ZA HRVATSKU KAO TIGAR: 26 Godina osnivanja 1 Gardijske brigade TIGROVI

TIGROVI, 1. GARDIJSKA BRIGADA HRVATSKE VOJSKE 5. STUDENOG 2016. OBILJEŽAVA 26. GODIŠNJICU USTROJA.

https://youtu.be/2ftfvBdAcD8
Ustrojavanje 1. gardijske brigade poznate kao «Tigrovi» započelo je 5. studenoga 1990. u bazi Rakitje, nadomak Zagrebu kao postrojba za posebne namjene MUP-a RH.
Dana 12. travnja 1991. predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donosi Odluku o osnivanju Zbora narodne garde.

Na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu  28. svibnja 1991. postrojbe Zbora narodne garde prisežu i predstavljaju se javnosti. Postrojba za posebne namjene, „Tigrovi“ iz Rakitja, prerasta u 1. brigadu Zbora narodne garde.

Daljnjim narastanjem snaga OS-a RH i formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku «Tigrovi» postaju 1. A brigada ZNG-a  koju čini sedam bataljuna (bojni), plus OKB. Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna – Vrapče („Ćuk“), zapovjednik je bio ; brigadir u mirovini Ivan Rašić ; 2. bojna Rakitje („Kos“), zapovjednik  general bojni Jozo Miličević 3. bojna – Pionirac, po Pionirskom gradu („Žuna“), zapovjednik u mirovini Ivica Klen ; 4. bojna – Kumrovec pa Petruševac („Gavranovi“), zapovjednik brigadir Drago Horvat ; 5. bojna – Vinica kod Varaždina („Oblak“), zapovjednik pukovnik u mirovini Stanko Henčić ; 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu („Orao“), zapovjednik brigadir Krešo Tuškan ; 7. bojna (OKB) , zapovjednik brigadir Ivan Mihalina.

Ratni put Tigrova započinje Krvavim Uskrsom, akcijom specijalaca MUP-a na Plitvičkim jezerima koja ima cilj uspostavu reda i zakonitosti u Republici Hrvatskoj. U toj akciji smrtno stradava prva žrtva Domovinskog rata Josip Jović. 22. rujna 1991. u 14.45 kod Bresta, 4. bojna kojom je zapovijedao brigadir Drago Horvat prisilno je spustila prvi neprijateljski helikopter H-40 u kojem su zarobljena i tri člana posade. Dio postrojbe je u istočnoj Slavoniji,  gdje pripadnik 3. bojne uništava prvi neprijateljski tenk. Istodobno dijelovi 1. gbr. nalaze se na području Banovine. U ljeto postrojbe 1. brigade ratuju i na  zapadnom slavonskom ratištu  sve do Sarajevskog primirja i priznanja Republike Hrvatske  15. sječnja 1992. U travnju 1992. brigada počinje ofenzivno djelovanje na južnomo bojištu, gdje ima ključnu ulogu u deblokadi Dubrovnika, što potkraj listopada kulminira iskrcavanjem u Cavtatu. Ovdje po prvi put brigada djeluje cjelovito.

U 1993. dio brigade sudjeluje u operaciji „Maslenica“ na Velebitu. Na Velebitu 1994. pogiba nikad prežaljeni Damir Tomljanović – Gavran, zapovjednik 2. bojne. Usporedo  se brigada ustrojava u 1. gardijsku brigadu koju od tada sačinjavaju tri motorizirane pješačke bojne. Vrijeme relativnog primirja u brigadi koristi se za intenzivnu obuku njenih pripadnika. U rujnu 1994. brigada zahtjevnom vježbom «Lonja-94», s taktičkom zadaćom forsiranje rijeke, prikazuje visok stupanj obučenosti. Tigrovi još jednom uvjeravaju javnost u svoju spremnost i čekaju ozbiljne zadaće.

U vojno-redarstvenoj akciji «Bljesak» u svibnju 1995. „Tigrovi“ su bljesnuli na njima dobro poznatom terenu zapadne Slavonije. Druga pješačka bojna 1. gbr. u snažnom i brzom udaru probija neprijateljsku crtu na području Kričkih brda te u naletu produžava munjeviti napad i u dva dana oslobađa sela : Roždanik, Gornji i Donji Rajić, Borovac, Lađevac Bodegraji i spaja se sa 3. gbr. u Okučanima. Nakon neprestanoga neprijateljskog ometanja iz zapadne Slavonije prometa na cesti Zagreb-Lipovac združene redarstvene i teritorijalne vojne snage RH poduzimaju akciju uspostavljanja  nesmetanog i sigurnog prometa autocestom Zagreb-Lipovac. U tom jednom danu oslobođeni su Jasenovac, Stari Grabovac i još neka mjesta. Čitava akcija trajala je svega 31 sat. Tom je akcijom Hrvatska reintegrirala pod svoju vlast cijelu zapadnu Slavoniju, od Starog Grabovca na zapadu do Nove Gradiške na istoku i od Psunja na sjeveru do Stare Gradiške na jugu.
Operacija «Oluja» počinje rano ujutro 4. kolovoza 1995., 1.bojna napreduje smjerom Glibodol, Saborsko, Plitvička jezera, Bihać. 2. bojna iz Saborskog prema Rakovici, te 6. kolovoza 1995. izbija na državnu granicu sa BiH u Tržačkoj Rašteli i susreće se sa 5. korpusom Armije BiH. Stisak ruke bivšeg zapovjednika 1. brigade general pukovnika Marijana Marekovića i generala Atifa Dudakovića, osim što pokazuje da je vojna zadaća izvršena, znači kraj muka i strepnji za stanovnike bihaćke enklave. 3. bojna napreduje od Saborskog prema Plitvičkim jezerima. Na Plitvičkim jezerima, slobodno se može reći, zatvara se jedan pobjedonosni krug „Tigrova“.  Naime, na Plitvičkim jezerima „Tigrovi“ kreću 1991. u uspostavu reda i zakonitosti u RH, a 6. kolovoza 1995. vraćaju se tamo kao osloboditelji.

Tijekom Domovinskog rata ime i značenje „Tigrova“ gradilo je oko 11 tisuća pripadnika. U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 365 pripadnika „Tigrova“, dok je 1711 ranjeno, 28 su stopostotni invalidi Domovinskog rata , a 201 je prošao torture logora. Još uvijek se ne zna sudbina 11 pripadnika koji se vode kao nestali. Kako bi sačuvali sjećanje na poginule suborce, na ulazu u vojarnu Croatia u Zagrebu sagrađen je spomenik koji je svečano otvorio 4.11.1994. godine stožerni general Janko Bobetko.

Zapovjednik Postrojbe za posebne namjene „Tigrova“ iz Rakitja bili su Darko Rukavina, sada brigadni general i general zbora Josip Lucić, sada general Zbora.

Od 1. siječnja 1992., Brigadom zapovijeda Marijan Mareković, sada general pukovnik, poslije njega brigadu vodi u svojstvu obnašatelja dužnosti zapovjednika brigade brigadir Eduard Butjer. Od 1. kolovoza 1994., zapovjednik brigade je Jozo Miličević, sada general bojnik.

Hrvatsko nebo