Pogled iz Sarajeva uperen prema Bosporu

Uhićenja u Orašju i optužnice protiv hrvatskih generala i inih pripadnika HV-a i HVO-a odjeknule su Hrvatskom i uzbunile javnost, odnosno branitelje i nespremne domaće političare.

Ipak, taj događaj nema samo značaj za hrvatsku unutarnju politiku i položaj branitelja, već i za svjetsko, europsko političko stanje, koje je pak, što je prosječnom te uskogrudnom Hrvatu možda teško i priznati, mnogo značajnije i važnije. Zašto? Jer je time postao upitan ne samo europski put BiH, nego i ponašanje Turske. Ono što je žalosno, ali istinito, na stranu s t. zv. Republikom Srpskom koja ustraje na proruskoj, odnosno srbijanskoj politici, BiH, njezin bošnjački ili muslimanski dio, naginje isključivo Turskoj, jer oni svoj etnos temelje na islamskoj vjeroispovijesti.

Uzimajući u obzir da je Andrej Plenković, bez zlonamjernih i podrugljivih primjesa, utjelovljenje briselske odnosno američke politike, i da su uhićenja uslijedila nakon njegova posjeta Bosni i Hercegovini, to je poruka ne Hrvatima, već bošnjačka poruka Bruxellesu i Washingtonu.

Turska je članica NATO-a, i s Turcima se već dugo pregovara glede pristupanja EU, odnosno ukidanja viznog režima za turske državljane. Čini se da se nesupješnim pučem na Erdogana definitivno prelomila suradnja SAD-a, Europe i Erdoganove Turske. Treba se samo prisjetiti da je u jednom trenutku Turska srušila ruski zrakoplov na granici sa Sirijom i da su trzavice na liniji Ankara-Moskva postajale sve ozbiljnije. Također, malobrojni su svjesni činjenice da je Francuska samo tri dana prije vojnog puča na Erdogana povukla svoje diplomatsko osoblje. Nova suradnja Moskve i Ankare, koja je uslijedila nakon što je Erdogan još više učvrstio vlast, daje nam do znanja da su u vojni udar protiv Erdogana Rusi nisu bili upleteni, dapače, već su pomogli u pravovremenom onemogućavanju istoga. Sve ukazuje da iza pokušaja svrgavanja Erdogana stoji Zapad, ponajprije SAD, a pitanje je samo zašto?

Sjetimo se da je Turska, kako bi isposlovala članstvo u EU i dobila novac od Europe, pustila nekoliko milijuna migranata koji su preplavili ponajprije Njemačku, Francusku i Švedsku. Uskoro je dogovoreno da će EU isplatiti 3 milijarde dolara Turskoj za zbrinjavanje migranata i nastaviti pregovore o turskom pristupu Uniji. Inače, Turska je zahtjev za članstvom u Uniju predala još 1987., a pregovore je počela 2005, kad i Hrvatska. Očito je da Europljani ne žele Erdoganovu Tursku u Uniji, iz bjelodanih razloga, ali bi i dalje prijateljevali s Turcima istovremeno ih povlačeći za nos. No, u međuvremenu se politika Turske preobrazila u antisekularističku i neoosmansku, a to se poglavito osjeti u postupcima bošnjačkih političara.

Čović: Hrvati su lokomotiva koja BiH nezaustavljivo vuče prema zapadnim integracijama

Nitko ne govori i ne piše o tomu da se trenutno u Turskoj nalazi preko 4 milijuna migranata kojima je zapriječen put u Europu, napose Grčku i Bugarsku te da se iznimni napori ulažu kako bi se tamo i zadržali. Erdoganov hir je jedina stvar koja Europu štiti od migrantske najezde i potpunog kolapsa migrantima naplavljene Europe.

Tako gledano, nisu samo interesi Hrvata u BiH od značaja za Hrvatsku i EU, već su se tu ispriječili Bošnjaci koji svoju europsku budućnost vide samo ukoliko u nju ulaze zajedno s Turcima. S jedne strane, Europu, odnosno Hrvatsku, čeka 4 milijuna migranata ukoliko se Erdoganu ne popusti, odnosno Hrvatima u BiH se crno piše jer su se Bošnjaci i Srbijanci, očigledno, dogovorili oko rusko-turske podjele BiH, što i odgovara novom prijateljstvu Ankare i Moskve, a Hrvati bi u tom slučaju politički izvisili jer ih nitko ne može zaštititi. S druge strane, ukoliko se Turcima popusti, odnosno ukoliko im se prvo ukine vizni režim, a potom dade članstvo u EU, Bošnjaci će također nastaviti svoj europski put o kojem im je govorio Andrej Plenković, no onda EU i Hrvatsku čeka oko 20 milijuna Turaka i jeftina turska roba koja će destabilizirati europsko tržište.

U potonjem slučaju, Hrvati u BiH bi mogli nešto dobiti, jer bi onda zajedno s Bošnjacima dogovorili funkcionalnu državu i položaj naroda budući bi imali potrebnu većinu spram srbijanskih političara. Međutim, u oba slučaja Hrvatska i EU gube, jer ih čeka ili čeveromilijunska horda migranata ili 20-milijunska horda Turaka i turske robe koje će dokrajčiti europsko tržište.

Stoga ne čudi da pogledi iz Sarajeva nisu upereni prema Bruxellesu, nego prema Bosporu.

Mila Marušić/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo