Marija Dubravac : U SPOMEN I ZAHVALNOST NAJHRABRIJIM JUNACIMA SVIJETA – HRVATSKIM BRANITELJIMA I OSTALIMA KOJI SE U VRIJEME AGRESORSKOGA RATA PRIKLJUČIŠE U OBRANI RODNE GRUDE. SLAVA IM I ČAST!

0
2

 

UZ DVADESET PETU GODIŠNJICU PADA VUKOVARA

 http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/molitva.jpg

MOLITVA BRANITELJA

 

Koljena kleče, srce do srca,

Muževa hrvatskih čitav roj!

Usta šapuću riječ molitve…

Zar opet kreću u ljut boj?

Zašto im duša plače, grca,

Vape l’ od Boga vječni spas?

Hrabri borci hrvatskog puka,

Sinci – junaci, doma kras.

Ne mole za se. Rat i muka

Steče im  žrtvom lijepi raj.

O Bože, osim rajske plaće,

U svece ih upiši, daj!

Gle, bogalja je među njima,

Proteza, štaka, teških rana

Neizbrisivih ožiljaka,

Spomen na stotinu groznih dana;

Na krvavu borbu za Dom

Kad đavo otimo Vukovar,

A Hrvat vjeran stijegu svom

Na oltar Majci Domovini

Polagao život na dar.

Žrtvovali su vrli sin’i

Neproživljenu sreću, radost,

Cvjetna polja i sunca sjaj –

Obitelj, ljubav, snove, mladost,

Dom očev i rodni kraj…

Koljena kleče, gore srca,

Junaka časnih cijeli roj!

Duša za mrtvom braćom grca,

Za sokolima koje proguta boj.

O dragi naši, Blago Zadro,

Saša, Mladene, Tomislave,

Ivo, Sebastijane, Mato,

Antune, Miroslave…

Hrvatske Zemlje zlato,

Borci neumrle slave,

Ponosu svojeg roda.

Iz vaših života i krvi

Niče slatka sloboda.

Koljena kleče, brat do brata,

Živih patnika golem broj!

Čuj, žarko moli srce Hrvata

Za rodni prag, za narod svoj,

Za ljepše sutra i bolji dan,

Za Božji blagoslov, za sretan brak.

Nek Hrvatska Hrvatu bude stan,

U miru neka živi svak’.

Vraga nek satre sila Krista

U školi Raspelo neka vlada,

Djeca nek rastu nevina, čista,

Nek budu ponos sela, grada.

Nek mladost ima posla, kruha,

U svojoj zemlji neka cvijeta.

Od stranog neka bježi duha

I lažnih čari tuđeg svijeta.

Nek vladari rodu služe rado

Nek čine što je Bogu milo

I sakupljaju svoje stado

U Kroacije toplo krilo.

Nek cijene časne branitelje

I vrijednost  svete krvi njine,

Nek štuju mučenika žrtve velje –

Taj lovor-vijenac Domovine.

Ponizno moli brat do brata,

A u golemom mnoštvu Hrvata

Sklopljenih ruku čovjek kleči,

Ko i nekada tuguje, ječi…

Zabrinut prebire ‘‘čudne niti’’

Jer ‘‘Hrvat je opet teško biti.’’

 

Marija Dubravac Brisbane

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara