sam ponosan na nju zbog toga. Ali vi niste u istoj situaciji i morate razmisliti što je najbolje za vas i vaše obitelji. Meni neće smetati ako odete surađivati s nekim drugim. Dapače! Mnogi od vas ste ipak moja znanstvena djeca, unučad i praunučad, pa mi je vaša dobrobit itekako važna.
A činjenica je i da nikad nisam mogao ni pomisliti da će u hrvatskoj znanosti postati najvažnija činjenica mjesto rođenja, završetka fakulteta, stjecanja magisterija i doktorata. Itekako morate voditi računa o tome.
Sretan Božić i novu godinu vama i vašim obiteljima želi,
Vaš,
Joško
Evo dva odgovora mojih suradnika, koji zapravo predstavljaju odgovore kakve HAZU i zaslužuje. Vaša Splićanka izv. prof. dr. sc. Milica Klaričić Bakula odgovara 22. 12. 2016. , duhovito kako samo ona to zna:
Onda nam je najbolje da Vas se javno odreknemo, ustvrdimo da ništa od toga nismo znali te da na koljenima molimo oprost za suradnju/druženje s Vama pa nas možda unatoč našim grijesima uzmu pod okrilje. Naručito bi to bilo uputno za mlade članove seminara. Majke mi mile, da me nije strah da će te osobe s manjkom smisla za humor (jer da ga imaju smijali bi se sami sebi po cijele dane) shvatiti ozbiljno takav dopis napisala bih nešto u stilu “da Vas se odričem, da obustavljam svaku komunikaciju s Vama, da sam napokon otvorila oči i shvatila odakle ste, gdje ste završili fakultet i doktorirali (prije mi je to nekako bilo u magli) te da ih svih skrušeno molim da mi oproste (važno je biti skrušen a ne drčan, to smo naučili) jer da ću se popraviti i više neću griješiti…” Pozdrav, Milica.
Rođeni Splićanin, inače profesor na FER-u u Zagrebu dr. ec. Neven Elezović ne zaostaje za njom:
Draga Milice, pokušala si, ali nije dovoljno. Najvažniju stvar si zaboravila. Svoje cipele. Za pokoru, sljedeći članak pisat doma, u cipelama, sa ili bez Joška. Mene je ćopila viroza/gripa i u tom stanju pišem našem Ministarstvu ljubavno pismo, povodom odluke da ne finaciraju nijedan od naših časopisa. Interesantno, unutra ne spominjem Joška, jer je svaka pomisao da takva odluka ima ikakve veze s njegovim djelovanjem potpuno neutemeljena. Baš je krasno živjeti u Hrvatskoj. Svaki tren neko novo iznenađenje. Ali ja sam pripremljen, spavam u cipelama. Pozdrav svima, Neven
O tome sam pisao 21. 12. 2016. i Ministarstvu, ali i drugima, da ih upozorim na najnovija događanja. Ipak pogledi Akademije moraju biti uvažavani, zar ne?
Izgleda mi da sam ipak bio nepravedan prema Ministarstvu kada sam tvrdio da oni već više od godinu dana ne rješavaju pitanje napada na moje časopise od strane HRZZ. Pokazalo se da je problem mnogo kompleksniji i da su sva tri moja časopisa još uvijek dobro plasirana na svjetskim listama, a časopis Glavnog tajnika HAZU je izbačen s njih. Doista je njima trebalo načina da smisle kako popraviti takvo loše stanje. Vidimo da je rješenje na vidiku. Bez financiranja tih mojih časopisa valjda će i oni proći kao časopis Glavnog tajnika.
Kolega Rudolf, ipak će te morati priznati da se tu nije radilo o kršenju mojih prava, nego ispravka velike nepravde prema Glavnom tahniku, zar ne?
Ljudi se zgražavaju nad činjenicom da Glavni tajnik nije branio akademika Vladimira Paara od napada zastupnika dr. sc. Željka Jovanovića.
Ljudi se zgražavaju nad činjenicom da je Akademija tako nisko pala da joj je važnije država rođenja (ipak je nezgodno spomenuti Zaljev hrvatskih svetaca ili ne daj Bože ono moje “U Boki kotorskoj svaki kamen govori Hrvatski!”) i mjesto stjecana diploma. Ali ne vide kako je to išlo “u paketu” s napadom na pozdrav ZDS.
Pa time je Akademija pokazala koliko je politički na pravom putu. Tamo netko napada na bivšeg ministra, a on je– kao nitko, pokazao kako se treba Hrvatska ponašati:
Kad u Beogradu pale hrvatsku zasravu – to je ok.
Kad u Beoradu vidite srpsku zastavu na kojoj je ćirilicom ispisano Vukovar – to je ok.
Kad u Zagrebu delegate iz svijeta traži da se ukloni hrvatska zastava na kojoj piše Vukovar – to je ok.
Ali ako poslije utakmice Šimunić 4 puta vikne ZA DOM, pa mu još masa odgovori SPREMNI – e to je strašno!
Naravno, da Akademija mora braniti Jovanovića koji je prvi digao svoj glas protiv takovog ponašanja Josipa Šimunića, a ne nekakve akademike Paara, Popovića i Pečarića!
Kolika je veličina Jovanovića najbolje pokazuje izvješće HHO-a o utakmici u Beogradu. Navest ću samo dio koji se tiče Šimunića:
U 66′ gol za Srbiju publika skandira „jebi ustaše“ što se ponavlja u 68′ i 70′. U 78′ stadion skandira „ubi ustaše“, baklja na južnoj tribini. Potom slijedi topovski udar usmjeren prema hrvatskom igraču Šimuniću (80′) nakon što zbog isključenja napušta teren, počinje bacanje boca sa vodom te trganje sjedala sa sjeverne tribine i bacanje njihovih dijelova u njegovom pravcu, uz skandiranje „Ubi ustaše“.
Pa zar i Ustavni sud nije bio u pravu kada je znao što je mislio Šimunić kada je uzviknuo 4 puta ZA DOM. Par zar nije jasno to rečeno u Beogradu? Pa ne mogu i ustavni sudci zatvoriti oči pred takovom istinom, zar ne?
Pa zar nije dužnost Akademije da ljude usmjeri na pravi put?
Pa pogledajte samo koliko su ljudi neuki.
Tako je naslov najnovije kolumne glavnog urednika “Hrvatskog tjednika”
Zakon ostavlja „Za dom spremni“ i „Smrt fašizmu, sloboda narodu“.
A poznati hrvatski odvjetnik Zvonimir Hodak svoju najnoviju kolumnu završava ovako:
“…zato je HOS nešto sasvim drugo od Crvene zvijezde. HOS je pobjednik. a crvena zvijezda je nestala sa traktorima 5.kolovoza 1995.g. Kaže Jelena Lovrić da je “zvijezda“ simbol autentičnog antifašističkog pokreta“… I onih tri tisuće autentičnih mučenika koje su žive zazidali u Hudu jamu zadnje što su vidjeli prije mraka jame je bila upravo zvijezda na glavama njihovih ubojica, valjda simbol tog Lovričkinog “autentičnog antifašističkog pokreta“. Bojim se da taj ideološki rat između zvijezde i ZDS neće dobro završiti za crvene. Omjer je još uvijek 70 prema 30. Bojim se da onima koji se toliko bore za opstojnost svoje ”zvijezde” više ni masovni mediji neće moći pomoći. Kao što nisu pomogli ni Hillary Clinton protiv Donlanda Trumpa.”
S velikim poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
PRILOG
SABORSKOM ODBORU ZA ZNANOST:
Poštovani kolega Krstulović Opara,
Dobio sam i ovo sa Sjednice Sabora:
“E, moj narode!
Ono sto ne stoji u fonogramu je da su Mostovac Vučetić (mislim neki filozof) te Andro Krstulović Opara (HDZ, predsjednik saborskog odbora za znanost) negdje pred konac rasprave prišli Rudanu dok je sjedio i pružili mu ruku.
Da mi je netko sve ovo pričao, ne bih mu bio povjerovao dok to ne bih osobno čuo.”
Je li istina, da Vi i akademik Rudolf tako različito gledate na istu stvar?
Vi čestitate čovjeku za nešto sramotno!?
Akademik Josip Pečarić
- Ako je to istina izbacite onih desetak mojih doktora znanosti sa Sveučilišta iz Splita.
Zar nije sramota da im je mentor netko tko se rodio u Crnoj Gori a sve ono završio u Beogradu.
Čak i ova današnja nova doktorica je iz Splita.
Da im svima javim da traže novi posao=
Pozz
akademik Josip Pečarić
MINISTRU ZNANOST:
Poštovani g. Ministre znanosti, obrazovanja i športa,
Nedavno Vam je pisao i g. Predsjednik Hrvatskog sabora u svezi s problemima oko mog projekta u HRZZ.
Međutim, u Saboru je Glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan, a on je i član Upravnog odbora HRZZ, govoreći u ime HAZU istakao koji su glavni problemi u mom djelovanju:
rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i ...(podcrtao JP).
Više o tome imate u mom komentaru LICEMJERNA ČESTITKA koji Vam šaljem.
U prilogu tog teksta imate i mišljenje akademika Davorina Rudolfa, predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a koji tvrdi:
“Želim posebice istaknuti: ne smiju se, među ostalima, znanstvenici i umjetnici vrednovati ili politički klasificirati na temeljima njihove nacionalnosti, društvenoga podrijetla, političkog ili društvenog mišljenja, jezika, vjeroispovijesti, rase ili spola, jednako tako zbog mjesta u kojemu su rođeni, u kojemu su se školovali, magistrirali ili obranili doktorsku disertaciju. To je nedopustivo.”
Međutim, u Saboru nikome nisu zasmetale tvrdnje koje je u ime HAZU iznio akademik Rudan.
S obzirom da je obavezu rješavanja problema s HRZZ preuzelo Vaše Ministarstvo, još dok je ministar bio prof. Mornar, molim da mi kažete je li to stav i Vašeg ministarstva, tj. je li to razlog zbog kojega više od godinu dana Ministarstvo znanosti ne odgovara na to?
U pismu akademika Rudolfa on spominje i slične probleme moje kćerke u čije ime je odvjetnik Zvonimir Hodak pokrenuo Upravni postupak na Vašem Ministarstvu. Iako se radi o jednostavnom slučaju koji je jasan svakom ozbiljnijem sveučilišnom profesoru nema odgovora iz Vašeg Ministarstva. Je li razlog tomu to što je njen otac rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje… (podcrtao JP).
Ili je problem što je odvjetnik Hodak predložio da pozovete za svjedoka prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana (da ne spominjem gdje se tek on rodio).
S poštovanjem,
prof. dr. sc. Josip Pečarić
redovitui član HAZU
dopisni član DANU
ŽUPANU:
Poštovani Župane g. Zlatko Ževrnja,
Napokon sam doznao što je osnovni problem u svezi s mojim radom u RH. Iznio ga je u Hrvatskom saboru govoreći u ime HAZU prilikom obrane Izvješća o radu Akademije Glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan. To je:
rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i …(podcrtao JP).
Moram Vam se ispričati ako ste imali neke neugodnosti zbog toga što ste me pozvali na otvaranje Županijskog centra izvrsnosti za matematiku, pa sam čak i govorio. Doista nisam znao do prije neki dan kada su me upozorili prijatelji koji su to čuli u izravno TV prijenosu Zasjedanja u Saboru. Dapače mislio sam da je nešto posve normalno ono što je napisao akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a koji tvrdi:
“Želim posebice istaknuti: ne smiju se, među ostalima, znanstvenici i umjetnici vrednovati ili politički klasificirati na temeljima njihove nacionalnosti, društvenoga podrijetla, političkog ili društvenog mišljenja, jezika, vjeroispovijesti, rase ili spola, jednako tako zbog mjesta u kojemu su rođeni, u kojemu su se školovali, magistrirali ili obranili doktorsku disertaciju. To je nedopustivo.”
Do tvrdnje izrečene u Saboru već više od godinu dana pišem razna pisma po RH i nitko mi do sada nije odgovorio u čemu je problem. Da sam makar to i naslutio sigurno bih Vas upozorio. Upozorio bih Vas još u vrijeme kada ste otvorili našu konferenciju u Trogiru 2014. Nešto sam i mogao naslutiti jer je Predsjednik Akademije po vlastitoj želji htio otvoriti tu konferenciju, a onda je bio spriječen. Ispričao se zauzetošću, ne navodeći razlog tj. ne rekavši što je bilo važnije jednom predsjedniku akademije znanosti od prve konferencije povodom 1000 znanstvenih radova u znanstvenim časopisima niti je poslao nekoga da je otvori u njegovo ime. Doista sam Vam zahvalan i uvjek ću biti da ste Konferenciju Vi otvorili, a završetak Vašeg govora puno govori:
“Konferencija je organizirana u čast akademika Pečarića koji je svjetski poznati matematičar.
On je jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca koji neumorno, bez zadrške, progovara, polemizira i poučava o povijesti i sadašnjosti Hrvatske a to je Hrvatskoj danas jako potrebno. Njegova, nije pretjerano kazati često proročka riječ, ima široki odjek u svijetu, što je jako bitno za našu mladu demokraciju.
Zato, poštovani akademiče i dragi prijatelju Josipe, imate našu punu potporu za Vaše javno djelovanje, kako na području znanosti tako i u društvenim temama od značaja za hrvatsko društvo.
Želim vam svima uspješan rad. Osjećajte se ugodno u Trogiru i u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja je, uvjerit ćete se i sami, jedna od najljepših u Lijepoj našoj. Dođite nam opet!”
http://www.ttf.unizg.hr/b-news/news_upload_files/2014/vijest_13-07-2014_53c2e588cc22c/Mathematical_Inequalities_and_Applications_2014.pdf
Doista se nadam da nećete imati nikakvih neugodnosti zbog mene i da ih niste ni do sada imali. Ako jeste molim Vas oprostite mi.
Vaš prijatelj,
Josip Pečarić
P.S. Pogledajte koliko je Akademiji to važno pa čak Glavni tajnik nije ni preveo sa Srpskog nazive koje je navodio:)
DEKANU FAKULTETA U MOSTARU:
Poštovani dekane Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru,
Kao što znate HRZZ je pokušala spriječiti prvu međunarodnu konferenciju iz matematike na Vašem sveučilištu netočnom interpretacijom vlastitog pravilnika (kao nisu znali da kada je nešto “po pravilu” onda nema izuzetaka. Nedavno su novom odlukom potvrdili da je problem bilo vaše sveučilište. Naime donijeli su odluku da su ti izuzetci sveučilišta u RH. Time su jedino hrvatsko sveučilište koje su isključili bilo ono u Mostaru. O tome sam pisao odgovornima u RH u sklopu pritužbi na odnos prema mom projektu zbog koga je sve počelo. Nikakvog odgovora, koji bi ukazao da je izvršen nekakav pritisak na HRZZ da izmjeni sramotnu odluku, nisam dobio.
Neki dan sam dobio potvrdu da to nije slučajno. Naime, u Hrvatskom saboru govoreći u ime HAZU prilikom obrane Izvješća o radu Akademije Glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan je govorio i o meni rekavši:
rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i …(podcrtao JP). Kao što vidite, čak je koristio nazive na Srpskom! Njegov nastup su s oduševljenjem prihvatili u HAZU, a nitko u Saboru nije iskazao nekakav stav koji bi bio u skladu s mišljenjem akademika Davorina Rudolfa, predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a koji tvrdi:
“Želim posebice istaknuti: ne smiju se, među ostalima, znanstvenici i umjetnici vrednovati ili politički klasificirati na temeljima njihove nacionalnosti, društvenoga podrijetla, političkog ili društvenog mišljenja, jezika, vjeroispovijesti, rase ili spola, jednako tako zbog mjesta u kojemu su rođeni, u kojemu su se školovali, magistrirali ili obranili doktorsku disertaciju. To je nedopustivo.”
Kao što znate ja sam se samo odazvao Vašem pozivu da tu konferenciju organiziramo u Mostaru. Bila je posvećena trojici matematičara koji su se srećom rodili u Hrvatskoj (prof. dr. sc. Neven Elezović, prof. dr. sc. Ivan Perić, oba sa Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Marko Matić sa Sveučilišta u Splitu) povodom njihovih šezdesetih obljetnica života, pa doista nisam mogao naslutiti da je je razlog u tome što je netko rođen ili je školovan negdje drugo. Prije bih pomislio da je njima važnije što imam već s potpisom Sveučilišta u Zagrebu preko 1000 znanstvenih radova u matematičkim časopisima (koliko ja znam nitko u RH nema toliko iako su mnogi rođeni u Hrvatskoj, da se narugam malo). Ali kada je to AKADEMIJI ZNANOSTI nebitno već je bitno gdje sam rođen i gdje sam školovan.
Dragi prijatelju dr. Vasilj. Sigurno Vam je jasno da ni u snu nisam mogao pomisliti da je to problem.
Molim da primite moju ispriku ako naše hrvatsko sveučilište bude imalo daljnih neugodnost. Da sam znao da će ono biti isključeno i diskriminirano u odnosu na druga hrvatska sveučilišta po najnovijoj odluci HRZZ-a (glavni tajnik Akademije je istovremeno i član Upravnog odbora HRZZ-a) ne bih prihvatio Vašu ponudu za organiziranje prve međunarodne konferencije iz matematike u Mostaru.
Doista mi je žao zbog svega. Nadam se da ubuduće nećete imati problema zato što više kolega iz Splita koji dolaze kod vas a doktorirali su u “mojoj” znanstvenoj školi (u svijetu je zovu i Pečarićeva, ali i Hrvatska škola iz teorije matematičkih nejednakost).
S poštovanjem i prijateljski,
akademik Josip Pečarić
TTF-U ZAGREB:
Poštovana dekanice TTF-a prof. dr. sc. Sandra Bischof,
Napokon sam doznao razlog zbog kojega imamo problem s mojim znanstvenim projektom od HRZZ-a. Član upravnog odbora HRZZ akademik Pavao Rudan je Glavni tajnik HAZU-a, pa je u Hrvatskom saboru branio Izvješće o radu HAZU-a. Tom prilikom je govorio o meni, dakle u ime HAZU-a (ne HRZZ-a ali to ništa ne mijenja na svari) i istakao:
rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i …(podcrtao JP).
Kao što vidite, čak je koristio nazive na Srpskom!
Njegov nastup su s oduševljenjem prihvatili u HAZU, a nitko u Saboru nije iskazao nekakav stav koji bi bio u skladu s mišljenjem akademika Davorina Rudolfa, predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a koji tvrdi:
“Želim posebice istaknuti: ne smiju se, među ostalima, znanstvenici i umjetnici vrednovati ili politički klasificirati na temeljima njihove nacionalnosti, društvenoga podrijetla, političkog ili društvenog mišljenja, jezika, vjeroispovijesti, rase ili spola, jednako tako zbog mjesta u kojemu su rođeni, u kojemu su se školovali, magistrirali ili obranili doktorsku disertaciju. To je nedopustivo.”
Očito bih se trebao ispričati i Vama i cijelom fakultetu što ste imali neugodnosti zbog tog projekta. Malo me opravdava to što sam odmah dao ostavku HRZZ-u, ali sam na Vaš zahtjev i odustao od nje.
Da sam znao da je u RH tako veliki problem gdje sam rođen i gdje sam studirao sigurno Vas ne bih tada poslušao. Uostalom prije pola godine smo bili dva sata na razgovoru kod Pomoćnika ministra za znanost i nismo znali ništa više:)
Jučer je jedna kolegica iz Splita obranila svoju disertaciju iz teorije matematičkih nejednakosti. Kasnije smo pričali i o ovim događanjima pa i o mom dolasku iz Beograda 1987. godine.
Iako je te godine Milošević došao na vlast u Srbiji jedan kolega je šaljivo prokomentirao moj dolazak u Hrvatsku:
“I usosio si se!” :)))
Bez obzira na sve ispričavam se i Vama i svim djelatnicima TTF-a ako su imali ili budu imali bilo kakve neugodnosti zbog mjesta (države) mog rođenja i školovanja.
Vaš,
Josip Pečarić
“ELEMENTU”, ZAGREB:
Poštovani i dragi prijatelju profesore Elezoviću,
Napokon sam doznao razlog zbog kojega imamo problem s mojim znanstvenim projektom od HRZZ-a. Član upravnog odbora HRZZ akademik Pavao Rudan je Glavni tajnik HAZU-a, pa je u Hrvatskom saboru branio Izvješće o radu HAZU-a. Tom prilikom je govorio o meni, dakle u ime HAZU-a (ne HRZZ-a ali to ništa ne mijenja na svari) i istakao:
rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i ...(podcrtao JP).
Njegov nastup su s oduševljenjem prihvatili u HAZU, a nitko u Saboru nije iskazao nekakav stav koji bi bio u skladu s mišljenjem akademika Davorina Rudolfa, predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a koji tvrdi:
“Želim posebice istaknuti: ne smiju se, među ostalima, znanstvenici i umjetnici vrednovati ili politički klasificirati na temeljima njihove nacionalnosti, društvenoga podrijetla, političkog ili društvenog mišljenja, jezika, vjeroispovijesti, rase ili spola, jednako tako zbog mjesta u kojemu su rođeni, u kojemu su se školovali, magistrirali ili obranili doktorsku disertaciju. To je nedopustivo.”
Očito bih se trebao ispričati i Vama i svim djelatnicima izdavačke kuće “Element” zbog neugodnosti kojima ste izloženi, bez obzira što ste bili i upozoreni jer Vam je jedan akademik (znakoviti opet HAZU, zar ne?) kako “Element” ne bi trebao dozvoljavati da koristim e-mail adresu “Elementa”!
Naravno ponosim se sa svime što smo zajedno učinili, a što izrijekom smeta gospodi iz HRZZ-a: tri časopisa koja smo napravili su Q2 ili Q3 i već godinama po Scopusovoj rang listi među prvih šest hrvatskih znanstvenih časopisa, a u seriji Monographs in inequalities koju smo pokrenuli u “Elementu” iako je trebala izlaziti u SAD-u, imamo već jedanaest objavljenih monografija. Mathematical inequalities and applications je bio prvi hrvatski matematički časopis na SCIE listi, a od današnjih pet matematičkih časopisa koji su na svjetskim listama tri su naša! Od tri časopisa na svjetskim listama iz teorije matematičkih nejednakosti DVA su naša. Ove godine Journal of mathematical inequalities ima veći impact factor od onog Springerovog!
Međutim, sada je jasno da je nepodustivo da sve to vodi osoba koja je rođena u Crnoj Gori i stekla sve ove titule (da ih ponovo ne nabrajam – za one koji ne razumiju Glavni tajnik HAZU ih je izgovorio na Srpskom) stekao u Beogradu!
Zbog tako teškog “crimena” uvjeren sam da će u RH lako naći “dobar” razlog da časopisi koje je stvorio netko tako nepodoban budu onemogućeni. Na njih je već i ukazano iz HRZZ-a, uostalom kao i na seriju monografija.
Moja dekanica Vam može potvrditi da smo u dvosatnom razgovoru u Ministarstvu povodom problema mog projekta, zapravo više razgovarali o “Elementu”.
Kada sam prihvatio Vaš poziv za pokretanje prvog našeg časopisa nisam ni slutio da problem može biti moje mjesto rođenja i školovanja, doista ne bih prihvatio Vašu ponudu i tako Vas poštedio neugodnosti, a hrvatsku znanost tako loših časopisa. Pri tome moramo znati da HRZZ govori ono što je opće mišljenje u RH jer mi nitko nije ni pokušao stvarno odgovoriti na moja upozorenja i žalbe.
S poštovanjem i prijateljski,
Josip Pečarić
Hrvatsko nebo
Kao iz nekog znanstveno-fantastičnog filma!
Moje duboko poštovanje i sućut, HRVATSKI akademiče!