Mučnina…
Nema tomu tako davno da smo kao društvo živjeli u monotoniji vlasti kojoj se mora “zahvaliti” što je dokinula u doslovnom, osjećaj za demokraciju, pluralizam i sve ono što se može staviti pod pojam slobode…

A danas je neko vrijeme kao promjene koje ponovno ostavljaju nesavršene tragove u životima šire zajednice.
A gdje je tu zlatna sredina demokracije i prosperiteta? Tko je zasmetao nama obespravljenima i ponižavanim u bivšem sistemu da dovedemo na vlast u našu Hrvatsku osobe koje će se brinuti o prosperitetu i razvoju Hrvatske i njenih građana.

Znači, da nismo dobro birali(bivali prevareni), osim devedesete godine xx. stoljeća kada smo ipak izabrali stranku koja je iznjedria prvog i nenadmašnog predsjednika RH dr.Franju Tuđmana. Sve nakon njega i njegove smrti je farsa i laž…

A “trudili” su se mnogi i pričali o detuđmanizaciji i želji da se sve načine prikaže tadašnji predsjednik kao diktator.
“Diktator” koje je primio i nahranio tisuće prognanika  iz BiH, koji je vojnoredarstvenom akcijom Oluja onemogućio novo i još brutalnije stradanje bošnjačke enklave u Bihaću.

Politika nije čarobni štapić koji će jednim dodirom rješiti sve probleme ovoga svijeta… Ona mora iznaći novi humaniji način podizanja na noge šire zajednice koja je pritisnuta nemogućnošću vraćanj kreditima ilegalnim bankarskim podružnica i masovnim medijima(tiskovine,tv) dovedena pred kolaps. To je sumrak civilizacije, koji ako se ne prepozna uzrok, posljedice će biti katastrofalne.

U sve pore društva uvukao se crv masovnog “ispiranja” mozga. Gdje se pokušava instalirati na vlast establišment sukladan njihovim zamislima i planovima skrojenim od New Yorka, Londona i Bruxellesa. Svakim danom postaje sve jasnije i očitije da je naš politički vrh planiran i dogovoren vani.Sabor je farsa… Pogledajmo samo taj gotovo uvijek sablasno prazan Sabor. Čemu sve to?

A tema za raspravu ima napretek. Počevši od one temeljne pod brojem jedan, koja bi trebala biti, ali očito je da nije…

Hrvatska kao suverena samostalna država, nastala na krvavim temeljima Domovinskog rata i velikim naporima domovinske i iseljenje Hrvatske… Drugo bi trebao biti ekonomski rast i razvitak

Vidimo da se osobe i sudionici  Domovinskog rata danas hvataju i otimaju kao najveći kriminalci, a sve grijehe od devedestih godina xx. stoljeća se sustavno i ciljano prebacuju na leđa HDZ-u i pokojnom predsjedniku dr.Tuđmanu…

Nedostatak artikuliranja i jasnog izricanja stavova i problema koja nas tište, danas u Hrvatskoj i na teritoriju BiH gdje žive Hrvati nema. Razlog tome je sluganski odnosno podaničkog mentalitet. Kada se ekonomski trebamo pobrinuti da nam narod ne bježi iz države mi osobe koje znaju i žele pomoći proglašavamo nesposobnima, nepodobnima(dr.Pavuna).

Kao da smo sami sebi dovoljni, a opasni neprijatelj siromaštva kuca na vrata i uručuje kartu bez povratka… U bijeli svijet.
Sve je postalo jedan veliki upitnik sa odgovorima koji nisu jednostavni niti lagani.

Kada treba zastati, razmisliti i podvući neku crtu tu se gubimo. Ne postoji kreativnost koja je po svemu sudeći opterećena nekim nemirnim vremenima i ne pruža slobodan i otvoren put za djelovanje čovjeka  čijim bi rezultatima na koncu trebali svi biti zadovoljni. Likovi se mijenjaju i okreću na pozornici koja nalikuje na apsurd svega. Samo maleni pogled na BiH i Hrvate koji tamo žive sve govori.Demografska pustoš je prisutna i širom Republike Hrvatske..Ogromna nezaposlenost i suluda politika osudila je mlade naraštaje na bijeg u potrazi za boljim i sretnijim mjestom za življenje.
Kada pomislimo  na koji nas je način dragi Bog smjestio i postavio na jedno od naljepših mjesta na svijetu, a na koji način smo mi Njemu i nama ponaosob odgovorili!?Je li moguće da su političkim farizejima naše države milije njihova kratkotrajna sreća i moć, nad gorkom sudbinom naroda kojim upravljaju kroz  demokratske institucije vlasti? Tužno je gledati svakodnevne kolone mladih ljudi koji napuštaju najljepšu zemlju svijeta samo poradi sebičnog, sluganskog mentaliteta vlasti.
Kolone danas, slične su na mnogo načina onoj iz 1945. godine. Posljedice su stravične za buduće naraštaje Hrvata.
Mučnina je to gora i veća od one glavnog lika iz romana “Mučnina”,
kojega progone mučnina i osjećaji bespomoćnog straha od postojanja.

 

Ivan Botica/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.