Ilija Vincetić : “Sladak je križ, ako se ustrajno, ponizno i sa zahvalnošću nosi!! “

Sladak je križ, ako se ustrajno, ponizno i sa zahvalnošću nosi!!

Iskreno, da sam birati mogao, izabrao ga ne bi, no Bog mi je dao snage i eto, nosim ga!!

Poštovani prijatelji!!

Preksinoć je u Bujici otvorena „Pandorina kutija“, iz koje će se pojaviti puno ZLA. Dokument koji je Velimir Bujanec objavio, samo je maleni djelić onoga što se događalo Iliji i Peri Vincetić, od prosinca 1991.godine, preko Bosanske Posavine 1992.-1994.; da bi se progon nastavio do danas.

Sve je počelo sa dva pokušaja fizičke likvidacije Ilije Vincetića od strane postrojbi policije na Velebitu u prosincu 1991.godine, što su osujetili suborci iz dragovoljačke satnije Ban Josip Jelačić, koji su zajedno s Ilijom Vincetićem i došli na Velebit te 1991.godine. Tamo smo bili po zapovijedi GS ZNG!!

Progon se nastavio 1992,godine, u režiji SIS-a 131.brigade HV, preko Centra SIS-a Osijek, do (zaključno) pomoćnika ministra obrane RH za sigurnost .

Kasnije je, dolaskom u SIS i VP HR H-B osoba koje još uvijek neću imenovati, uz odobrenje SVIH ministra obrane HR H-B, taj progon je poprimio patološke razmjere.

Veliki dio tog „posla“ odrađen je u Centru SIS-a u Orašju, „nekritično“ je fabricirano na stotine dokumenata, na kojima se danas temelje optužnice protiv uhićenih pripadnika HVO-a u Orašju. Svu tu dokumentaciju posjedujem, a dio mi je predočen prigodom svjedočenja na sudu za ratne zločine u Sarajevu u slučaju protiv Mate Baotića, u srpnju ove godine, u svojstvu svjedoka obrane.

U posjedu sam dokumentacije kojom je na monstruozan način iskrivljena istina o događajima na prostoru Orašja u Domovinskom ratu.

Sve ove godine sam živio svoj mali, anonimni život, izbjegavao pojavljivati se u javnosti i govoriti o tim događajima, ne želeći „dolijevati ulje na vatru“!!

Ovo što je Bujanec objavio je samo djelić od onoga što nam se od prosinca 1991.godine do danas događa. U posjedu sam sličnih dokumenata koje su potpisivali gotovo svi čelni ljudi vojnih i civilnih službi, kako RH, tako i HR H-B. Teško je bilo živjeti s tim teretom na plećima, a još teže biti razapet na križu.

Priča je puno složenija i dublja. Ja nikada do sada nisam izlazio u javnost s dokumentima koje posjedujem i radije sam trpio nego napravio nešto što bi štetilo Domovini i narodu. Ni sada neću pokretati ratove, svetiti se, a najmanje raditi štetu.
No, neću ni šutjeti. Prigoda za nastup u javnosti će se ukazati. Ako, i kada takvu priliku dobijem, budite sigurni da to neću iskoristiti za osobne obračune, OSIM sa onima koji su IZDALI interese Hrvatskog naroda, kako u ratu, tako i u Hrvatskoj Samoupravi.

O tome neću šutjeti!! U svemu ostalom nemam namjeru obračunavati se s pojedincima, pa niti sa onima koji su mi osobno nanijeli puno zla i nepravde.

No, ISTINA me itekako zanima, istinu ću uvijek govoriti i za nju ću se boriti. Jedino ograničenje je najveći i najstariji interes. INTERES moga NARODA i DRŽAVE!! Ono što sam do sada pretrpio, ja i moja obitelj, ne može se anulirati niti kompenzirati, ali nas se može rehabilitirati od onoga što su proizvele laži, objede, zločinačke konstrukcije.
Nikada se nisam igrao tužitelja ni suca. Nisam, niti ću sudjelovati u osobnim obračunima, nisam bio, niti ću biti, oruđe u bilo čijim rukama.

No, tko će se naći „s koje strane istine“, neka bude njegov problem i neka se on s time nosi.

Spreman sam i hoću, sjesti nasuprot svakoga tko smatra da ima što reći u “slučaju Bosanska Posavina 1992.-1994.” (do kada sam ja tamo o nečemu odlučivao), u svako doba i bilo gdje. Akter sam događaja, poznat mi je svaki detalj onoga što se događalo u Orašju, posjedujem dokumentaciju, i mislim da nema živuće, kompetentnije osobe za svjedočiti o tome.

I to zna SVATKO tko je bio u bilo kakvom kontaktu sa Orašjem u ratu.

U svakoj priči, pa tako i u ovoj, treba biti objektivan i poznavati sve aspekte. I što je najbitnije, treba biti dobronamjeran. Isključimo li osobne patnje i njima izazvane frustracije, a ja to mogu, ja sam dobronamjeran.

Pandorina kutija je otvorena. Prigoda za nastup u javnosti će se dogoditi. A ja ću, kao i uvijek, govoriti ISTINU. Istinu koja će za mnoge biti neugodna. Pa ne šutim ja 25 godina zato što sam glup, ili zato što se nekoga bojim!! Priča ima sve tri prostorne dimenzije, ali i četvrtu, koja ljude i pojave stavlja u pun o širi kontekst.

Davno sam počeo pisati knjigu pod radnim naslovom „Bosanska Posavina u DR“, proučio sam preko 10 000 dokumenata, nastojao shvatiti i dokumentirati i širi kontekst, uključujući SVU dostupnu dokumentaciju nastalu u zapovjedništvima OG Istočna Posavina, Zapovjedništva Slavonskog Bojišta, dok sam većinu dokumenata 106. Brigade HVO (do 25.10.1992.), OG Bosanska Posavina, 4. Operativne zone Bosanska Posavina i ZP Orašje (do 30,09,1994,) osobno napisao.

Proučio sam i dostupne transkripte sa sjednica Predsjedništva i Vlade RBiH iz 1991., ’92. I nešto iz 1993.godine, dokumentaciju koja kontekstualizira službene odnose između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i dio transkripata nastalih u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske. Sudjelovao sam i na dva sastanka kod Predsjednika Republike Hrvatske 1992. I 1993.godine i na jednom i drugom, pred svim zapovjednicima brigada HVO BP otvoreno rekao svoje mišljenje.

Otvoreno sam rekao svoje mišljenje i javno se suprotstavio pred tridesetak svjedoka i kada su nas „predstavnike vojske vlasti i Crkve“ iz Bosanske Posavine pokušali „nagovoriti“ na odcjepljenje od HR Herceg – Bosne i „pripojenje“ „službenom Sarajevu“!!

Javno sam, u interviewu koji je objavio Vjesnik, rekao svoje mišljenje o sukobu Hrvata i Muslimana.

Sve što sam radio, radio sam javno!! Nikada nisam pristao raditi ljudima „iza leđa“, čak ni kada sam imao osobnih razloga za to.

Jesam li, i koliko bio u pravu, pokazalo je vrijeme.

Znam da je „publika u areni žedna krvi“, no ja ne želim sudjelovati u osobnim obračunima. Nemam dokaza da je Ivo Lučić bio udbaš, i analogno tomu, ne mogu to tvrditi. Ako želim biti dosljedan sebi.

Istina je da je Ivo Lučić potpisivao i prema Predsjedniku države i ministru obrane upućivao dokumenta koja mene i mog brata terete temeljem izmišljotina, neistina, laži i objeda.

Ivo Lučić ima i prigodu i sposoban je objasniti o čemu se radi. Kako je ta dokumentacija nastala, tko ju je i zbog čega proizveo, tko je stajao iza ljudi koji su to radili?  No, istini za volju, taj progon (kada sam ja osobno u pitanju) nije ni “izmislio” ni “započeo” Lučić.

To su činili i mnogi drugi. Sve to već godinama znam i mogu dokumentirati. U posjedu sam mnogih dokumenata koji to dokazuju.

Iako sam od prosinca 1991.godine doslovno razapet na križu, ja sam spreman podnijeti bar još toliko. Ali izdati nikada neću. Ni svoje ideale, ni interese svoga naroda. Ni prijatelje. Čak ni one koji mene jesu izdali. Koji su me i danas spremni zanijekati i to čine.

Oni moraju skretati pogled i saginjati glavu. Ja neću. Zbog toga neću brzopleto „uletjeti u ring“ i udarati po nekome zato što se ukazala „dobra prigoda“!!

Ali svjedočiti ISTINU hoću. Pa tko se gdje nađe u toj priči. Nije do mene.

Istina, predaleko smo otišli da bi se predavali. Znate, kada te nakon 25 godina na križu ne slome, ništa ti više ne mogu. Samo skratiti muke. A toga se ne bojim. To ONI znaju.

Ako me žele ušutkati, morati će me ubiti. Jedino to im je preostalo. Sve drugo već jesu. Uzalud.

Ili to, ili će morati priznati istinu. Trećeg nema!!

Dakle, bez moje volje i utjecaja, krenulo je.  Ovo će se teško zaustaviti. Još teže kontrolirati.
Rekoh već da posjedujem svu dokumentaciju koja se odnosi na kako na „braću Vincetić“ tako i na događaje u Bosanskoj Posavini. Ali i šire.. Godinama mi je bila nedostupna. Svjedok sam i akter događaja. Nemam se čega sramiti i od čega bježati. No, ako se želi van sa istinom, neće biti dovoljan napor pojedinaca. Postoji li volja za suočavanje sa istinom? Je li se svatko spreman suočiti sa sobom i svojim djelima. Ulogom u DR? Ja JESAM!!

Spreman sam se javno, pred kamerama suočiti sa SVAKIM tko me je namjerno ili slučajno uvrijedio, povrijedio, nanio mi štete, pokušao me uništiti, nije mi htio pomoći, šutke sve to promatrao sa strane, sudjelovao bez osobnih razloga, s opravdanjem, „takvo je bilo vrijeme i okolnosti“!! Sa svima.

Oprostio nisam i neću oprostiti nikome. Neka im Bog oprosti. No, neću ni voditi ratove.

Svi koji me znaju od 1991.godine, do kraja djelatne vojne službe, znaju da sam, kada su interesi mojeg naroda i države u pitanju, bio beskompromisan, bez obzira na cijenu. Zašto bih to sada mijenjao? I sada ću, bez obzira na cijenu, biti svoj. Na strani istine. Neću ići protiv bilo koga. I, suprotno, ići ću, do zadnje kapi krvi, do zadnjeg atoma snage, protiv onoga što su pojedinci činili, a nije bilo u skladu s interesima mog naroda.

Do istine se, najteže, ali i najčešće, dolazi preko križa.

Neki su znali što čine. Neki nisu. Rane svejedno bole. I od jednih i od drugih. Mnogi još uvijek šute. Mnogi se srame. Neki se boje. Nije ni njima lako. No, ja im ne mogu pomoći. Gdje se tko, u odnosu na istinu nalazi, njegov je problem. Ja mogu biti samo zrcalo i na drugu ulogu neću pristati. Šute i mnogi moji prijatelji. Oni koji znaju istinu, a ne usude se reći. Njih mi je iskreno žao.

Što je to zbog čega čovjek pristaje biti oruđe u nečijim rukama? Čin? Položaj? Ugled? Slava?
Materijalno bogatstvo?

Pa imate sve to, prijatelji!! Vi koji znate istinu a šutite!!

Ne morate reći meni, ne morate se ispovijedati ni javnosti, budite iskreni sami sa sobom!! Je li to „ono za čime ste žeđali“? Jeste li sretni? Ili bar zadovoljni?

Ne znam zašto, no svaki dan svjedočim tome da se ljudi boje križa i bježe od njega, iako bi ovaj život na zemlji bi bio raj zemaljski, kada bi svatko svoj križ prihvatio i s radošću nosio. I bar svome prijatelju ili članu obitelji, bio „Šimun Cirenac“!!
Ponavljam, ovo je samo dio poštovane prijateljice i prijatelji. Samo maleni dio. Posjedujem kompletnu dokumentaciju. Kalvariju koju mi živimo od 1992.godine nije još nitko u Hrvatskoj i BiH doživio. Nitko. Ali, nisu nas slomili. Razapeli jesu. Mnogi. Doći će vrijeme za suočiti se. Ja se ne bojim!!
Često sam se pitao, znajući i što sam radio i što nisam, zašto sam osuđen na takav križ?

Jedan od najvjerojatnijih odgovora je:-„Zato što nismo NIKADA pristali na kompromis kada su interesi našeg naroda u pitanju. NIKOME I NIKADA!! Ni onda ni dana“!!

Ako Bog da, sve će izaći na vidjelo i mnogi će pognuti glave.

Ja neću.

Sve ove godine, živimo skromno, u anonimnosti i strpljivo nosimo svoj križ. Stradala nam je cijela obitelj. Roditelji su otišli prerano, pod teškim teretom laži i objeda. Došle su nakon toga i teške bolesti.

Ubiti me mogu, slomiti me neće.

Ne, nismo ni mi sveci. Bar nisam ja. No, takvim se i ne predstavljam. Predstavljam se osobom koja je od stupanja u ZNG, do kraja svoje djelatne službe u HV, koja je de facto prestala 30. travnja 2000.godine kada mi je ukinut raspored i nije određen novi (stavljen na raspolaganje) a de iure časnim otpustom u činu pukovnika HV 30. travnja 2000.godine, ČASNO obnašala svaku dužnost na koju je raspoređena.

Stručno, uspješno, Časno.  Sve to mogu dokazati, postoje i dokumenti i živi svjedoci. Naravno, postoje i ljudi kojima sam se zamjerio. Vremena su bila teška. Bilo je i grešaka.

No, ono što se nama dogodilo, metode, način, sustavna brutalnost, potpuno isključenje iz svega pa i iz službenih evidencija, ODMAZDA je SUSTAVA i DRŽAVE za “NEŠTO”.

Nešto krupno čega ni sam nisam do kraja svjestan. I to nije mogao provoditi i NIJE provodio JEDAN ČOVJEK!!

Ovo što je objavljeno u Bujici nisam ja inicirao.
Dokument koji je objavljen posjedujem, kao i tisuće drugih, ali ga ja nisam dostavio Bujancu.
Poznat mi je i kontekst u kojemu je dokument nastao i zašto je upućen Predsjedniku Tuđmanu.

No, posjedujem i puno sličnih dokumenata koje su potpisale mnoge druge osobe na čelu SIS-a ili niže rangirane.

Ne, ne radi se u ovoj priči o POJEDINCU.
Radi se o nečemu puno krupnijem.

I da, SVI SVE ZNAJU, SAMO SE PRAVE LUDI!!

Ovo nije nikakva tajna.
Stojim na raspolaganju svima kojima je stalo do istine.
Svima koji se hoće obračunati s lažima i krivotvorinama.

Nikada nisam IZDAO ni interes DRŽAVE ni NARODA. Nikada nisam radio nikome “iza leđa”!! Ono sa čime se nisam slagao, rekao sam odmah, javno i u lice onome s čijim se mišljenjem nisam slagao. Bio to Predsjednik RH, Ministar obrane, Predsjednik HR H-B!! Nisam se bavio kriminalom, niti su me zanimali osobni probici. Sukobi me ne zanimaju ni danas i neću biti oruđe u bilo čijim rukama niti u međusobnim sukobima birati strane. Da sam se htio obračunavati, mogao sam to i ranije.
Znam jako puno i mogao sam i imao čime ucjenjivati. I državu i pojedince. Puno toga znam i oni znaju da znam. Imam i materijalne dokaze.

I pored svega toga NE BOJIM se!

Svemu tome unatoč, nikada nisam ulazio u bilo kakve obračune u javnosti. A bilo je prigoda. No, uvijek, baš uvijek sam između osobnih i općih interesa, prednost davao OPĆIM!!

INTERES DRŽAVE I NARODA, pa „amebe“, pa onda ja i moji interesi!! To je red prioriteta!!

Zašto bih sada radio drugačije?!!

Obrušiti se sada na pojedinca (a ima ih jako puno koji se imaju razloga zabrinuti kada je Bosanska Posavina i braća Vincetić u pitanju), ma kako se on zvao, bilo bi utilitaristički i efektno.

No, mene osvete ne zanimaju. Mene zanima ISTINA. A kada ISTINA ugleda svjetlo dana i ja osobno ću dobiti zadovoljštinu za sve ono što sam proživio razapet na križu od prosinca 1991,godine do danas.

Uključivo i danas.
Dokument koji je objavio Velimir Bujanec, s pravom je digao prašinu i traži odgovore. No, davno je bila 1993.godina, a NIŠTA se do danas, VJERUJTE, nije promijenilo. Da me netko ne razumije pogrešno, ne branim Ivu Lučića, (ako ima od čega, neka se sam brani), ali njega nema u vlasti. A ono što se provodilo te davne 1993.godine, provodi se i danas.

KOGA ZANIMA ISTINA, vjerujem da će mu biti zanimljiv podatak!!

Jučer je, 24. studenog 2016.godine, na sastanku županijskog tijela koje je utemeljeno za potporu i pomoć optuženim, uhićenima i onima protiv kojih se vodi istraga, temeljem naloga i obećanja Ministra Hrvatskih Branitelja Tome Medveda, održan sastanak tog tijela za županiju Posavsku i sastavljen je popis osoba koje su optužene, kojima se već sudi i koje su do sada uhićene!! Pohvalno!! No, pogađajte TKO SE NE NALAZI NA TOM POPISU?!!

A eto, nema Ivo Lučić nije na vlasti!! TKO JE DANAS „IVO LUČIĆ“?!!

Na popisu nema Pere Vincetića, osobe koja je prva optužena s područja županije Posavske.

Osobe kojoj u proteklih 10 godina nije htio pomoći nitko. Ni u Hrvatskoj niti u HR H-B.

Osobe koja nema ni čina ni statusa, unatoč činjenicama da je obnašala niz visokih dužnosti.

Osobe koja je bez ikakvih prihoda.

Osobe koja je došla iz legije stranaca braniti domovinu Hrvatsku, a nema niti priznatog statusa branitelja niti je ima u službenim evidencijama MORH-a.

Nadam se da ću dobiti prigodu izaći u javnost sa “svojom pričom”!! Pričom koja će zgroziti mnoge. Ali bez malicioznosti i želje za osobnim osvetama. I da, koja će i sada voditi računa o interesima HRVATSKE DRŽAVE I NARODA.

Tvrditi da je SIS bio “udbaška ekspozitura” bilo bi netočno, tendenciozno i zlonamjerno. Bilo je u SIS-u puno poštenih ljudi, posebno na nižim razinama. Ali na žalost, nekompetentnih, nedoraslih zadaćama, i što je puno bitnije, pogrešno usmjeravanih i zlonamjerno vođenih.

Bilo je, koliko god mi šutjeli o tome i običnog, smrdljivog, udbaškog smeća. I svi mi to znamo. Ono što povezuje SIS i UDB-u (SDS) je modus operandi, s time da SIS nije preuzeo komponentu kontraobavještajne zaštite teritorija, postrojbi i bojnih djelovanja (što je morao), a prihvatio je (i to zlonamjerno) ulogu “civlne” komponente i težište svojih aktivnosti temeljio na doušništvu glede “špijuniranja” zapovjednika, posebno onih istaknutijih, koji su pokazivali osobnost, inicijativu i predstavljali prijetnju sustavu koji su oni željeli uspostaviti, (što nije smio).

Čelni ljudi SIS-a, kao SVIH drugih sigurnosnih službi. NISU bili u službi zaštite interesa Hrvatskog Naroda i Države.
Niti JEDAN!! Zbog čega?!! Neznanja? Oportunizma? Nedostatka hrabrosti? Spleta drugih okolnosti? Sjeća li se tko “stručnjaka” tipa Mire Međimorca? Markice Rebića? I mnogih drugih. Svi će doći na red!!
Koga zanima neka malo proanalizira što se sve događalo od 1991. do danas!! Pa nije se dogodilo “po Duhu Svetom”!!

Pozdravljam vas sve prijatelji moji!!

Na kraju:-„Sve za HRVATSKU, HRVATSKU nizašto“!!

Neka nam dragi Bog pomogne, prosvijetli pamet i da snage da pružimo ruke jedni drugima.

U obrani interesa JEDINE nam Domovine.

Tko smo mi bez NJE, poštovani prijatelji?!!

 Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo