Prof. dr. sc. Zdravko Tomac: Demonizam zločinačkoga titoističkog sustava

 Otvaraju se mogućnosti da se preispita novija hrvatska povijest i raskrinkaju lažni mitovi

U zadnje vrijeme dogodilo se nekoliko značajnih događaja koji ne samo otvaraju mogućnost nego i traže da se preispita novija hrvatska povijest, da se u temeljima raskrinkaju lažni mitovi koji su nametnuti hrvatskom narodu kao navodno zločinačkom narodu, da se konačno kaže istina o Titovom zločinačkom sustavu te da se ustvari napiše nova istinita hrvatska povijest, povijest II. Svjetskog rata u Hrvatskoj, stvaranje i djelovanje NDH, komunistička revolucija kao i sve ono što se događalo 45. godine u provođenju komunističkog genocida nad hrvatskim narodom. Došlo je vrijeme, ustvari zadnji je trenutak da se utvrdi istina, jer bez istine neće biti moguće konačno zaustaviti krvave hrvatske mostove sukobljenog ideološki podijeljenog hrvatskog naroda.

Mrzitelji ne samo svake hrvatske države nego i svake ideje suverene hrvatske države cijelo vrijeme bezbroj puta su ponavljali veliku laž i podvalu da hrvatska država nije moguća osim kao ustaška država te dodavali da je svaka ideja hrvatske države zločinačka ideja te da je zato i današnja hrvatska država nastavak Pavelićeve ustaške zločinačke NDH.

Upravo u dane kada je konačno probijena šutnja u medijima i javnosti o strašnim komunističkim zločinima bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić izrekao je strašne laži koje se ne smiju prešutjeti. Rekao je da je Tito najveći sin hrvatskog naroda. To je rekao upravo u vrijeme kada je Roman Ljeljak u dokumentarnom filmu dokazao da je Tito naredio strašne masovne zločine i pokolje jedne od najtežih u povijesti. Postoje kosti i drugi dokazi da je pod vodstvom Tita u Hudoj jami ubijeno tri tisuće ljudi odnosno da su mnogi živi zakopani a da je među njima bilo dosta žena i djece. Dokazano je da je to bio organizirani zločin, dobro pripremljen i savršeno izveden, pravo remek djelo zločinačkih umova. Ako se tome doda da postoje kosti, dakle corpusdelicti, 140 tisuća Hrvata samo u Sloveniji, strašno je kada se i dalje govori o Titu kao najvećem sinu hrvatskog naroda. Time se vrijeđaju svi pripadnici hrvatskog naroda i hrvatski narod u cjelini, jer kakav smo mi to narod ako nam je najveći sin strašni monstruozni zločinac koji je dao pobiti stotine tisuća ljudi.

Slična je bila izjava Zorana Milanovića da je Tito najbolje što su Hrvati imali.

Mesić je još nešto rekao što je jednako strašno. Rekao je da je NDH bila i u ideji i u praksi zločin. Dakle, on je proglasio zločinom samu ideju hrvatske države, čime nameće novu stigmu Hrvatima i staje uz bok radikalnom četništvu i velikosrbima koji sustavno svaku ideju hrvatske države proglašavaju zločinačkom i ustaškom.

Lažne optužbe

Takve lažne optužbe slušamo godinama. Sa tim lažnim optužbama velikosrbi su krenuli i u agresiju na Hrvatsku i pokušali ognjem i mačem spriječiti stvaranje suverene hrvatske države.

Dakle, te izjave i te podvale nisu ništa novo, novo je što sada one dolaze iz vrha hrvatske vlasti. Milanović je biopredsjednik Vlade i predsjednik SDP-a, a Mesić je bio dvostruki predsjednik Hrvatske, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, član Predsjedništva SFRJ u ime Hrvatske, dakle čovjek koji je bio dugo vremena u vrhu vlasti, zato je njegova izjava teška i opasna pogotovo ako se na nju ne reagira. Stipe Mesić je moralno osuđen kao veleizdajnik od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta zajedno s Titom, njegovim najvećim sinom hrvatskog naroda.

Svjedoci smo i novih podvala i pokušaja proglašavanja ustašama dva ključna čovjeka novije hrvatske povijesti, prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Od početka borbe za suverenu državu Tuđman se krivotvorinama i lažima optužuje da je ustaša i da je sadašnja Hrvatska, koja je stvorena u Domovinskom ratu, bila i ostala ustaška država, da su Hrvati nad Srbima kroz povijest činili genocide i da je u tom slijedu genocida ′91. učinjen novi, a da se danas sprema novi genocid, kako tvrde najviši dužnosnici Srbije, kako bi se istjerali i preostali Srbi iz Hrvatske. Zato se, ovih dana, ne slučajno, u jednim novinama u Hrvatskoj objavljuju navodni dokumenti kako je Tuđman već 1942. godine bio suradnik ustaških tajnih službi. Dakle, da je bio od 42. već ustaša koji se ubacio u komunističku Partiju.

Još je veći napad na blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Iako činjenice pokazuju da je Alojzije Stepinac bio boracza ravnopravnost vjera i naroda, da je spašavao ljude i da je žestoko osuđivao svaki totalitarni režim, bilo fašistički, nacistički bilo komunistički.

Tuđman i Stepinac, svaki na svoj način, utvrdili su istinu o Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Oni su osudili, svaki na svoj način, ustaške zločine, rasističke zakone, ali su branili pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu te su tvrdili da počinjeni zločini režima ne mogu poništiti volju hrvatskog naroda i pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu. U tom smislu su ne samo jasno objasnili nego i jasno postupali braneći i ideju samostalne hrvatske države tvrdeći da je NDH bila ne samo zločinački režim nego i hrvatska država kao izraz povijesnih težnji generacija i generacija hrvatskog naroda za vlastitom državom. Tu koncepciju sjajno je objasnio prvi hrvatski predsjednik u svom govoru ′94. godine u Australiji pred tisućama Hrvata iseljenika rekavši da Hrvati nisu fašisti, da se nisu borili za fašističku Hrvatsku nego da su išli u borbu za vlastitu državu, da su se borili za slobodu.

Dakle, došlo je vrijeme da se kaže istina o NDH, da se ide dalje od klišeja da su svi tamo bili ustaše i koljači, koji su hodali sa nožem u ustima tražeći Židove, Srbe i Rome da ih prikolju. Ta istina ne smije negirati počinjene zločine. Svaki zločin treba osuditi, ne smije se ni jedan relativizirati ni umanjivati, ali se mora također stati na kraj izmišljanju stotine tisuća pobijenih za koje nema nikakvih dokaza.

Komunisti nisu željeli utvrditi istinu od ustaškim zločinima

Činjenica je da o navodnim brojnim zločinima ustaša nema kostiju, nema ubijenih tijela. Komunisti su imalisedamdeset godina da utvrde istinu, ali očito nisu željeli istinu jer da su pokušali iskopati tijela vidjelo bi se da se ne radi o stotinama tisuća žrtava te su se odlučili da izmišljaju žrtve stotina tisuća žrtava kako bi hrvatski narod lažima proglasili genocidnim narodom.

U borbi za istinu važno se držati činjenica, važno je raskrinkati lažne mitove. Zadnjih mjeseci postupno se otkriva istina o komunističkim zločinima. Otkriveno je do sada preko 1700 skrivenih masovnih grobišta, stratišta i hudih jama. Utvrđeno je da se u njima nalaze stotine tisuća žrtava. Dakle, postoje dokazi o strašnim masovnim zločinima. Ti dokazi ruše komunističke laži i dovode u neugodnu situaciju komunističke povjesničare koji su kao kvazi znanstvenici potvrđivali laži i mitove. Profesor Jakovina, Markovina, Klasić i drugi, našli su se u vrlo neugodnoj situaciji kada su se suočili sa Romanom Ljeljakom, Josipom Jurčevićem, Igorom Vukićem, Stjepanom Razumom i drugim povjesničarima koji su svojim istraživanjima srušili lažni mit o navodno stotine tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao i podvalu da se radi o 20- 30 tisuća komunističkih zločina.

Borba za istinu posljednjih dana konačno je dobila prostora i u hrvatskim medijima, jer su pravo na govorenje dobili povjesničari i istraživači i svjedoci koji su rekli istinu o strašnim masovnim komunističkim zločinima. Pred činjenicama desetke tisuća pronađenih kostura, koji su ubijeni na najstrašniji način, titoisti koji se i dalje ne žele suočiti s istinom napravili su jedan ustupak. Vidjeli su da se više ne može braniti laž da su komunistički zločini bili iz osvete i da su bili sporedna pojava i da nisu bili tako masovni odnosno da su bili u granicama onih zločina kakosu se događali širom Europe, gdje su antifašisti ubijali fašiste ili one za koje su mislili da su fašisti. Kada su se suočili s činjenicama da su zločini u Titovoj Jugoslaviji, a posebno prema Hrvatima, bili najveći u Europi, da su bili najstrašniji i najokrutniji, da su imali prave karakteristike organiziranog genocida smislili su novu taktiku. Priznaju zločine ali odmah na stotinu načina tvrde kako se dva totalitarizma, ustaški i komunističko titoistički ne smiju izjednačavati odnosno da postoji bitna razlika. Tu se obnavlja ideja koju su branili i neki lijevi filozofi poput Sartra, nakon objave Crne knjige komunizma, u kojoj su dokazi o tome da su komunistički režimi ubili između 80 do 100 milijuna ljudi. Tvrde da je ideja komunizma tako velika i čista da i tako brojni zločini ne mogu umanjiti veliku ideju komunizma te da se komunizam ne smije kao totalitarni sustav uspoređivati s fašizmom i nacizmom.

Kada bih bio ironičan, a možda bih trebao biti ironičan, onda bih rekao da ima istine u tome da se ne mogu izjednačavati ustaški i komunistički zločini jer je komunističkih zločina bilo mnogo više nego ustaških jer su izvedeni na mnogo okrutniji i krvoločniji način od ustaških. Osim toga moglo bi se reći da za komunističke zločine postoje dokazi, postoje kosti a da su navodno veliki ustaški zločini samo priče koje su nedokazane jer kostiju nema.

Jasenovac je bio i radni logor

Još je nešto bitno što se otkrilo i što mijenja hrvatsku povijest. Otkrilo se da je Jasenovac bio i radni logor, da nije istina da svi koji su ušli u taj logor nisu izašli živi. To ne umanjuje zločine koji su se dogodili ali nije istina da je Jasenovac bio logor za likvidaciju i za ubijanje, iako je bilo ubijanja koje se ne mogu ni sa čim opravdati.

Dakle, grupa znanstvenika koji su se organizirali u udrugu radi istraživanja istine o Jasenovcu postupno ruši lažne mitove o hrvatskom narodu kao zločinačkom narodu.

Roman Ljeljak istražujući godinama Hudu jamu predočio je javnosti dokaze o zločinačkom karakteru odnosno demonizmu Titovog režima. Radi se o tako strašnim zločinima izvedeni na tako strašan i krvoločan način da se s pravom može tvrditi da je Huda jama jedan od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva.

Pokop dijela žrtava iz Hude jame povijesni je dan i nadam se da će biti ključna točka obrata u pisanju istinite hrvatske povijesti. Nažalost, do zadnjeg trenutka bili smo svjedoci medijske i političke blokade filma o Hudoj jami, ali i najave sahrane osam stotina žrtava iz Hude jame. Iako se stidljivo moglo saznati da će toj sahrani prisustvovati predsjednik Slovenije Borut Pahor i predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović mediji su do samog dana sahrane o tome šutjeli. Još u utorak, 25.10., dva dana prije sahrane postojala je nevjerojatna blokada. Na prikazivanje filma o Hudoj jami došlo je nekoliko tisuća ljudi, tako da je film morao biti dva puta prikazan da bi ga barem dio ljudi mogao vidjeti. Usprkos takvom nezapamćenom interesu mediji su bojkotirali taj povijesni događaj. Osim TV ekipe Velimira Bujanca, nije bilo drugih televizija niti su glavni mediji zabilježili taj povijesni događaj. Sutradan, u srijedu 26.10., u emisiji Bujica prikazani su izvodi iz filma a Roman Ljeljak je govorio o neopovrgljivim činjenicama koji osobno optužuju Tita i vodstvo Partije kao najodgovornije za strašne krvoločne zločine. Ljeljak je sa čuđenjem konstatirao da nije mogao vjerovati da su mediji ignorirali prikazivanje toga filma.

Sutradan uoči sahrane u Mariboru događa se konačni obrat. Na prvoj sjednici Vlade novi predsjednik Vlade Andrej Plenković poručio je da je stav Vlade da je proces suočavanja s naslijeđem totalitarnih režima ne samo civilizacijski, moralni i politički doseg nego i važno institucionalno sredstvo za daljnju pluralizaciju, demokratizaciju hrvatskog društva. Između ostalog je rekao: “To znači da će Vlada, između ostalog, uložiti napor za uspostavu najprimjerenijeg institucionalnog i pravnog modela za istraživanje skrivenih masovnih grobnica, stvoriti zakonsku pretpostavku koja će istraživačima učiniti dostupnom cjelokupnu arhivsku građu, a žrtve će napokon dobiti pravo na grob i spomen i postati dio pomirenog kolektivnog nacionalnog pamćenja.”

Razbijena medijska šutnja i blokada

Kada je rečeno da će pored predsjednika Sabora, na čelu saborskog izaslanstva doći u Maribor premijer Plenković sa predstavnicima Vlade, konačno je razbijena medijska šutnja i blokada o tom događaju. Međutim, i dalje su uglavnim medijima nastavili s krivotvorenjem istine. Nisu više mogli osporavati da su se zločini strašni i okrutni dogodili ali su pisali cijele traktate kako ti zločini ne dovode u pitanje hrvatski antifašizam niti povijesnu ulogu Tita odnosno kako se nikako ne smiju izjednačavati ustaški i komunistički zločini pričom o borbi protiv dva totalitarizma.

Dakle, tvrdi se kako je komunistički totalitarizam činio zločine ali da nije bio zločinački sustav. Ta teza da nije ispravno uspoređivati zločine ustaša i komunista postala je medijski hit.

Nastavila se stara priča- kako bi se opravdali komunistički zločini i demonizam komunističkog sustava nastavili su se izmišljati strašni zločini Hrvata u NDH, da je pobijeno stotinu tisuća Srba. Kada se zalažem da se suprotstavimo lažima o stotinama tisuća ubijenih u Jasenovcu i drugdje ni na koji način ne želim opravdati ustaške zločine.
Svaki zločin, bez obzira da li su ga počini ustaše ili komunisti, treba istražiti i osuditi. Nikada nisam opravdavao bilo

koji zločin ili ga relativizirao ali sam se suprotstavljao lažima i lažnim optužbama, kojima je bio cilj da se nametne stigma hrvatskom narodu kao zločinačkom narodu.

Svi odgojeni u Titovoj Jugoslaviji bili smo izmanipulirani lažima i krivotvorinama. Trebalo je generaciji odgojenoj u Titovoj Jugoslaviji dosta vremena da se suoči s istinom, da se oslobodi mitova i nametnutih stavova. Neki su to uspjeli, prije ili kasnije, a neki nisu. U nas i danas ima dosta ljudi kojima je u mladosti uliveno u glavu agresivnom promidžbom da je Tito najveći sin hrvatskog naroda, da komunistički sustav nije bio zločinački, da su zasluge komunističkih antifašista neupitne i da se ne smiju dovoditi u pitanje.

Potrebna istina o antifašizmu

Zato nam je potrebna i istina o antifašizmu. Moramo razlikovati istinski hrvatski antifašizam i njegov doprinoshrvatskoj slobodi od komunističkog antifašizma kojim se služe komunisti da bi opravdali svoje zločine i svoj totalitarni teror koji se dogodio uspostavom Titove komunističke Jugoslavije 1945. godine u kojoj su poništeni svi dosezi hrvatskog antifašizma.

Istinski hrvatski antifašisti bili su Istrijani, bili su Dalmatinci koji su se suprotstavili Italiji i Mussoliniju, koji su se borili da ti dijelovi hrvatske domovine budu oslobođeni od talijanskog fašizma. Istinski hrvatski antifašisti bili su HSS-ovci i velika većina domobrana koja je odlazila u partizane s uvjerenjem da će se ostvariti slobodna i samostalna Hrvatska, da će se ostvariti nacionalne, vjerske i građanske slobode, da fašizam neće zamijeniti Staljinizam.

Istinski antifašisti bili su i mnogi komunisti Hrvati, koji su vjerovali da ZAVNOH i slobodna Hrvatska nije floskula i prevara.

Hrvatski narod u to vrijeme bio je seljački narod, zato su mnogu partizani, antifašisti išli u borbu za slobodnu Hrvatsku vjerujući da im nova Hrvatska neće oduzeti imovinu nego da će ostvariti parolu “zemlja seljacima.” Prevareni su, jer umjesto zemlje dobili su teror, oduzimanje zemlje i pod strašnom prinudom učlanjenje u seljačke radne zadruge. Tko se bunio, tko nije slušao bez obzira što je bio u partizanima završio je u zatvoru ili čak ostao bez glave.

Krajem II. Svjetskog rata komunističko vodstvo pod utjecajem Staljina i Kominterne odlučio je provesti krvavu komunističku revoluciju i strahom, terorom izgraditi novu državu u kojoj će biti ukinuta sva ljudska, vjerska i nacionalna prava i uspostavljena bezgranična nekontrolirana, apsolutna vlast Partije, Udbe i Ozne.

Dakle, 45. godine komunistička Partija ukida stečevine antifašizma i izgrađuje staljinistički demonistički sustav vlasti.

I tu je problem. Sljedbenici te krvave komunističke revolucije, koja je napravila genocid nad hrvatskim narodom,proglasili su se antifašistima i antifašizmom pokušavaju sakriti istinu o komunističko-demonističkom krvavom režimu koji je po žrtvama bio najokrutniji u Europi.

Dakle, nije dovoljno samo priznati da su strašni zločini počinjeni, nije dovoljno priznati da su to bili jedni od najkrvavijih i najokrutnijih zločina u novijoj povijesti. Nije dovoljno konačno prihvatiti da se utvrde žrtve i da se sahrane, da se ostvari jedno od temeljni ljudskih prava, pravo na grob. Nije dovoljno samo osuditi zločine na verbalnoj razini, nužno je potrebna lustracija, ne ljudi, nego politike, sustava. Nužno je osvijetliti- lustrirati bit titoizma i u skladu s tom biti konačno jasno reći da ne samo da nije istina da je Tito najveći sin hrvatskog naroda, da je njegova uloga neupitna, nego i prihvatiti gorku istinu da je Tito jedan od najvećih zločinaca u novijoj europskoj povijesti. Nikakve zasluge u kasnijim demokratskim procesima u Jugoslaviji ne mogu opravdati strašne zločine i demonizam titoističkog sustava.

Važno je raskrinkati sustav jer bez toga nećemo doći do istine o našoj prošlosti a bez istine o prošlosti nije moguće graditi sretnu budućnost.

Tito i titoizam

Želi se onemogućiti da se dovodi u pitanje povijesna uloga Josipa Broza Tita, da se propituje što je ostalo od antifašizma odnosno kako je antifašizam pretvoren u crveni fašizam, koji je po širenju straha i terora u nekimstvarima nadmašio fašizam. Da bi se sačuvao nedirnuti komunistički sustav, komunistički antifašizam i veličina Tita sljedbenici komunističkog sustava lupetaju o opasnosti od konzervativne revolucije. Oni opravdane zahtjeve da se suprotstavimo recikliranim komunističkim idejama i ideologijama proglašavaju konzervativnom revolucijom. Sama riječ konzervativna revolucija je glupost jer konzervativci su pristalice tradicije, suprotstavljaju se brzim promjenama, dakle svakoj revoluciji, jer je svaka revolucija traženje brzih radikalnih promjena i to u pravilu nasilnim putem.

Potrebno je raskrinkati komunizam kao navodno dobru ideju a onda i titoizam kao navodni socijalizam s ljudskim likom.

Titoizam, kakav je došao na vlast 45. godine komunističkom revolucijom, ne razlikuje se od Staljinizma, Lenjinizma i drugih totalitarnih modela ostvarivanja marksizma i navodno stvaranja raja na zemlji. U bit komunizma ugrađene su demonske ideje. Svakako jedna od najvećih je da se korištenjem zla može doći do pravde i dobra jer svaki komunizma, pa i titoizam pokazao je da on propagira zlobu, mržnju, osvetu, rušilaštvo, da smatra da se terorom, prinudom i ubijanjem može ostvariti raj na zemlji. Titoizam kao tipičan oblik zločinačkog sustava negirao je prošlost čovjeka i naroda i razvijao je najdublje i najstrašnije strasti u čovjeku. Titoizam se zasnivao na logorima i ubijanju, na oduzimanju prava ljudi.

Nakon 45. godine uspostavljen je strašan teror u kojem su ljudi živjeli u strahu i bili izloženi Udbi, Ozni, koje suraspolagale njihovim životima. Demonizam titoizma je u tome što su komunisti oduzeli imovinu ljudima, što su im oduzeli sva ljudska, vjerska i nacionalna prava, čak i pravo na slobodne misli i što su ih pretvorili u vlasništvo Partije.

O kakvom se sustavu radilo svjedoči i samohvala Aleksandra Rankovića izrečena 1951. godine u Skupštini Jugoslavije da su likvidirali 650 tisuća neprijatelja, da je kroz logore prošlo više od 3 milijuna i 300 tisuća ljudi. Među likvidiranima bilo je najviše Hrvata, zato su Hrvati jedini narod u Europi čiji se broj stanovnika smanjio ′45. godine u odnosnu na prijeratno stanje.

Strašan teror, ustvari genocid, ostvaren mržnjom, diktaturom i terorom opravdavao se bajkama o stvaranju budućeg savršenog društva, o bratstvu i jedinstvu i stvaranju novog čovjeka.

Dakle, i titoizam se temeljio na demonskoj pretpostavci i načelu da su u ostvarivanju, navodno, velikih ciljeva sva sredstva dopuštena te da se država s pravom organizira za plansko provođenje zločina. Titova država ′45. sve do sukoba sa Staljinom razvila se u pravo čudovište koje se hranilo masovnim zločinima, terorom i strahom.

Dakle, titoizam je na djelu primijenio načelo da ima pravo stvarati buduće, navodno, savršeno društvo mržnjom, diktaturom, terorom, strahom i krvavim monstruoznim zločinima.

Dakle, titoizam je 45. godine provodeći komunističku staljinističku krvavu revoluciju poništio stečevine antifašizma, kompromitirao mnogo od onoga što je napravljeno u borbi protiv nacizma i fašizma jer nije donio slobodu, ni ljudsku, ni nacionalnu, ni vjersku nego novi teror i neslobodu.

Ključno je pitanje slijedeće: je li moguće nakon utvrđenih strašnih zločina komunista u Jugoslaviji, nakon spoznajeistine o demonizmu titoističkog sustava i dalje u nas javno tvrditi bez grižnje savjesti da je neupitna uloga Tita i Titovog komunističkog sustava, koji je po svim elementima u praksi ostvarivan kao demonizam i zločinački sustav.
Dakle, kod nas je još mnogo onih koji ne priznaju zločinački karakter titoizma, koji ne žele prihvatiti istinu koja tvrdi da se uporabom zla, nasilja i terora nakon ′45. godine nije ostvarila sloboda i demokracija nego novi crveni fašizam.

Borba u hrvatskom društvu će biti dugotrajna i teška jer u nas je i nakon svih otkrivenih istina, mnogi bivši komunisti, iako su formalno postali socijaldemokrati, liberali, narodnjaci, HDZ-ovci ili ne stranačke osobe, i dalje čvrsto brane titoizam kao ispravnu i veliku humanu ideju od koje ni pod koju cijenu ne treba odustati. Oni i nakon najnovijih strašnih otkrića o demonizmu titoizma žestoko brane tezu po kojoj su i ti zločini kolateralna šteta koja se nije mogla izbjeći ili da se radi o pogreškama i odstupanjima od dobre ideje.

Dakle, mnogo je onih u Hrvatskoj koji i dalje tvrde da titoizam nije bio niti zločinačka ideja niti zločinačka praksa. Suprotno tome nove činjenice daju nove argumente da neće biti sreće u budućnosti ako se ne nađe dovoljno snage da se titoizam konkretno raskrinka kao demonizam i zločinački sustav a ne kao velika stečevina i ponos našeg naroda.

I danas imamo lažnu povijest

Nažalost, i danas kada zločini titoizma izlaze na površinu znatan broj ljudi i dalje vjeruje da je titoizam humana i dobra ideja a da su zločini pogreške, odstupanje od te dobe ideje i prakse.

Titovi sljedbenici i danas su majstori u ispiranju mozgova, u zaglupljivanju i dezinformiranju naroda, i danas drže monopol na istinu i informacije. Savršenim metodama i manipulacijama zaglupljuju narod. I danas imamo lažnu povijest. I danas u društvu u znatnom broju djeluju lažni novinari, lažni književnici, lažni znanstvenici a posebno lažni povjesničari.

Uvjeren sam da će nova otkrića i nove istine suziti prostor da se nastavi sa širenjem komunističkih ideja na novi način. Taj lažni sustav mora propasti, jer nema više užasnog straha, straha od represije, jer se ipak u hrvatskom društvu otvorio prostor i otvara se sve više da je slobodno govoriti i javno istupati.

Međutim, činjenica da je sedamdeset godina komunizma terorom ispiran mozak ljudima i nametnuto kao jedino ispravno ono što je utvrdila Partija ostavilo je traga kod mnogih ljudi i sigurno je da će biti potrebno dosta vremena da oni prihvate istinu i da se odreknu laži koje su ponavljanjem pretvorene u istinu.

U nas su mnogi iz komunističkog policijskog represivnog aparata, diplomacije, političke i menadžerske elite ne samo sačuvali svoje pozicije nego su ih poboljšali i učvrstili. Te snage su vrlo moćne. U nas su bivši komunisti postali lažne demokratska ljevica. Nije stvorena jaka socijaldemokracija kao građanska ljevica nego je tu ulogu preuzeo reciklirani Savez komunista.

Borba protiv sljedbenika komunizma, borba protiv suočavanja s istinom o demonizmu titoizma otežana je zbog podrške zapadnih demokratskih zemalja Jugoslaviji i Titu nakon sukoba sa Staljinom. Koncepcijom socijalističkog samoupravljanja i jugoslavenskom “socijalizma s ljudskim likom” u velikom dijelu svjetske javnosti Titova Jugoslavija je bila prihvaćena kao oblik demokratskog društva a pobjeda antifašističkih snaga nad fašizmom u II. Svjetskom ratu stvorila je čvrsti bedem antifašističkih zasluga i otvorila mogućnosti koje i danas traju da se iza antifašističkih zasluga kriju strašni zločini i zločinački karakter titoizma odnosno čak su stvorili mogućnosti da se i komunistički antifašizam, koji nema ništa s antifašizmom, ne samo opravdava nego i pretvara u patriotski čin velikih zasluga.

Hrvatski sabor je donio rezoluciju o suočavanju s komunističkim zločinima nakon dobre rezolucije Europskog parlamenta koja zahtjeva suočavanje s zločinima komunizma i poduzimanje mjere protiv onih koji u transformiranom obliku zastupaju komunističke ideje i brane komunizam kao navodno dobru ideju.

Zbog svega toga predstoji još dugotrajna borba u hrvatskom društvu. Kojom brzinom će ići dekomunizacija i detitoizacija hrvatskog društva zavisit će u znatnoj mjeri od rezultata borbe koja dijeli hrvatsko društvo na one koji smatraju da nakon svih novih otkrića ne može više na najljepšem zagrebačkom trgu stajati natpis Trg maršala Tita i onih koji to brane. Trg maršala Tita je ključna točka od koje zavisi kako će se odvijati započeti politički procesi. Sve dok postoji Trg maršala Tita demonizam titoističkog sustava neće moći biti javno raskrinkan a njegovi sljedbenici maknuti s društvene scene.

Uklanjanje Titova trga

Dakle, predviđam da će politički procesi u Hrvatskoj u znatnoj mjeri zavisiti od toga hoće li ili neće konačno biti skinuta sramotna tabla s najljepšeg zagrebačkog trga: Trg maršala Tita. Jer to je trg Maršala Jugoslavenske narodne armije koja je specijalnim jedinicama za ubijanje napravila Hudu jamu i drugih 1700 do sada otkrivenih sličnih Hudih jama.

Dakle, ne radi se samo o trgu Tita nego o trgu Maršala zločinačke Armije.

To je jedinstven primjer u povijesti da narod, nakon što je stvorio svoju državu u borbi protiv zločinačke Jugoslavenske narodne armije, nakon otkrivenih strašnih zločina, koji su se ponovili u Vukovaru i Srebrenici, mirno trpi da se najljepši trg hrvatske metropole naziva Trg maršala Tita. Dakle, Maršala zločinačke Jugoslavenske narodne armije.

Zato je po mom mišljenju borba za promjenu tog sramotnog imena ključna točka koja će odrediti buduće političke procese u Hrvatskoj. Ta borba, po mom mišljenju, odlučit će i rezultat lokalnih izbora za nekoliko mjeseci jer ne treba samo ukinuti trg maršala Tita nego i mnoge ulice i trgove širom Hrvatske.

Nažalost, danas smo saznali da je Odbor Gradske skupštine za imenovanje trgova i ulica odbio preimenovati Trg maršala Tita. Dakle, politička borba se nastavlja jer su titoističke snage još uvijek vrlo moćne i ne žele ići dalje od floskule da osuđuju sve zločine, pa i komunističke, ali ne i najvećeg zločinca Tita nego ga i dalje tretiraju kao heroja.

Dakle, borba će se nastaviti.

Mislim da je došlo vrijeme da Hrvatski sabor donese zakon kojim će u cijeloj Hrvatskoj propisati zabranu upotrebe totalitarističkih simbola odnosno kao što su to učinili Slovenci, zakonski utvrditi da se trgovi i ulice s imenom Tita moraju promijeniti.

Uvjeren sam da nakon Hude jame i otkrića istine o strašnom zločinačkom titoističkom sustavu ali i istine o lažima o stotinama tisuća ubijenih u Jasenovcu otvara novu stranicu hrvatske povijesti i da će dovesti relativno brzo do utvrđivanja povijesne istine o svim totalitarnim sustavima i Domovinskom ratu te da će biti napisana istinita hrvatska povijest koja će činjenicama utvrditi da ni slovo “U” ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu hrvatskom narodu te da je hrvatski narod svoje povijesne težnje za vlastitom državom i slobodom ostvario tek u Domovinskom ratu.

prof. dr. sc. Zlatko Tomac/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo