Hrvatsko nebo : Sretna vam obljetnica Tigrovi

Na prostoru negdašnje raspadajuće Jugoslavije početkom 1990. godine sve maske su pale. Jedno je bilo sigurno, a to je da će u skoroj budućnosti u Sloveniji i Hrvatskoj započeti oružane borbe. Slovenci su uspjeli sačuvati oružje i opremu svoje Teritorijalne obrane i znatno su spremnije dočekali napad Jugoslavenske narodne armije (JNA), odnosno federalnih oružanih snaga, koje su sve očitije postajale instrumentom velikosrpske osvajačke politike. Prije prvih oružanih sukoba JNA i federalne tajne službe razoružale su Hrvatsku teritorijalnu obranu. Dio opreme i naoružanja iznesen je iz Hrvatske a dio je predan mjesnim Srbima koji su pripremali oružanu pobunu i prostor za intervenciju, odnosno okupaciju, snagama JNA.

Hrvatska policija, njezine specijalne, pričuvne i redarstvene postrojbe, ostale su jedinom malobrojnom oružanom silom sposobnom suprotstaviti se velikosrpskoj agresiji. U ozračju vojne blokade Hrvatske i izvjesne srpske agresije njezino političko vodstvo, s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu, poduzelo je korake ustrojiti vlastitu oružanu silu. Uz veliku pomoć hrvatske dijaspore kupljeno oružje i vojna oprema, većinom s „crnog tržišta“, stizali su na sve moguće načine potajice u Hrvatsku koja se tada nalazila pod vojnim embargom.

Od kraja 1990. godine ustrojavaju se prve hrvatske vojne postrojbe koje su naoružane i opremljene “svim i svačim“. Na prvom postrojavanju i javnom pokazu postrojbi novoustrojenoga Zbora narodne garde (kraće ZNG) na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici 28. svibnja 1991. mogao se steći dojam o suvremenoj i dobro naoružanoj vojsci. U pozadini, daleko od očiju javnosti, podizane su nove vojne postrojbe. Pojedine od njih znatnim dijelom naoružane lovačkim ili trofejnim oružjem iz Drugoga svjetskog rata. Odore su jednako tako bile šarene od civilne odjeće, radničkih odora, do prvih krojenih od čvršćih tkanina sivih, maslinastih, tamno plavih i zelenkastih materijala. Jedino što je bilo jednako, odnosno uniformno u postrojbama, bilo je službeno vojno znakovlje ZNG-a.

U tom vremenu započinje i izrada znakovlja svake od individualnih postrojbi što će tijekom Domovinskoga rata (1991. – 1995.), koji će ubrzo uslijediti, postati široko prihvaćenom pojavom. Na stadionu u Kranjčevićevoj ulici moglo se vidjeti da će uniformiranje i opremanje nove hrvatske vojske krenuti u pravcu zapada, odnosno suvremenih vojski NATO-a. Na drugoj strani JNA i postrojbe lokalne srpske teritorijalne obrane ostat će odorama, opremom i naoružanjem, pa čak ustrojem i taktikom, u vremenu vojske Sovjetskoga Saveza iz ‘70.-ih godina.

U dostupnim vojnim i trgovačkim skladištima u Europi i izvan nje, nalazio se velik broj američkih kamuflažnih odora ili njihovih mjesnih kopija spremnih za kupce kao što je Hrvatska. Amerikanci su 1948. izradili takozvani ERDL (od am. Engineer Research & Development Labaratories-Inženjerski istraživački i razvojni laboratorij) četverobojni kamuflažni uzorak odore koji je u službenoj uporabi njihove vojske u ratu u Vijetnamu od 1967. godine. Sve širom uporabom IR (infracrvenih ciljnika i naočala za noćno promatranje) redizajnirana je ERDL kamuflaža od koje su zadržane boje i uzorak te su samo površine pod svakom od boja postale nešto veće. Bojama je dodan sastojak sumpora kako bi se smanjila njihova uočljivost u IR spektru. Takav novi tzv. šumski kamuflažni uzorak (eng. Woodland pattern) američka vojska standardizirala je 1981. godine. U početku su hrvatski vojnici obukli kupljene američke kamuflažne odore, model 1967. i 1981., da bi već 1992. godine započela njihova lokalna izrada, ali bez dodatka sumpora. Kako boje nisu bile standardizirane tako su kamuflažne odore izrađivane u različitim nijansama osnovnih kamuflažnih boja – smeđom, crnom, zelenom i svijetlo žutom.

Na ilustraciji su dva vojnika 1. gardijske brigade „Tigrovi“. Prvi (br.1) nosi uniformu tamnijeg kamuflažnog uzorka US model 1981. uniforme i presvlake za kacigu. Naoružan je sa singapurskom lakom jurišnom puškom CIS Ultimax 100. Na američkom rancu na leđima uz ostalu opremu nalazi se platnena utoka za lopatu na kojoj se nalazi istočno-njemački kamuflažni uzorak sa takozvanim „crticama“ (njem. Strichmuster) iz 1962. godine. To je ostatak istočnonjemačkih (DDR) zimskih kamuflažnih uniformi i opreme koju je 1. gardijska brigada dobila u zimi 1991./1992. i koje je koristila u borbama u Istočnoj Slavoniji.

Drugi vojnik (br. 2) nosi uniformu sa nešto svjetlijim kamuflažnim uzorkom također model 1981. Naoružan je argentinskom inačicom belgijske jurišne puške FN FAL. Opremljen je borbenim prslukom za streljivo koji također ima kamuflažni uzorak US model 1981. Obojica nose kacigu ili američkog podrijetla ili napravljene prema američkom uzorku i lake gotovo sportske čizme.

Jezgru buduće brigade „TIGROVA“ tvorio je bataljun Specijalne policije iz Rakitja pokraj Zagreba ustrojen 5. studenog 1990. koji već 25. svibnja 1991. postaje 1. A brigada ZNG-a, i u prosincu 1992. godine 1. gardijska brigada. Na lijevom rukavu znak pripadnosti hrvatskoj vojsci (br. 4) shodno tome promijenio je samo naziv od ZNG u 1. gardijska brigada. Brigada je nazvana „TIGROVI“ i za nju je izrađen znak nošen na desnom rukavu. 

Znak je tijekom godina nekoliko puta mijenjan ali su glava tigra i naziv brigade ostali isti. Posebnost hrvatske vojske tog vremena je upravo individualno znakovlje različitih postrojbi, stožera, odjela i službi, i kojih je načinjeno najmanje nekoliko stotina. One uz službeni redni broj postrojbe nose nazive kao „TIGROVI“, „GROMOVI“, „PUME“, „VUKOVI“ ali i „ŽOHARI“, „ŽUTI MRAVI“, „PAUCI“ i sl.

Upravo ti nazivi pokazuju slobodarski i domoljubni duh vojnika bez ikakvih političkih indoktrinacija. Nekakvi „mravi“ ili „žohari“ bore se protiv neprijateljske „partizanske“, „kozaračke“, „ličke“ i druge brigade kojima su u nekom drugom vremenu pedeset godina podizani spomenici. Također prema američkom uzoru iznad desnog džepa na jakni nalazio se natpis „TIGROVI“ (br. 6) i iznad drugog džepa prezime vojnika. Konačno u gardijske i specijalne postrojbe stigle su i beretke (br.7) crne, crvene ili zelene boje. U svečanim prigodama na crnoj beretki 1. gardijske brigade nošene su metalne značke slične znaku sa rukava (br.5).

       Velimir Vukšić/Vojnapovijest.vecernji.hr/http://vojnapovijest.vecernji.hr/ Hrvatsko nebo