E. Kraljević: Otkad je „Documenta“ postala autoritet za Bleiburg ?

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:3 min, 6 sec

 

 Teršelič iznenadno o Bleiburgu

Documenta Vesne Teršelič u posljednje vrijeme postaje sve češći sugovornik u pitanjima koja se tiču jugoslavenske komunističke represije i zločina koje je ova uzrokovala. Kako je riječ o udruzi koja se zalaže za promicanje ljudskih prava, neinformirani i naivni bi rekli, ima li ičeg normalnijeg od toga?

Nevladin je sektor devedesetih bio i do danas većim dijelom ostao sklonište neojugoslavenskih apatrida

Nažalost ima. Documenta i slične udruge nisu ništa drugo do – kako je to još davno ustvrdio profesor GojkoTersleic Pusic2Bežovan – skupine simpatizera jugoslavenske države koje su devedesetih godina prošlog stoljeća ustrojile oporbeni i prema Hrvatskoj vrlo kritični sektor civilnog društva. HHO iz tog vremena, Goljp, Documenta i slične političke platforme predstavljaju najborbenije snage agresivnog jugoslavenstva, onaj njihov dio koji se nije htio ,poput raznih mesića, manolića i boljkovaca, pretvarati da prihvaća hrvatsku državu. Nasuprot tomu, oni su zauzeli cjelokupni prostor namijenjen nevladinim udrugama i, kolektivno prešli u oporbu i to ne samo spram vlasti nego i (premda to iz oportunih razloga ne priznaju) spram hrvatske države kao takve.

Hrvatsku su državu odmah udarili u glavu. Jedino su promijenili vokabular, pa su se umjesto izraubane jugoslavenske političke terminologije, za obračun s hrvatstvom počeli služiti modernim liberalnim nazivljem. Promijenjena je samo forma, dok je sadržaj i antihrvatski naboj novog nazivlja ideologije ljudskih prava i dalje žestoko zaudarao po komitetskoj pravovjernosti.

Kopernikanski obrat spram Bleiburga

Danas, 26 godina nakon uspostave samostalne Hrvatske i više od 70 godina nakon poratnih pokolja, Vesna Teršelič se odjednom dosjetila Bleiburga i tim povodom izjavila da fenomenu poratnog nasilja nije posvećena dovoljna pozornost!!?? Samo od sebe nadaje se pitanje kako to da se navedene udruge ovom temom nisu bavile u proteklih više od četvrt stoljeća, u vrijeme kad su mnogi od neposrednih izvršitelja komunističkih likvidacija bili ne samo živi, nego su ponekad zauzimali i značajna mjesta u demokratski ustrojenim hrvatskim vlastima? Umjesto toga, navedeno se društvo sve do unatrag tri – četiri godine bavilo isključivo zločinima koji se pripisuju Hrvatima, kako onima počinjenima u vrijeme NDH, tako onima za koje se u Domovinskom ratu optužuje HV ili HVO. U svom su trudu redovito preuveličavali zla počinjena s te strane, što su nedavno i priznali, ispričavajući se zbog toga što su broj Srba stradalih u Oluji bez ikakva utemeljenja (valjda po jasenovačkoj metodologiji) procjenjivali na “minimalno sedam stotina”. Kada bi pak netko u javnom prostoru upozorio na neistraživanje komunističkih zločina, iz ovih bi krugova stizale bijesne optužbe za fašizam i revizionizam.

Kako to da ti isti ljudi danas iskazuju interes prema Bleiburgu? Dva su osnovna razloga za to. Riječ je prije svega o tomu da su, zahvaljujući otkriću sadističkih pokolja poput onoga u Hudoj jami, “fašisti i revizionisti”u posljednje vrijeme javnosti uspjeli nametnuti pitanje rasvjetljavanja jugoslavenskih zločina, pa pripadnici ove “večernje škole” ljudskih prava, nemaju druge nego govoriti o toj temi. U suprotnom i najnaivnijima će postati razvidna njihova politička jednostranost, a to si, ako žele nastaviti politički djelovati, ne smiju dopustiti. Drugi razlog njihova iznenadnog senzibiliteta za žrtve poraća sastoji se u tomu da smatraju kako je bolje sudjelovati u dijalogu o komunističkim pokoljima koji je mimo njihove volje već pokrenut, nego ga pasivno promatrati sa strane. Sudjelovanje u toj za njih neželjenoj raspravi, daje im kakvu takvu nadu da će moći usmjeriti oblikovanje javnih zaključaka do kojih će doći u dijalogu o karakteru ovih događaja.

Engleska fraza “damagecontrol” dobro opisuje ovaj drugi razlog zbog kojeg je Vesna T. ovih dana prozborila o Bleiburgu. Konačni cilj jugofilnog pačanja u ovu bolnu temu je i dalje nepromijenjen i svodi se na pokušaj da se, uz priznanje nužnog minimuma inkriminirajućih činjenica vezanih uz njihovu (tj. neojugoslavensku) stvar,čitavu ovu temu pokuša razvodniti išto prije usmjeriti u zaborav.

 

Egon Kraljević/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebooktwitterlinkedinrssyoutube
Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

One thought on “E. Kraljević: Otkad je „Documenta“ postala autoritet za Bleiburg ?

  1. Za Teršeličku su partizani bili mahatma ghandijevci koji su oslobodili državu mašući zastavom mira.Smeće antihrvatsko koje je plačeno skupa sa diletantom Pusićem iz Soroševe kese koji vode propagandni rat protiv Hrvatske .Skrivanje iza Blaiburga je samo paravan da i dalje mogu musti lovu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.