Projekt Velebit u Rijeci: na scenu zajedno – domovinska i iseljena Hrvatska

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:3 min, 0 sec

projekt-velebitDinko Dedić i Marko Jurić su u nedjelju, 6. studenog u Rijeci predstavili PROJEKT VELEBIT.

Projekt Velebit’ planiran je kao pokret za objedinjenje različitih nacionalno kreativnih dijelova hrvatskog naroda uz povezivanje hrvatskog iseljeništva s domovinom.

Naglasci s tribine održane u Rijeci:

Dinko Dedić
Ovo nije samo politički proces, ovo je nacionalni proces, proces koji ja doživljavam kao potrebu nacionalnog preporoda. Defetistička ideologija koja se širi o hrvatskom narodu je lažna. Dok sam bio u emigraciji mi nismo imali prijatelja na Zapadu, UDBA je bila umrežena, ali mi smo se ipak održali, vjerovali smo i pobijedili smo. Nije najvažnije što je Jugoslavija bila totalitarna, ili što je Tito bio totalitaran, nego što je bio zločinac i pobio pola milijuna našeg naroda.

Mi nismo htjeli osnovati još jednu stranku, i kupiti mrvice sa stola velikih, dobiti jedno saborsko mjesto ako se uližemo nekoj od vodećih – jer što bi dobili? Ništa.

Došli smo u poziciju da se ponavljamo. Naša nacionalistička linija je pasivna i šuti. Vidjeli smo to i nedavno prilikom posjete Vulina i patrijarha Bartolomeja, kad su ponovljene laži o 700 000 srpskih žrtava, ili kad je Ingrid Antičević Martinović povikala „smrt fašizmu“ u Saboru.

Mi smo počeli od principa da zajednički nastupimo s Hrvatima u emigraciji. Raditi ovakav pokret kakav je projekt Velebit znači biti bez podrške vlasti i zato je potrebno organizirati se. Naš rad će pokazati tko smo i što smo, ali temeljna je zamisao aktivnog provođenja u djelo hrvatskih interesa.

Na nedavnoj tribini u srpskom Napretku zaustavili smo širenje laži o žrtvama Jasenovca jednostavnim pitanjem „Gdje su vam dokazi?“ i zaustavljat ćemo.

Stojimo na principu aktivnog rada, svaki put kad se napada Hrvatska i šire neistine, bilo sa jugoslavenskog, velikosrpskog, ili bilo kojeg protuhrvatskog stanovišta.


Marko Jurič
„Problem ovog društva je politička apstinencija mladih. Ako nema uzora u svojoj okolini, ako nema akcije, mladi će izgubiti volju, mladi će otići. Mladi žele biti pobjednici i identificiraju se s pobjednikom. Tko mu ponudi opciju – otići će, a mi odlaskom mladih gubimo snagu.

U sljedećih desetak godina vidjet će se naš uspjeh, jesmo li uspjeli izaći iz kruga defetizma i apatije.

Hrvati su pobjednici, Hrvati su ratnički narod, jer, na kraju je Hrvatska opstala i ideja hrvatske države je postala stvarnost.

Od 2000. naši se ratnici eliminiraju, razaraju su najbolji ljudi Hrvatske. Mi nismo bili branitelji, bili smo ratnici – želimo vratiti vjeru u snagu i sposobnost hrvatskog naroda – ratnički genij kojeg imamo.

Ključ svega je – ako želimo pokrenuti mlade ljude, moramo biti primjer. Nema kredita u ovoj opciji.“

 

Nakon tribine posjetitelj V.B. zamoljen je da napusti dvoranu zbog sveobuhvatnog izlaganja s ciljem dokazivanja političke nepismenosti prisutnih, a ostali sudionici su iznijeli niz korisnih sugestija i prijedloga za rad.

 

dinko-dedicDinko Dedić je 70ih djelovao kroz studentski pokret tijekom
Hrvatskog proljeća i bio uključen u Maticu hrvatsku.
Nakon Karađorđeva, 1972.,  postaje emigrant u proljećarskoj
generaciji emigranata. Radio je kao novinar i urednik emigrantskog
“Hrvatskog tjednika“ koji je izlazio od zabrane zagrebačkog
Hrvatskog tjednika sve do početka Domovinskog rata.
Nakon uspostave Hrvatskog državotvornog pokreta postaje
i urednik glasila “Pokret”. Obnašao je funkcije ‘Pročelnika za
promičbu’ i Pročelnika za organizacijski rad HDP-a.


marko-juricMarko Jurič je hrvatski novinar i publicist.

Prve novinarske korake je napravio kao fotoizvjestitelj
u ST-u Marinka Božića.  Polovicom 1990-ih pokrenuo je
tjednik Panoramu zajedno s Markom Markovićem.
Objavio je knjigu Feminizam u Hrvatskoj: zablude i
obmane 2004. Radio je kao producent u Ava produkciji,
a nakon toga otišao je na OTV. Danas radi na Z1 televiziji
gdje je stvorio popularnu političku emisiju Markov trg,
kojoj je voditelj i urednik.

 

 

Vedrana Spadoni Štefanić/Hrvatsko nebo

Facebooktwitterlinkedinrssyoutube
Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

12 thoughts on “Projekt Velebit u Rijeci: na scenu zajedno – domovinska i iseljena Hrvatska

    1. Iz Vašeg komentara vidim da je bilo dobro. Hvala na informaciji… treba nam optimizma.
      Čekam da dođu i u moju blizinu. 🙂

  1. Ja sam taj posjetitelj V.B. kojega suudaljili, kad je htio govoriti. Nisam uspio saznati što konkretno smjeraju Projektom Velebit. Gdje im je program ? Trebali su ga dati ispisanog barem na jednoj stranici. Ništa, kao da smo u crkvi. Budući da me nitko ne pozna, htio sam se predstaviti. Nisu mi dali. Htio sam reći nešto što bi moralo biti glavna zadaća nekog domoljubnog pokreta: izmjena izbornog sustava. Nisu mi dali govoriti. Pristupio mi je organizator skupa g. Vrban i lijepo mi rukom dotaknuo rame, te zamoli da napustim dvoranu. Zahvalio sam se i izišao. Dvojica su me, s razumijevanjem, popratila , te sam im pružio svoju vizitku.

    Eto, razmišljam o slučaju. Imam već navršenh 80 godina. 18 godina sam već u mirovini. Radio sa, u gospodarstvu cijeli radni vijek, kao pravnik. Među inim i na pretvorbama društvenih poduzeća u trgovačka društva i na privatizacijama. Čitav život me zanima politika i zdravi odnos prema Domovini. Puno puta sam govorio na skupovima gdje su slušatelji mene poznavali. Prvi put sam nastupio pred ljudima koji mene ne poznaju kao niti ja njih. Osim dvojice koji su me pozvali na skup.

    Sada, nakon što sam razmislio o Projektu, sve mi se čini da je to promašeni projekt. Možda promijenim mišljenje, ali tek kad budem vidio njegov program. Na papiru i u realizaciji. Ovdje ga ne vidim. Kao što ga nisam čuo niti na sastanku.

    Sve mi se čini da bi to mogao biti još jedan način kako razmrviti političku volju hrvatskog naroda i to sve uz pomoć i donacije naivnih ili neupućenih naših domoljuba u inozemstvu.

    Bit će mi drago, ako se varam.

    1. Ne primjećujete vlastitu nelogičnost? Razmislili ste o projektu čiji program niste vidjeli! I nešto vam se već čini. Upravo tako mi Hrvati mrvimo svaku ideju, inicijativu ili projekt – unaprijed, sumnjičavi i malodušni, nestrpljivi i sebični. Nisu htjeli poslušati vaše zamisli na prvoj tribini; nađite način da vas čuju na drugoj, a svoje sumnje objavite i argumentirajte kad budete znali jeste li u pravu ili ne.

      1. Eto, i jednog reagiranja. Hvala vam.

        Moje slutnje nisu o promašenoj inicijativi nisu bez osnove. Nisu osude Projekta, tek slutnje da nešto ne valja. Naime, rečeno je da su naši prohrvatski prosvjedi protiv srbo-četničkih i drugih protuhrvatskih provokacia suviše blagi, “dostojanstveni” (upravo je ta riječ uporabljena) da bi trebali biti žustriji. U načelu nemam ništa protiv toga. Ali, puno je važnije pitanje protiv čega se prosvjeduje. Kad su nadavno izvršili madijski atak na Hrvatsku srbijanski, srpski i grčki patrijarsi i na veliko vrojeđali i klevatali Hrvate, to je prošlo bez kakvih prosvjeda. Barem meni nisu poznati. Naknadno je o tome pisano, ali gdje je bila prevencija ?

        Drugo, ne dopada mi se ideja o prosvjedima koji se redovito vrše kao odgovor, reagiranje na protuhrvatske provokacije. Umjesto toga Hrvati trebaju imati svoj program slobode. Program odgovorne slobode. Taj program treba tek formulirati i potom se zboriti za njegovo ostvarenje. Ne bi bilo moguće njegovo ostvarenje uz postojeći izborni sustav. Izborni sustav treba iz temelja izmijeniti. I za taj cilj bi trebalo angažirati sve kojima je stalo do hrvatske Hrvatske i do uspješne Hrvatske. Za to je neophodam jedam posve ovi pokret, što Projekt Velebit svakako to nije. Ako se varam, bit će mi drago. Jer tonemo, tonemo ! Čak i Bugari će nas uskoro prestići A Hrvatska tone i rashrvaćuje se nezadrživo.

        Ako se nešto ne učini i promijeni trendove.

        1. Poštovani Boljunac, možda je došlo do nesporazuma. Jednom ste napisali kako imate Facebook, a ima ga i Marko Jurič. Bilo bi dobro kad biste njemu osobno pojasnili što mislite, što biste htjeli i za što se zalažete, kao što ste pojasnili i nama ovdje. Meni se on doima razumnim čovjekom i mislim da bi pravilno shvatio ono što ste htjeli kazati.

          Inače, glede pisanih programa… mislim kako im u ovoj fazi okupljanja svehrvatske podrške i nije potreban, štoviše, smatram ga kontraproduktivnim jer svi znamo kakvi su nam mediji, a oni bi jedva dočekali novu kost da je oglođu do neprepoznatljivosti tj. da miniraju bilo kakav napredak već u početku.
          Hrvatskoj treba jaka prohrvatska udruga koja će se znati boriti protiv rashrvaćivanja. I gospođa Markić je uoči referenduma o braku hodočastila Hrvatskom i upoznavala ljude uživo s onim što se želi… na početku bez ikakvih pisanih programa. Znam jer sam i osobno takvom skupu nazočila. A nema boljeg načina od kontakata uživo za animirati ljude, poglavito Hrvate. Ne bi UIO bez toga, a bez obzira na pisane materijale kasnije i na portal Narod.hr, uspjeli u svom naumu glede referenduma o braku
          Nadam se, iskreno se nadam jednoj novoj svehrvatskoj udruzi koja bi nas ujedinila jer bez toga se ne ćemo maknuti s mjesta. Projekt Velebit nisam doživjela uživo, ali mu se nadam kad dođu u moje okružje. Najpozitivnija stvar je ta da ne misle osnivati stranku koja bi se samo utopila u more ovih drugih… a to mi je ujedno i neki pozitivan nagovještaj kako nisu isprazni politikanti. 🙂

          1. Draga Saga, zaista bi me veselio kad bi se stvari odvjali kako se nadate da će se odvijati s Projetom Velebit. Nije stranka nego pokret. To bi moglo biti samo malo modificirano: nije šij, nego vrat.

            Naime, ciljevi pokreta/stranke moraju biti jasni. I ako nema za cilj osvajanje vlasti, od toga ne će biti ništa.

            Mora imati pozitivan program kako osvojiti vlast i kako urediti državu da nam šomovno ne zastrani u vlast koja je odvojena od naroda i koja radi protiv naroda. Ovo što imamo sada to je situacija da jedna otuđena podzemna, gotovo mafijaška snaga ostvaruje sve izborne pobjede. Kakva je to država od 4.3 mlna stanovnika p ada ima preko 150 politčkih stranaka ? Ako to nije alarmantno stanje što nam se još može dogoditi da se prenemo. Ne zaboravimo: početko 19. stoljeća je HRvatska bila (u sastavu Ausrrije) u jednoj od četiri prve zemlje svijeta. A danas je predzadnja (još samo pred Bugarskom) u EU.

            Hrvate treba siočti s tom činjenicom i dati im prave odgovore !

            To bi moglo biti pogonsko gorivo za neki pokret oslobađanja hrvatskih potencijala.

        2. Niste pročitali moj komentar. Ne ulazim u sadržaj koji još nije poznat, nego u brzinu reakcije i način – naslijepo! Sve što ste napisali stoji i ja to odavno znam (vaš argument). Kako biste vi problem riješili? Dajte PV vremena i mira.

          1. Goranka, pročitao i primio na znanje, te vam zahvalio na odgovoru. I ja velim kao i vi : vidjet ćemo što će biti.

            A PV je na miru. Ne diraju ih moji komentari. Nisu ni na jedan odgovorili.

            I prihvaćam savjet. Za mene je ova stvar završena. Za sada. Ako me netko ne izazove. A pratit ću ih bez komentara.

  2. Samo naprijed! Istina se teško probija do javnosti ( dokaz da je vladar ovog svijeta otac laži), ali nazire se u Hrvatskoj svjetlo – istina o komunističkim zločinima, o jugoslavenskoj agresiji na hrvatsku kulturu, o srpskoj mitomanijačkoj lažljivosti…

  3. U emisiji pola ure kulture stanoviti lik govori o slabom položaju kulture aludirajući na visoki PDV na knjigu, kojeg navodno uvodi nova ministrica svima nama već dobro poznata »kako da kažem sa dva oka koka buljooka« – »drugovi i drugarice« rekao bi nekad onaj već svi znate koji?! Spomenuti lik obilno koristi srpsko- hrvatski načina govora za, koji mislim da je vrijeme
    isteklo.Inače TV gledam pomalo poslije dugo vremena i veoma me veseli da i gospođa Paro iz Londona koristi naša hrvatska stajališta umjesto njenih ranijih »stavova«.Isto tako voditeljica na TV koristi javno mišljenje umjesto skoro već poslovičnog »javnog mnijenja« na svim desnim portalima.Za mene onaj, koji se nije potrudio usvojiti hrvatske riječi ne može biti uvjerljiv niti
    vjerodostojan.Da treba vladu prisiljavati na aktivniji rad kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi je jasno.Sporan može biti jedino način. UDB-a i njeni klonovi se od početka trude razvodniti hrvatsku desnicu pri čemu se služi s njom samom.Preko noći se ne mogu postići golemi pomaci nakon tolikog razdoblja narodnog samouništavanja.Za početak bi mene zadovoljili kad bi ono prisutni zamijenili s nazočni i stanovišta stajalištima da se barem malo
    razlikuju od »Blica« i drugih »orientalnih« tiskovina! U suprotnom će se pridružiti mnoštvu marginalnih »desnih« srančica, koje su umalo na vlast vratili crvene vragove, a omogućili koalicijske ništarije, koje kao mlinski kamen vise na vratu HDZ-a! Kako onda očekivati od HDZ-ove vlade ikakve promjene na bolje kad je ista ovisna o volji mnogih drugih?! Kad bi svi Hrvati koji svojoj domovini žele dobro pohrlili poput lavine u jednu istinsku hrvatsku
    stranku sigurno je da bi svi sadašnji problemo nestali. Kao očiti primjer promašaja u soliranju je Dr.Kujunđić, koji se poslije neuspješnog lutanja i vrludanja vratio svome jatu kojem i
    pripada.Da se osvrnem malo i na »Velebit«, koji me neodoljivo podsijeća na nekadašnji neuspjeli »velebitski ustanak«.Kako je poznato doživio je neuspjeh, jer nije vodio računa o realnim okolnostima.Hrvati su bili izvrgnuti represijama i nasilju žandara.Kad su 1941.godine željeli otkriti zločince među žandarima u Tribunju, došlo je do puškaranja i još danas ne znamo koliko je bilo žrtava.Neki mještani su pobjegli, a neki su internirani na Pag u t.zv.
    logor Slano.Što se dogodilo s internirancima ni do danas nije potpuno razjašnjeno pa i to čeka sadašnju vladu kao dio obećanja, koje je netom dala.Iz svega rečenog treba biti oprezan s pokretima, koji se mogu otrgnuti s lanca i https://uploads.disquscdn.com/images/d8a533048060898111c60af988a536495d07dbdd42fdcf0cc309105e10ce03ee.jpg završiti kao oni raniji!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.