TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA – SUBOTA

Od svih dana došašća baš danas stojim pred čitanjima kao potpuno prazna ali i zatvorena posuda. Bit će potreban određeni napor, štoviše, sila, kako  bi se posuda otvorila i ispunila riječju. Vapim: „O nebesa odozgor rosite i natopite suhoću srca i duše!“
Ni nasmiješena i zadivljena dječja lica što se preda mnom izmjenjuju u promatranju „čovika“  i „čovičica“ od pšenice ne pomažu mi se otvoriti, razmrdati i oradostiti. Kako li je radost dobra, kako li prijemčljiva za Božju riječ.

Mojoj desetogodišnjoj nećakinji je  prihvatljivo i shvatljivo da je Bog  stvoritelj ljudi i svega što postoji ali jedno ju je pitanje mučilo i svako malo mi ga je postavljala:“Tko je stvorio Boga?“  Odgovor je svaki put bio isti:“Bog postoji oduvijek.“ Zadnji put me priupitala:“ Što je to oduvijek?“  Rekoh: „Kao što zauvijek znači da nema kraja, tako oduvijek znači da nema početka.“ Od tada me više ne pita. Svejedno, meni svako malo padne na um njeno pitanje, pa i sada, pred rodoslovljem Isusa Krista. On koji je bez rodoslovlja, odlučuje  postati dio niza, nastaviti rodoslovlje svog stvorenja.
Volim slušati i čitati Isusovo rodoslovlje. Nekako me umiruje. Iz niza imena struji neobična iako pomalo jednolična melodija i dodiruje u meni duboko skrivene prijemnike.
Kao što silaskom u ljudsko tijelo ukazuje na važnost tijela, Isus isto tako ukazuje na važnost rodoslovlja. Prihvaćajući uz čovještvo i pripadajuću vremenitost, Bog nas uvodi u vječnost. Baš zbog toga je djetetu „vječno“ i „zauvijek“ prihvatljiv pojam, jasnog značenja, za razliku od pojma oduvijek.

Isus pobožanstvenjuje čovještvo,  zajedno s njime i rodoslovlje. Rodoslovlje ima  udio  u razvoju cjelovite  osobe. Osoba se ostvaruje kroz zajednicu; u obitelji, u svom narodu, u zajedništvu Crkve. Osobna povijest isprepletena je s poviješću obitelji i naroda. Identitet pojedinca s identitetom zajednice.
Živimo u svijetu u kojem postaje sve važnije rodoslovlje i porijeklo psa, mačke, konja i inih idola, dok se čovjeka svim silama želi otkinuti od njegovih korijena, naravnih i božanskih. Pod parolom različitosti koja obogaćuje, nastoji se dokinuti muški i ženski spol, obitelj, nacionalnost, vjerski identitet… dakle svaka različitost. Čudno je koliki su zavedeni. Istost se drži različitošću koja obogaćuje.

Krajnji je cilj  dokidanje slobodne volje i formiranje uniformnih dirigiranih masa.  Srećom, ne će im ići. Ima onaj kome će se kad – tad i koji ne žele morati pokloniti.
„U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.“

U Isusovom rodoslovlju podosta nam je znanih imena. Od Abrahama, preko Davida pa do Josipa. Ali ima i jedan Matan.  Jako me veseli Matan u Isusovom rodoslovlju (baš mi nekako imotski zvuči), imam i ja jednoga. Dokle god je Božjih Matana u svijetu i u našim rodoslovljima uzalud vam trud svirači relativizma.
Matani su neukrotiva vrsta…
Mt 1,1-17

(Lk 3, 23–38)
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo