Marija Dubravac : U SPOMEN I ZAHVALNOST NAJHRABRIJIM JUNACIMA SVIJETA – HRVATSKIM BRANITELJIMA I OSTALIMA KOJI SE U VRIJEME AGRESORSKOGA RATA PRIKLJUČIŠE U OBRANI RODNE GRUDE. SLAVA IM I ČAST!
Vrijeme:1 min, 40 sec
UZ DVADESET PETU GODIŠNJICU PADA VUKOVARA
MOLITVA BRANITELJA
Koljena kleče, srce do srca,
Muževa hrvatskih čitav roj!
Usta šapuću riječ molitve…
Zar opet kreću u ljut boj?
Zašto im duša plače, grca,
Vape l’ od Boga vječni spas?
Hrabri borci hrvatskog puka,
Sinci – junaci, doma kras.
Ne mole za se. Rat i muka
Steče im žrtvom lijepi raj.
O Bože, osim rajske plaće,
U svece ih upiši, daj!
Gle, bogalja je među njima,
Proteza, štaka, teških rana
Neizbrisivih ožiljaka,
Spomen na stotinu groznih dana;
Na krvavu borbu za Dom
Kad đavo otimo Vukovar,
A Hrvat vjeran stijegu svom
Na oltar Majci Domovini
Polagao život na dar.
Žrtvovali su vrli sin’i
Neproživljenu sreću, radost,
Cvjetna polja i sunca sjaj –
Obitelj, ljubav, snove, mladost,
Dom očev i rodni kraj…
—
Koljena kleče, gore srca,
Junaka časnih cijeli roj!
Duša za mrtvom braćom grca,
Za sokolima koje proguta boj.
O dragi naši, Blago Zadro,
Saša, Mladene, Tomislave,
Ivo, Sebastijane, Mato,
Antune, Miroslave…
Hrvatske Zemlje zlato,
Borci neumrle slave,
Ponosu svojeg roda.
Iz vaših života i krvi
Niče slatka sloboda.
—
Koljena kleče, brat do brata,
Živih patnika golem broj!
Čuj, žarko moli srce Hrvata
Za rodni prag, za narod svoj,
Za ljepše sutra i bolji dan,
Za Božji blagoslov, za sretan brak.
Nek Hrvatska Hrvatu bude stan,
U miru neka živi svak’.
Vraga nek satre sila Krista
U školi Raspelo neka vlada,
Djeca nek rastu nevina, čista,
Nek budu ponos sela, grada.
Nek mladost ima posla, kruha,
U svojoj zemlji neka cvijeta.
Od stranog neka bježi duha
I lažnih čari tuđeg svijeta.
Nek vladari rodu služe rado
Nek čine što je Bogu milo
I sakupljaju svoje stado
U Kroacije toplo krilo.
Nek cijene časne branitelje
I vrijednost svete krvi njine,
Nek štuju mučenika žrtve velje –
Taj lovor-vijenac Domovine.
—
Ponizno moli brat do brata,
A u golemom mnoštvu Hrvata
Sklopljenih ruku čovjek kleči,
Ko i nekada tuguje, ječi…
Zabrinut prebire ‘‘čudne niti’’
Jer ‘‘Hrvat je opet teško biti.’’
Marija Dubravac Brisbane
Marija Dubravac/Hrvatsko nebo
