Vijesti iz prošlosti kao špranca:

Nakon isceniranog “Poljskog napada” 31. kolovoza, njemačke snage su 1. rujna napale sa sjevera, juga i zapada.

Glavni tajnik HND-a Lulić izvještava da je čitava međunarodna zajednica, sva veleposlanstva i svi koji bi nekako mogli naštetiti Hrvatskoj obavješteni da je na legendu žute i klošarske štampe, Lekovića, izvršen atentat.

Pokušali ubiti  predsjednika Hrvatskog novinarskog društva ? “Prepilili su mi vijke na kotaču auta”

Foto: Hina

PREDSJEDNIK Hrvatskog novinarskog društva objavio je na svom Facebook profilu da slavi drugi rođendan nakon što mu je netko prepilio vijke na kotaču! Događaj se zbio kada je Leković bio na putu za Srbiju, par kilometara nakon što je prošao granicu čuo je čak buku i auto se jako počeo tresti te se zaustavio, doznajemo.

“Danas poslije podne nasred autoputa auto mi je „poludio“. Počeo se tresti a potom krivudati.

Uspio sam ga zaustaviti u zaustavnoj traci i shvatio da mi je prednji desni kotač iskrivljen i prednja plastična „maska“ izvaljena iz ležišta. Kako je auto star prva misao bila je da je to uzrok. No, kako imam odličnog auto mehaničara koji mi „radi“ aute već gotovo 25 godina a auto je bio na tehničkom i registraciji prije dvadesetak dana ništa mi zapravo nije bilo jasno.

Odšlepali su me do prvog ozbiljnog auto mehaničara koji je auto preuzeo, obećao da će ga pregledati i ustanoviti uzrok kvara što je prije moguće. Čovjek me nakon nekog vremena obavijestio kako je ustanovio da su dva zavrtnja/šarafa na desnom prednjem kotaču prepiljena do pola i da je nakon 300 kilometara vožnje to uzrokovalo pucanje. (Naime, pokupio sam zavrtnje/šarafe, tj. njihove ostatke, na mjestu nezgode i ponio ih sa sobom).”, opisao je Leković.

Leković je dodao da nije prvi put da se netko “igra šrafima” nas njegovom automobilu. “Jednom su ih samo odšarafili napola, ali je auto bio relativno nov pa sam brzo shvatio da nešto nije u redu. Ovaj stari ionako stalno „drnda“ pa ne primijetim odmah promjenu.”, objasnio je.

Vladimir Lulić: Ovo je bio pokušaj atentata – pokušaj ubojstva Predsjednika HND-a

Glavni tajnik HND-a Vladimir Lulić za Index je prokomentirao objavu Saše Lekovića.

“Izvršni odbor HND-a se dogovara o načinu reakcije, pričao sam s kolegom Lekovićem, prepričao mi je to što je i sam napisao na Facebooku, po onome što mu je mehaničar rekao – dva šarafa su prepiljena, i to tako da bi u vožnji pukli. Srećom, on je na vrijeme čuo buku te usporio i zaustavio auto. Bojim se i pomisliti što bi bilo da je nastavio voziti. Prednji kotač mu je stradao, ja to smatram ozbiljnim… Ne prijetnjom, jer on prijetnje prima otkad je na čelu HND-a, što mailovima, što anonimnim pismima, što komentarima na portalima, koji su monstruozni i koji se mogu i danas naći na internetu, ovo je po meni, ako je stvarno tako, atentat, pokušaj ubojstva, napad na predsjednika HND-a.

Obavijestit ćemo međunarodne novinarske organizacije, koje i inače informiramo. Prije 10-ak dana je anonimno prijeteće pismo dobila i redakcija foruma.tm-a, Goran Borković, Sandra Bartolović i ravnateljica Hine Branka Valentić, u oba pisma se spominje Leković. Mi smo kao novinarsko društvo zatražili hitan sastanak s novom ministricom kulture kako bismo razgovarali, između ostalog, i o tim prijetnjama te je upoznali sa svime. Pisali smo i Predsjedniku Sabora, zamolili ga da se rasprava o novinarstvu povede i na plenarnoj sjednici Sabora, a on je u Nedjeljom u 2 rekao da će vrlo rado to napraviti, staviti na dnevni red raspravu o tim prijetnjama.

O svemu što se dosad događalo svi su upoznati, i politički akteri, i međunarodna zajednica, i veleposlanstva raznih zemalja ovdje u Zagrebu. Teško da netko može reći da nije znao za situaciju ili da je ovo bilo neočekivano, meni to izgleda kao posljedica nečinjenja”, zaključio je Lulić za Index.
Slavica Lukić: Šokirana sam, ovo je posljedica rastuće klime netolerancije u Hrvatskoj

Potpredsjednica HND-a Slavica Lukić za Index je kazala kako smatra da je to što se dogodilo Lekoviću posljedica rastuće klime netolerancije u Hrvatskoj.

“Vijest me šokirala, ali pustimo policiju da obavi kriminalističku obradu. Ako se uspostavi da je doista netko narezao vijke, to se onda zaista može tretirati kao vrlo opasna rabota i pokušaj ubojstva.

Nadam se da ovo neće ostati jedna u nizu nedovršenih policijskih istraga o napadima na novinare, jer iza nas je 25 godina duga tradicija napada na novinare, od verbalnih uvreda i ponižavanja do fizičkih napada i ubojstava, čiji počinitelji ostaju neotkriveni.

Mislim da je ovo što se dogodilo kolegi Lekoviću posljedica rastajuće klime netolerancije u Hrvatskoj, koja je poticana s najviših društvenih i političkih adresa u proteklim mjesecima. To je posljedica klime u kojoj je nažalost postalo normalno da se nekoga vrijeđa, tjera iz Hrvatske, proglašava neprijateljem zbog imena i prezimena te stavova koje ima, a koji ne odgovaraju ekstremnim skupinama društva, ili da mu se to radi zbog posla kojeg obavlja. Ovo je posljedica kronične nebrige zakonodavca, a rekla bih i vlasti, za status novinarske profesije u Hrvatskoj, koja je u uvjetima strogo kontroliranih medija postala potpuno nezaštićena”, kazala je Lukić za Index.

Što se u biti dogodilo?

Saša Leković bezbrižno se vozio prema otadžbini, ili kud već, pevušeći vesele pjesmice o vojvodama i o sjaju na Dinari, kad je osjetio buku u prednjem djelu vozila, ubrzo je zaustavio automobil i vidio da je kotač iskrivljen, a što je direktna posljedica ustaških delovanja kao i posljedica postojanja Hrvatske države i Hrvata, odmah je shvatio drug nam Leković, Saša.

Dakle, kako je nestručan rad vulkanizera prouzročio međunarodnu nuklearnu krizu između čitavog belog sveta, belosvetskih hohštaplera i te okrutne Hrvatske koja ima tako nestručnog vulkanizera?

Kao prvo, htio bih naglasiti da se i meni prije deset-petnaest godina dogodilo nešto slično. Vozio sam se iz Karlovca autoputom i kad sam došao u Zagreb, na svoje parkirališno mjesto,  kotač je na staroj Alfi jednostavno otpao, strah me i zamisliti što bi se dogodilo da je otpao na autoputu, jer je sa mnom bila obitelj, supruga i dvoje djece. Zavrtnji su također izgledali kao otpiljeni, otpili ih glavčina kotača, događa se kad nisu dobro stegnuti.

Ja naravno nisam pozvao međunarodnu zajednicu da napadne nuklearnim oružjem Srbiju, nisam čak ni optužio Srbe da su me htjeli ubiti, pa ni četnike kojima je Hrvatska premerežena, nisam čak optužio ni HND koji mi je izgledao najsumnjiviji, nikoga nisam optužio.

Zašto? Zato što ja nisam idiot i ne koristim svaku priliku i nedaću da optužim nekoga (čitav jedan narod) zbog nemara jednog vulkanizera.

Svi znamo bar jednu osobu kojoj se dogodilo nešto slično, osobno sam ljetos na području Budaka između Gospića i Perušića svjedočio otpadanju kotača crvenog golfa ispred mene, kotač je samo otišao u njive. Zbog toga slučaja nije obavještena međunarodna zajednici niti jedno jedino veleposlanstvo, nije napadnuta Hrvatska (niti Srbija) i nije hrvatski narod po tisućiti put proglašen ubojicama (kao ni srpski).

Saša Leković ima pravo misliti da radi nešto stravično protiv Hrvatske i da ima neprijatelja koji bi mu željeli smrt, ja mislim kao i čitava Hrvatska da on zaslužuje samo prijezir i gnušanje, a Denis Kuljiš misli da je običan bezveznjaković, netalentiran, potpuno nesposoban i bez ičeg ozbiljnog u karijeri, ja to vjerujem.

Dakle, opet, zašto bi netko napao Sašu Lekovića i zašto se događaj koji se događa na dnevnoj bazi tretira kao pokušaj ubojstva jednog netalentiranog i potpuno bezvrijednog novinara, prema svemu sudeći i čovjeka?

Zato da se napadne još jednom, po tisućiti put Hrvatsku i Hrvate, sjećate se neriješenog slučaja svastika sa čim se Ostojić sprdao, ali nisu propustili teško oštetiti Hrvatsku zbog toga “false flag”, ili slučaja kad je urednica jednog beogradskog portala “kao slučajno” hodala kraj dječjeg vrtića u Zagrebu, a na banderi naljepnica na engleskom, “opet slučajno” “Srbe na vrbe” (da ceo svet razume kakvi su Hrvati zločinci, jel bre). I naravno zločinačka medijska organizacija prenosi tu “kao vijest” i piše međunarodnoj zajednici, veleposlanstvima, sve isto i od iste organizacije, shvaćate šprancu?

Ovo je, ma što se dogodilo, još jedan napad na Hrvatsku, još jedan napad iz mržnje na Hrvate, jer tko je Saša Leković da on o mojoj državi piše na ovaj način? Ja nisam, kad je meni otpao kotač, nasrnuo na Srbiju, to je stvar karaktera, kulture, odakle mi pravo da zbog svoga problema nasrnem na Srbe u Hrvatskoj i da kao oni kažem da je sve to posljedica nečinjenja?

Kakvog nečinjenja, što hoće reći opskurni Lulić, da bi trebalo ubijati one koji se izjašnjavaju kao Hrvati, vole Hrvatsku? Možda je htio reći da kontrole u vulkanizerskim radnjama nisu dovoljne, ali kakve veze onda s tim ima međunarodna zajednica i veleposlanstva?

Prijete Hrvatskoj sa Obuljen, valjda znaju što pričaju, baš me zanima kako će još Obuljen kazniti Hrvatsku? Zanima me koliko će milijuna kuna dobiti Leković od Obuljen da nasrne još jače na Hrvatsku, zanima me koje će sve terorističke civilne udruge nasrnuti na Hrvatsku zbog slučaja “vulkanizer” i koliko će im Obuljen platiti za to?

Ovo je definitivno još jedan nasrtaj na ustavno pravni poredak i na opstojnost Hrvatske, još jedan klip bačen pod noge Hrvatske, još jedan čavao u lijesu kojim nas okivaju sluge četničkog vojvode Nikolića i memoranduma SANU.

SOA , zašto mi imamo tu agenciju ako oni ovaj surovi i beskrupulozni napad na Hrvatsku ne shvate kao ono što on u svojoj biti jest – Surovi i beskrupulozni “false flag” napad na Hrvate i Hrvatsku. SOA bi Lekovića svakako trebala postaviti na listu prioriteta jer su jasni njegovi ciljevi, potpuno jasni i javni.

Policija bi trebala uzeti zavrtnje i automobil i provesti vještačenje, a Lekovića podvrći poligrafu, a kad stignu svi rezultati sve javno objaviti i jednom zauvijek razoriti bar jedno žarište neprijateljskog djelovanja.

Leković tvrdi da su mu na autoputu otpali zavrtnji, a kad je stao onda ih je pokupio, mada… Jedino ako su taj čas otpali i lagano se spustili točno kraj njegovih nožurina, ali onda… u svakom slučaju nije smješno, stvar  je za policiju i za psihijatriju

DORH… Da, glupost je i pokušati pozvati ih da rade svoj posao.

Pitanje za čitavu Hrvatsku javnost:

Zašto je Srbin Leković toliko važniji od svakoga Hrvata kojemu se dogodila ista stvar, da li je stvar u psihopatskom iskrivljenom umu koji sebe smatra božanskim pa se svaka i pomisao da bi se nasnulo na božansko sotonističko tjelo smatra neviđenom bogohulom koju treba osuditi čitava međunarodna zajednica te spaliti čitav narod za koji vlasnik sotonistističko-bežanijskog tijela smatra da je odgovoran za… za što je odgovoran hrvatski narod, odgovorite psihopati?

Čemu napad na čitavu Hrvatsku, čemu iživljavanje, čemu tolika mržnja Srbina Lekovića, čemu ti patetični naslovi korumpiranih petokolonaških medija o tobožnjem pokušaju ubojstva jednog sasvim beznačajnog lika, beznačajnog po svemu osim što on sam i njemu slični njemu daju vrijednost jer ima krvna zrnca sklona laganju i mržnji?

Da smo normalna zemlja Leković bi bio predmet psihijatrijskog i policijskog vještačenja, ali nismo.

Pružimo otpor nasilju nad narodima i divljoj mržnji psihopatskih pojedinaca i portala, oduprimo se ovoj velikosrpskoj neprijateljskoj harangi, dok nas još ima živih.

Stjepan Štimac /Hrvatsko nebo