Daran Bašić : Pamflet, optužba i presuda notorne mrziteljice Hrvata Jelene Lovrić pripadnicima HVO-a

Vrijeme:9 min, 59 sec

 

 

LINIJA ŽIVOTA

Umjesto da se zgraža nad zločinima, Hrvatska se zgraža nad istragama, a evo što je još prije četiri godine posvjedočila žrtva silovanja u Orašju

AUTOR: Jelena Lovrić
OBJAVLJENO: 06.11.2016. u 09:28

Orasje, BiH, 041116. Mirni prosvjed gradjana u Orasju zbog privodjenja deset hrvatskih zapovjednika i pripadnika vojne policije HVO-a osumnjicenih za ratne zlocine. Na fotografiji: general Marinko Kresic na prosvjedu. Foto: Vlado Kos / CropixCROPIX

Privođenje ratnih veterana u Orašju trenutačno proizvodi takve tenzije kakvih nije bilo od tragičnog vremena hrvatsko-bošnjačkog rata 1993. godine

Želim se na sudu suočiti sa svojim silovateljem, bivšim šefom vojne policije u Orašju – izjavila je prije više od četiri godine u velikom razgovoru za Jutarnji list Tünde Benković. Diplomirana pedagoginja, Mađarica, udana za Hrvata, s kojim se u njegovom rodnom Orašju bavila ugostiteljstvom, detaljno je opisala mučne događaje iz svibnja 1992. Poimence, optužila je Peru Vincetića, kojega su u bosanskoj Posavini zvali Pero Konj, i jednog vojnog policajca HVO-a po imenu Mato. Silovali su je naizmjence. – Bila sam izgubljena, bilo je strašno, bojala sam se da će me nakon toga ubiti – ispričala je. – Želimo da javnost sazna što nam je učinio čovjek koji slobodno šeće Hrvatskom – podupro ju je njen muž Marko Benković.

Protiv Pere Vincetića, bivšeg zapovjednika Vojne policije 106. brigade HVO-a, prije šest je godina podignuta optužnica. Tereti ga se za brutalno mučenje više zatočenih civila te za višekratno silovanje u Donjoj Mahali. Sada je za zločine počinjene na više lokacija u Orašju i Donjoj Mahali pritvoreno deset Hrvata ratnih veterana. Optužnica još nije podignuta, ali krimen koji im se stavlja na dušu – navodno ubojstvo sedam civila – vrlo je težak. Da, Orašje se herojskim naporima, uz ogromne žrtve, udruženom borbom Hrvata i Bošnjaka obranilo od velikosrpske agresije, i u cijeloj je Posavini ostalo jedina slobodna enklava. Ali i u pravednoj borbi moguće je počiniti zločine.

Bez obzira na to što Hrvatska o tome govorila. Nažalost, reakcije na recentne događaje u Orašju planule su ovdje učas do granice histeriziranja. Kompletna se nacija strašno uzrujala, politički i medijski uvjeravana kako je riječ o novoj antihrvatskoj zavjeri. S vrha se države sugerira da su optužbe na račun privedenih Posavljaka potpuna izmišljotina. Da se Hrvatima, navodno najvećim pravednicima na zemlji, opet pakira. Tim povodom neviđena je količina neodgovornih i tendencioznih tvrdnji, pa i notornih gluposti, izgovorena u samo nekoliko dana. U ratnohuškačkoj se retorici natječu prvaci države, bivši generali, povjesničari, Hrvati po profesiji…

Predsjednica je tako iznenađena, zabrinuta i u niskom startu za sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. Raspituje se je li itko u Hrvatskoj znao što se sprema. Priliku koristi da provuče sugestiju o krivnji onih koji nisu htjeli poslušati njene zahtjeve o “promjenama u diplomaciji i službama”.

Uži kabinet premijera Plenkovića satima zasjeda. Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier hapšenja implicitno dovodi u vezu s proklamiranom hrvatskom politikom prema Bosni i Hercegovini. Znali smo da će biti izazova i otpora politici nove hrvatske Vlade, kaže, imputirajući posve netaktično da je pravosuđe u BiH tek slijepi instrument političkih struktura.

Drugi potpredsjednik i ministar obrane Damir Krstičević tvrdi da se u slučaju uhićenja Hrvata u Orašju radi o političkom procesu kojemu je cilj destabilizacija Hrvatske.

Stierov prethodnik Miro Kovač sa saborske govornice slučaj proglašava dokazom “pravne nesigurnosti u kojoj žive Hrvati u susjednoj državi” – pravna sigurnost je, valjda, kad se zločin ne goni i njegovi počinitelji ne inkomodiraju! – pa od hrvatske Vlade traži da unaprijed dozna tko će u BiH biti uhapšen, kao da se u bilo kojoj imalo ozbiljnoj zemlji privođenja najavljuju.

Mostov sveprisutni Miro Bulj tvrdi da pravosuđe BiH uglavnom podiže optužnice protiv hrvatskih branitelja, generala HVO-a, što je notorna laž.

U opoziciji vrlo slična retorika. SDP-ov Ranko Ostojić s mjesta šefa saborskog Odbora za unutarnju politiku objavljuje da su uhićenja u Orašju vrh ledenog brijega. Prema njegovom mišljenju, riječ je o ekstenzivnom i selektivnom korištenju pravosudnog sustava u političke svrhe. Hrvatska ne može dopustiti da Bosna i Hercegovina donosi optužnice koje nemaju pravni temelj, kaže.

I tako dalje, i tako dalje…

Generalno, umjesto zgražanja zbog počinjenih zločina, politička Hrvatska pokazuje potpunu konsterniranost činjenicom da se zločin istražuje, pa se kao ključno pokušava uspostaviti pitanje modela raspolaganja ratnim dokumentima. U tom se kontekstu s bijesom i osudom tvrdi da “našim arhivima vršljaju razni agenti Sarajeva”, koji povijesnu građu navodno koriste selektivno u političke svrhe, doslovce, protiv politike hrvatske države i na štetu hrvatskog naroda.

Kao da Hrvatska po svojim civilizacijskim i međunarodnim obavezama nije dužna pružiti pravnu pomoć i omogućiti procesuiranje zločina. Uostalom, kad je već riječ o raspolaganju arhivskim materijalima, možda bi trebalo postaviti pitanje kojim pravom Hrvatska gospodari dokumentacijom HVO-a. Ratni ministar Gojko Šušak naredio je njeno prebacivanje u Zagreb. Kao da mu je to osobno vlasništvo! Takvom odlukom samo se potvrđuje vazalski odnos HVO-a prema Zagrebu.

Ukratko, silna halabuka koja se povodom privođenja u Orašju diže po Hrvatskoj zapravo je sredstvo pritiska, kojim se od susjedne države pokušava ishoditi zaustavljanje i odustajanje od procesuiranja ratnih zločina. Istina, Bosna i Hercegovina jako je široko to zahvatila: nekoliko tisuća osoba protiv kojih se vode istrage, od toga nekoliko stotina Hrvata. Hrvatska se odlučila za drugačiju praksu, ne čačka ni tamo gdje bi trebala. Ali, način na koji reagira u ovom slučaju ne koristi njenom međunarodnom ugledu. U diplomatskim krugovima prilično su iznenađeni potpuno ishitrenim i pretjerano uzrujanim, gotovo proključalim postupcima službenog Zagreba. Čude se otkud toliko nervoze u ekipi koja se inače predstavlja kao umjerena. Riječ je, nedvosmisleno, o neprimjerenom pritisku na pravosudne institucije BiH.

Dovesti uhićenje desetorice iz Orašja u vezu s posjetom premijera Plenkovića komšijskoj Bosni i Hercegovini nije baš najpametnije. Zapravo je vrlo brzopleto i paušalno.

Može se razumjeti kad HDZ-ovi politički oponenti jašu na takvoj interpretaciji. Kad SDP-ov Fred Matić akciju privođenja osumnjičenih neposredno nakon boravka hrvatskog premijera u Sarajevu proglasi šamarčinom koju su mu domaćini odvalili. Ali, začuđuje da i u Vladi prihvate takvo tumačenje. Da sam Plenković govori o tome kako je tajming događaja u Orašju indikativan, premda priznaje da se policijska operacija pripremala dulje vrijeme. Vremenska koincidencija postoji. Ali pravosuđe čak ni u slabo funkcionirajućoj Bosni i Hercegovini nije tek puka ekstenzija političkih vođa. Utoliko se i premijerova izjava kojom je kazneni progon Posavljaka proglasio politički motiviranim može smatrati prilično neopreznom i neozbiljnom. Odnosno, previše je ozbiljna da bi se mogla ostaviti neobjašnjenom i neargumentiranom.

Kad je riječ o proklamacijama, Hrvatska je veliki prijatelj Bosne i Hercegovine. Ali, neki konkretni potezi ne izgledaju tako. Privođenje ratnih veterana u Orašju trenutno proizvodi takve tenzije kakvih nije bilo od tragičnog vremena hrvatsko-bošnjačkog rata iz 1993. godine. Zatim, forsiranje s čela hrvatske države, prvo od predsjednice Republike, a sada i nove Vlade, nekakvog koncepta dogradnje Daytona i “federalizacije BiH” razlog je ozbiljne skepse. Čak je i američka veleposlanica u Sarajevu smatrala potrebnim izaći pred javnost upozoravajući da SAD čvrsto podupire Dayton.

Potom, nedavni juriš trojice hrvatskih ministara, s tadašnjim potpredsjednikom Vlade Božom Petrovim, na Stolac, gdje su o gorućim problemima, koji su eskalirali u povodu izbora, razgovarali samo s hrvatskom stranom. Sada se pokušava zavrtjeti ideja o tome da bi Hrvatska sugovornika o sudbini BiH mogla naći u premijeru Srbije Aleksandru Vučiću. Zastrašujuća zamisao koja sugerira zaobilaženje Bošnjaka i povratak na ratnu politiku, kada su se Slobodan Milošević i Franjo Tuđman domunđavali o podjeli Bosne i Hercegovine.

Takvu najavu u Sarajevu mogu smatrati samo neprijateljskim aktom.

Jutarnji list /http://www.jutarnji.hr/

 

Oglasila se Jelena Lovrić  na stranicama a kojega drugoga lista no Jutarnjega. I baš kao nekada  Snježana Pavić u slučaju Ante Gotovine, Lovrićka  je  optužila, ali i presudila  Peri Vincetiću  i  ” jednom vojnom policajcu” Mati.

Toliko se potrudila da dozna pravu istinu da nije našla za shodno da  provjeri prezime ” jednog vojnog policajca Mate “. Naravno, odmah je razgovor vođen  sa Tünde Benković prije četiri  godine poslužio da se ponovno obračuna i s njoj tako mrskim dr. Tuđmanom, ali i Gojkom Šuškom jer u svu priču uvodi i “domunđavanje “  dr. Tuđmana s Miloševićem

No, nešto je u svemu ovome sporno. Hrvatsko nebo je u posjedu maila  odvjetnika  Tünde Benković koji je isti uputio Peri Vincetiću.

Hrvatsko nebo će ga postaviti u cijelosti  jer govori mnogo toga  :

Poštovani,

Tuzilastvu BiH lisilo slobode lice Mato Baotic, zbog osnovane sumnje da je pocinio krivicno djelo ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva iz člana 142. Stav 1. KZ-a SFRJ, na taj nacin sto je, u svojstvu komandira I odjeljenja vojne policije 106.brigade HVO, zajedno sa komandirom voda vojne policije Perom Vincetićem, dana 10/11.05.1992.godine silovao ostecenu M.T.B. Silovanje je izvrseno nakon sto su pomenuta dvojica lisili slobode muza ostecene Marka Benkovica, pod sumnjom da je saradjivao sa neprijateljskom stranom, Vojskom Republike Srpske, zatvorili ga u zatvor za civile i vojnike srpske nacionalnosti, koji se nalazio u OŠ u Donjoj Mahali, opština Orašje, a potom njegovu suprugu odveli u jednu kuću i izvršili silovanje. Lišenje slobode i razloge za isto osumnjičeni su evidentirali u Izvještaju o intervencijama na dan 10.05.1992.godine, koji su obojica potpisali i isti se nalazi u Hrvatskom memorijalno-dokumentacionom centru domovinskog rata u Zagrebu, ulica Manulićev trg broj 21, pohranjen u registratoru broj 9216, odakle smo ga i mi pribavili. Sve ove navode koji se odnose na lišenje slobode, razloge za lišenje slobode kao i okolnosti pod kojima je izvršeno silovanje potvrđuju oštećeni M.T.B, njen suprug Marko Benković, te dva svjedoka koji su bili prisutni u kući iz koje su oštećeni odvedeni a gdje se oštećena vratila naredno jutro i ispričala im šta su joj osumnjičeni uradili.

 

U više navrata mjenjali ste ime (1996.god.,2000.god.,2002.god.).

 

Sve gornje je irelevantno.

 

Ono što je za Vas bitno i za što sam opunomoćen je sljedeće  :

 

Protiv Vas se pred Županijskim državnim odvjetništvom u Osijeku vodi postupak po kaznenoj prijavi mojih klijenata Marije i Marka Benkovac. ŽDO OS temeljem istoga,a temeljem čl.14.KZRH ,donjet će državnoodvjetničku odluku o Vašem progonu ili državnoodvjetničku odluku o nepoduzimanju progona protiv Vas,ali tada s uputom da oštećeni mogu preuzeti kazneni progon.

Moji klijenti spremni su se nagoditi da isplatom određenog iznosa kao obeštećenja, nemaju pravni interes protiv Vas poduzimati bilo kakve radnje u svrhu bilo koje vrste postupka protiv Vas.

 

Pozdrav,

odv.Dinko Matijašević

 

Odvjetnik  Dinko Matijašević nudi nagodbu Peri Vincetiću, što znači da  tada  “oštećena ” Tunde ne bi ni progonila  Peru Vincetića  za tako težak ratni zločin silovanja.

Još je nešto posebno sporno u mailu  odvjetnika

Sve ove navode koji se odnose na lišenje slobode, razloge za lišenje slobode kao i okolnosti pod kojima je izvršeno silovanje potvrđuju oštećeni M.T.B, njen suprug Marko Benković, te dva svjedoka koji su bili prisutni u kući iz koje su oštećeni odvedeni a gdje se oštećena vratila naredno jutro i ispričala im šta su joj osumnjičeni uradili.

Kako je moguće da  dva svjedoka  i suprug “oštećene” potvde sve navode pa i zločin silovanja  a sve na osnovu onoga što im je ispričala  “oštećena “?

Nije nevažno spomenuti niti činjenicu da je   Državno odvjetništvo  RH  tri puta  odbilo njenu prijavu – u  Osijeku, Slavonskom brodu i Vinkovcima  da bi onda otišli u Orašje i nakon 20 god prijavili to kao ratni zločin.

 

Ratni zločin koji se može  zaboraviti ako se plati  naravno .

I na koncu vrijedi se podsjetiti slične optužbe za ratni zločin   silovanja. Strane su iste. Tužiteljstvo  BiH , Hrvat pripadnik HVO-a   i “silovana”.
Riječ je o sramotnoj optužbi da je Vice Vukojević u  Potocima kod Mostara  silovao Bošnjakinju.
Išlo je toliko daleko da je tada saborska zastupnica u Saboru  zatražila progon Vice Vukojevića.  Tada je samo ulogu onoga koji  optužuje i osuđuje imao novinar  Saša Kosanović .

Na koncu se ustvrdilo da  Silovana Bošnjakinja nije ni postojala,  što je pravomoćnom presudom ustvrdilo i pravosuđe skidajući krivnju sa Vice Vukojevića .

Jelena Lovrić “pravednica ” kakova jeste se zgražava nad zločinima koji ni jedno pravosudno tijelo  nije dokazalo.

Da ponovimo – baš kao što se  su se zgražavali nad  “zločinom”  Vice Vukojevića, ili pak nad  “zločinima” generala Gotovine i Markača

Na koncu, od Jelene Lovrić već osuđeni  Pero Vincetić  je dostupan pravosuđu Hrvatske i nije ni u kakovom bijegu kako insinuiraju mnogi  mediji spremni da  već sada osude pripadnike HVO-a

 

Daran Bašić /Hrvatsko nebo

4 thoughts on “Daran Bašić : Pamflet, optužba i presuda notorne mrziteljice Hrvata Jelene Lovrić pripadnicima HVO-a

  1. Neka me netko ispravi ako moje spoznaje nisu tocne.

    Iz Lovrickinog kuhinje daje se naslutiti kako su Madjarica i njen muz bili uspjesni ugostitelji jednog uljudnog restorana s posavskim specijalitetima.

    Istina je pak drukcija. Nije rijec o restoranu vec je po srijedi nocni club s organiziranom prostitucijom i prostitutkama iz Ukrajine, Rusije, Rumunjske …… Dakle, internacionalni specijaliteti. Madjarica nije tek samo sudjelovala u prostituciji vec je bila njen glavni organizator.

    Koliko znam organizirani kupleraj bio je smjesten u Ugljari na samom ulazu u Orasje sa zapadne strane iz pravca Bos. Samac, i nosio je ime “Charlie” – Carli.

    Zbog cega se presucuje ovaj podatak i uporno gura laz o “ugostiteljstvu”?!

    Poradi vjerodostojnosti “lika i djela” Madjarice, ali i Lovricka koja takodjer za novac plese oko necije sipke.

    1. Postoji vrlo jednostavno rjesenje:

      Obitelj obojice zatocenih treba podnijeti prijavu DORH-u protiv MTB zbog krivog optuzivanja, te zamoliti pricidnicu i YUDU VJERODOSTOJNOG za njihovu pomoc u rasvjetljavanju.

      Pa cemo vidjeti

Odgovori