16. November 2024.

Milat Gojmir: Otvoreno pismo ministru Tomi Medvedu

Vedrana Spadoni Štefanić
Vrijeme:1 min, 50 sec

 

Poštovani ministre,

Vi predstavljate instituciju u Hrvatskoj državi, ne bih htio biti osoba koja će vama Hrvatskom ministru branitelja davati savjete u svezi događanja koja se odvijaju na prostoru Bosanske posavine, konkretno Orašja, u povodu hapšenja Hrvatskih branitelja Orašja.

Orašje nije izuzetak to je samo kap koja je prelila čašu strpljenja cjelokupne braniteljske populacije pa tako i moje malenkosti.
Vama na znanje Orašje je u Bosni i Hercegovini, a moja malenkost je iz jednog malog mjesta u Dalmaciji Sv. Filip i Jakov, toliko vama na znanje da se ne radi samo o braniteljima koji su iz BiH već i iz ostalih krajeva koji nisu u sastavu BiH.

Vi kao institucija imate široke mogućnosti djelovanja po pitanju progona i represija koja je na repertoaru u odnosu na nas branitelje, danas sam u vijestima čuo da imate namjeru stvoriti nekakav pravni okvir po kojem bi država Hrvatska zaštitila nas branitelje od progona, vidite gospodin ministar u ovih dvadesetak godina mnogi naši suborci i prijatelji su otišli na onaj svijet neki prirodnim putem, neki poradi bolesti koje su izazvane direktnim sudjelovanjem u obrambenom Domovinskom ratu a previše njih poradi suicida.

Vidite gospon ministar, predugo mi čekamo neke pravne okvire po kojima bi nas Hrvatska država zaštitila od progona i terora takozvanih institucija represivnog aparata ove države, eh da ne zaboravim – čovjek koji brani golu život svoj i svoje obitelji ne može biti ratni ni bilo koje vrste zločinac.

Ja nisam u poziciji u kojoj ste Vi ,Vi ste institucija gospon ministar, u vašim je rukama popis svih nas još preživjeli branitelja, jedan sam od onih koji od Vas kao institucije očekujem da nas pozovete i da riješimo ove nastale probleme oko našeg progona, mene kao dragovoljca Domovinskog rata ne zadovoljavaju ti šuplji pravni okviri jer postoji i deklaracija, pa nas je sve to dovelo tu di danas jesmo, masa neorganiziranih ljudi koja čeka kada će mu na vrata pokucati oni koje smo u Domovinskom ratu pobjedili.

Kao što sam naglasio, ja nisam u Vašoj poziciji ministre Medved ali da je situacija obrnuta vjerujte mi da bih pozvao preostale žive branitelje pod oružjem da završimo ono što nam je promaklo po završetku Domovinskog rata.

 

Pzz Milat Gojmir /Hrvatsko nebo

39 thoughts on “Milat Gojmir: Otvoreno pismo ministru Tomi Medvedu”

  1. Dragi Gojmire, lijepo si pisao i neka si pisao!
    Samo, molim te, nemoj prizivati oružje. Ionako vas (nas) je premalo ostalo.
    Bog Svemogući neka nam se smiluje i bdije nad hrvatskim narodom u obje domovine!

    1. Zbogom oružje je neki roman, mislim.
      A stvarnost je sasvim drugo, nažalost.

        1. Misliš da je bolje da nas ovako mic po mic potjeraju,
          a bez rata?
          To se treba pitati narod koji živi tamo.

          1. Do 1990-te se tjeralo bez rata, a od 90-tih ratom. U mom kraju je 60-tih jedan komunist “regrutirao” mlade ljude za rad u inozemstvu. Dakle, radilo se sustavno i promišljeno od režima.

            1. Imate li kakav uvid o tome što želi narod?
              Valjda svi žele poći s mirom.
              Možda je najbolje neko humano preseljenje.
              Komu se više da ginuti.
              Samo što na kraju dođu po tebe gdje god se skloniš.
              Naravoučenje – treba se ipak boriti.

                1. Znači treba se dalje boriti.
                  Al će biti teško jer nema tko štiti narod.
                  Ovi ovdje svi izdajice po redu.
                  Valjda će se trebati samoorganizirati ili već što….

          2. Rat nije rješenje. Ne u ovakvoj podjeli svijeta i podjeli među Hrvatima. Ovo više nisu devedesete. Ovo nije više isti narod.
            Treba se moliti Bogu. Nitko osim Njega ovo ne će riješiti. Ljudski je čimbenik posve zakazao. Ponekad požalim zbog te slobodne volje koju nam je Bog dao jer mi, razvidno je, ne znamo što bismo s njom.

            1. Pa netko je i devedesetih morao za pušku a netko za krunicu pa ćemo isto 🙂

              1. I ja tako mislim.
                A kad to bude, eto mene da mijenjam zavoje ranjenicima.
                😀
                Ipak se nadam da će sve biti u redu.

              2. Samo hipotetski… Mogli bismo, ali onih Predsjednikovih 25% koji nisu željeli Hrvatsku je, čini mi se, naraslo skoro do 50%.
                Rezultati izbora u Hrvatskoj su dovoljan dokaz. O tomu sam pisala.

                1. Prateći “mainstream” medije , stiče se dojam da ih je i više .
                  Ali nisu oni toliko jaki ,koliko smo mi nesložni.E tu je i to je nas problem.

                  Dugo me nije bilo .Hrvatski pozdrav svima .

                    4. On i ja smo se žestoko sukobljavali, ali što se mene tiče, to je završena priča… čak i bez gorčine, vjerovala ti meni ili ne.
                      Ja nikad nisam tražila od gospodina O. da bilo komu zabrani pisati, pa ni njemu.
                      Mislim da bi, ukoliko mu je uopće stalo pisati na Portalu, to trebao uraditi sam.

                    6. Oprosti, ali meni zaista nije jasno što si ovime htjela reći.
                      Ako je “Hrvatsko nebo” njegov portal, a ja ne bih trebala na njemu pisati, nema nikakvog problema.
                      Samo neka mi to kaže i odmah prestajem… bez ikakve ljutnje.

                    7. Čekajte malo.Ovo je portal Darana Bašića i nikakove veze nema sa bilo kojim blokiranjem na HKV-u

                    8. Izgleda kako je došlo do nekog nesuglasja između nas dvije.
                      Riješit ćemo mi to. 🙂

                    11. Portal je moj.No imam suradnike koji imaju ovlasti i veliku slobodu

                      Čak nisam ni moderatore postavio i nekako klapa 🙂

                    12. Oprostite, zabunila sam se za portal, mislila sam na kamenjar.
                      Nemojte zamjeriti, posvojni pridjev sam upotrijebila želeći naglasiti da je dobrodošao.

                    13. Ne ljutim se ja tako lako kad se naljutim gori sve .Ne moraš se ispričavati niti mene persirati 🙂

    2. Gore spominje “kap koja je prelila čašu strpljenja”, pa ga se u tom kontekstu može razumjet’.

      1. Agriću, razumijem ja njega, vjeruj mi. Jer kad pustim ovu silnu nepravdu koja nam se svima stalno događa da ovlada osjećajima… razmišljam poput njega.
        Ali znam koliko bi to svih nas koštalo. I znam da nam u ovim vanjskim i unutarnjim okolnostima to nije rješenje.

        1. Nije rješenje, pogotovo ne treba udovoljiti onima koji jedva čekaju s isporukom nagomilanog oružja.

    3. -Suza u oku-

      Prijatelji stari, što nam to rade,
      Što nam to rade, hrvatske Jude.
      Od jada i muke, suza poteče.
      Danas im smeta, to prvo bijelo polje.
      Jučer, još jučer, nisu propitkivali.
      Jeli prvo bijelo ili crveno polje.
      Udarali se šakama u svoja,
      velika hrvatska prsa.
      Zavijali, drečili i mi smo,
      za dom spremni.
      Ti isti danas tvrde,
      da smo poradi zvijezda.
      Samo poradi zvijezda,
      za dom spremni bili.
      Pa nas progone,
      kao da smo šugave zvijeri.
      Gaze tu svetinju našu,
      jer im smeta bijelo.
      Ma ne samo bijelo,
      već cijelo šahovsko polje.
      A mi kao jučer i danas,
      za bijelo, za dom spremni.
      Bodulice moja mislim da ni potreban autogram, bio sam u dilemi ovo ili onu u kojoj je opisana jesenji suton devedeset prve.

      1. Hvala ti, Gojmire. Prekrasna je… kao i sve druge. 🙂

        P.S. Trebala sam doći jučer na projekciju “Hude jame”, ali nisam mogla.
        Već ćemo se mi negdje sresti…

        1. Da ali ne svi detalji.

          -Zalazak sunca u kasnu jesen devedeset prve-

          Već dugo pogledom pratim zalazak sunca,
          pogled mi ne seže dalje od Crnog Kruga.
          Otišlo sunce daleko na zapad, tamo negdje daleko,
          gdje će njegovom velikom oku ugodnije biti.
          Mom oku i Crnom Krugu za spomen ostavilo samo,
          veliki, bogat, u crveno obojen nebesku plašt.
          U plaštu se prepliću mnoge nijanse crvenih boja,
          primat odnosi tamna, krvavo crvena.
          Boja krvi bila bi lijepa da nije jesen devedeset prva,
          sad mojim Ravnim Kotarima hrvatska krv potocima teče.
          Ležim na nasipu suhog kanala,
          muka mi došla od tog krvavog zalaska sunca.
          Moj mozak pogodi munja, budalo, tu si po zadatku,
          nisi se došao diviti zalasku sunca.
          Pogled usmjerim na istok, preletim Kakmu, Stabanj,
          u suton se još naziru obrisi krovova kuća.
          U pozadini mala, velika Muovača, Petrin,
          već su u debelom mraku.
          Oko mene sve više do izražaja dolazi suton,
          pokraj mene na nasipu leži moja vjerna sjena Marko.
          Marko tiho prozbori, zapovjedniče,
          vrijeme je da se krene u akciju.
          Trgnem se, stvarno vrijeme je,
          brzo će suton zamijeniti noć.

Comments are closed.

Više

Posljednje objave

Top kategorija

Novo

Hrvatsko nebo

Politika

Povijest