Daran Bašić : Besimi Borić i svim mojim “komšijama” Bošnjacima i Srbima

Sad ću ja postaviti samo dva jednostavna pitanja za moje “drage ” komšije u meni susjednoj “Bosni” i Republici Srpskoj i na dalje . Prvo je “dragim” komšijama Bošnjacima a glasi ovako :

Sad kako vi tumačite povijest baštinici ste Kulina Bana ,Kralja Tvrtka ,bogumila , Turci su vam braća Tito vam je i sada maršal  “antifašisti”  ste . Ima li među vama netko da baštini i ustaše jer vas je najviše bilo u ustašama u drugom svjetskom ratu u odnosu na broj muslimana tada ?

Jel’de komšije to ste u trenu zaboravili ?

A zaboravili ste i da su vas Srbi klali u drugom svjetskom ratu a Hrvati spašavali . A i Tito nije baš neku ljubav pokazivao prema vama pročitajte što piše Adil Zukfikarpašić ali ne samo on.

Jebga odrekli ste se u sekundi iza drugog svjetskog rata i išli u tal (što je tal vi to znate ) sa Srbima odmah iza rata .

E sad za komšije Srbe pitanje :

Srpska pravoslavna crkva doživljava svoj preporod, uzlet i istinsku ekspanziju pod okriljem Turaka i u sklopu njihovog carstva. Ovdje dolazi do svojevrsnog paradoksa, koji se sastoji u činjenici da se pod okriljem turske vladavine stvaraju potrebni preduvjeti za buduće širenje srpske države.

Turci su, naime, najvećeg neprijatelja vidjeli u rimo-katoliĉkoj vjeri (religiji koja je posredstvom Svete Stolice ujedinjavala sve srednjo-europske i zapadno-europske zemlje, a također su bile predmetom njihovih osvajačkih teţnji ), s naslijeđenom dubokom mržnjom iz prošlosti, od početka Križarskih ratova na dalje.Samostalne nacionalne crkve (neovisno o tomu što su formalno pripadale istom, kršćanskom krugu), autistiĉne i zatvorene u svoje okvire, najĉešće prožete međusobnim antagonizmima i dodatno podijeljene politikom vladajućih elita, na širem planu nisu mogle predstavljati nikakvu ozbiljniju snagu, pa stoga niti štetiti globalnim turskim interesima.

” Drage” komšije Srbi pa kako to da vi stalno  vrištite   i lažete da ste ratovali sa Turcima kada se nikada niste više ni etnički ni vjerski proširili kao za vrijeme Turčina.Pa ko vam je dao Pećku patrijaršiju no Turci.  A sad da ne bude ustaški izvor ja ću vama navesti što piše jedan vaš akademik pokopan u Aleji Velikana na Novom Beogradu !!!  Evo što o tom razdoblju srpske povijesti kaže jedan od tih vaših akademika, revolucionar nekadašnje organizacije Mlada Bosna velikosrpski nacionalist, Vasa Čubrilović:

“Mireći se sa turskom vlašću prilikom njenog širenja preko naših zemalja, naši stočari iz planina služe kao neredovne čete u turskoj vojsci i kolonizuju ratom opustošene zemlje

srednjeg Podunavlja na sever sve do pod Budim, a na severozapad do pod Zagreb. S njima se kreću i mešaju ratarske mase…ili kao vojnici, ili kao kolonisti…Od Banata i Bačke preko Srema, Slavonije na Bosansku Krajinu, Liku i Dalmaciju sa novim kolonistima iz starih srpskih zemalja, širi se i Srpska crkva.”

(Ljubica Štefan, Mitovi i zatajena povijest, Zagreb, 1999., str. 9. )

E pa “drage” komšije Srbi sad malo i ne štima da ste vi sve oslobađali od turskog jarma meni ovo izgleda kao da ste ih služili .

Jebi ga nije li malo čudno da je :

“Godine 1557., promijenjen je odnos prema srpskom pravoslavlju i obnovljena srpska patrijaršija u Peći. Bila je rijeĉ o težnji da se oslabi utjecaj drugih pravoslavnih crkvi, jurisdikcija kojih se protezala na Srbiju. Podrućje Pećke patrijaršije bilo je vrlo prostrano: ‘Na zapadu se prostiralo do Velebita, Kupe i Hrvatskog zagorja, na severu zahvatalo veći deo Panonije do Slovačke kao i čitav Banat do Erdelja, da bi na jugu bili ukljuĉeni severni delovi Makedonije sa krajevima do Drima, a na istoku nadomak Timoka i gornjeg Iskra’. (Vidi: D. Petrović, Konstituisanje federalne Srbije, Beograd, 1988., str.12.)

‘U tako prostorno-proširenom utjecaju pravoslavne crkve sa sjedištem u Peći, osnivalo se u funkciji lokalnih pravoslavnih središta manastire i crkve u raznim dijelovima Hrvatske i Bosne (Orahovica, Marĉa, Lepavina, Gomirje, Medak i drugdje).’ – Vidi: D. Petrović, isto djelo, str.256..”

(Preuzeto iz: Stanko Ţuljić, Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997., str.30/31)

A onda vaše stalno ratovanje s Turcima za slobodu svih naroda nekako se meni ne slaže s ovim i opet to piše Vasa Čubrilović

“(…) Za koju desetinu godina u drugoj polovini XVI veka, sliĉno nekada u Srpskoj crkvi za vreme Nemanjića, ljudi iz iste kuće zauzimaju poloţaje visokih drţavnih funkcionera, a stoje na ĉelu crkve. Dok jedna grana bratstva Sokolovića, kao poturĉenjaci, sede na najvišim poloţajima Turskog Carstva: Mehmed-paša Sokolović kao veliki vezir, Ferhat-paša Sokolović i Mustafa-paša Sokolović kao bosanski paše…dotle druga grana Sokolovića upravlja pravoslavnom crkvom na Balkanu: Makarije, Antim, Gerasim Sava Sokolović, pećki patrijarsi ” .

(Izvor: Vasa Ĉubrilović, Odabrani istorisjki radovi, Beograd, 1983., str. 94/95.; ) (…) “

E sad “drage” moje komšije Srbi po ovome iznešenom meni baš i ne izgleda da ste samo vi ratovali i oslobađali sve narode  . Nego da lažete a ovo je samo mali dijelić laži .Mali dio. !!!

E sad na koncu pitanje i za jedne i druge. Čitate li vi Srbi i Bošnjaci nešto o povijesti ovih prostora . Primjerice cara Konstantina VII. Porfirogenet (905.—959.) koji u svom djelu “O upravi carstvom” potanko je opisao dolazak Hrvata na Jadran i njihovo naselenje rimsko-bizantskih pokrajina.

Jeste li li vi “drage ” komšije možda nekada čuli za upravni priručnik hrvatskih službenika, koji se zvao Methodos, a bio sastavljen i hrvatskim jezikom napisan na velikom hrvatskom saboru god. 753. na Duvanjskom polju, pisalo je, da se tadašnja hrvatska država sastojala od Zapadne ili Bijele Hrvatske, od Južne ili Crvene Hrvat­ske i od Zagorja, u kojem se nalazila Bosna. Prema Methodosu, Bijela Hrvatska se protezala od Vinodola kod današnje Rijeke do rijeke Cetine i Duvna, a Crvena Hrvatska od Cetine i Duvna do grada “Bambalona”, kako su kasniji neupućeni prepisivači iskvarili romanski naziv Valone, La Valone, Bosna se god. 753. protezala od “gore Borove”, t.j. od da­našnjega Borja i Vlašić planine do Drine.

To nam isto svjedoči i jedan stari hrvatski ljeto­pis iz 8. stoljeća, kojim se poslužio pisac “Kraljevstva Hrvata” .

U tom ljetopisu je pisalo, da je vrhovni vladar Hrvata, kada je došao na Jadran:

“Uze kraljevstvo od Ilirije, a to jest sva zemlja ča jest s ovu stranu Valdemije (Val — de — vino = Vinodol) deri do Polonije (Polina, stara Apolonija kod Valo­ne)… i priđe u Bosnu, i slize u Dalmaciju… donju zem­lju i zagorsku… I bi kraljevstvo njegovo Bosna i Valdemin deri do Polonije, tako primorsko kao i za­gorsko kraljevstvo”

I stari pisci “Kraljevstva Hrvata” iz god. 1074./80. i “Ljetopis Popa Dukljanina” iz god. 1149./53. pišu, da je Bosna činila dio hrvatske države. Arapski zemljopisac Abu Abdallah Mahomed Ibn Idris (o. 1099.—1166.) zabilježio je god. 1154. ovo:

“Od Splita do Stona ima 25 milja. Pučanstvo je hrvatsko (Sakaliba’h)”

Za grad Dubrovnik kaže:

 “Ovo je zadnji grad Hrvatske”

. Budući da je sredov­ječno Zahumlje, glavni dio današnje Hercegovine, ležalo zapadno od Dubrovnika, to je ono, prema Idrisu, pripadalo tadašnjoj Hrvatskoj i stanovništvo je Zahumlja bilo hrvatsko, što Idris izričito spominje, kada govori o Stonu, tadašnjem glavnom gradu Za­humlja.

Bizantski ljetopisac Ivan Kinamos, opisujući završetak vojne cara Emanuela Komnenca god. 1155., o bosanskom banu Boriću ovo piše:

“Kada je bio blizu Save, skrene odatle prema dru­goj rijeci imenom Drina, koja utječe drugdje, i dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podložna velikom županu Srba, nego je sama za se; narod, koji svojim zasebnim načinom žive i sam sobom upravlja”

Kinamos, koji je s carem Emanuelom Komnen-com (1143.—1180.) više put osobno bio u Raši, ovdje nam iz osobnoga znanja svjedoči, da Srbija dopire do Drine, a zapadno od te rijeke, naime u Bosni, da žive drugi narod, različit od Srba i po vladavini i po načinu narodnoga života i običaja. Taj drugi narod mogao je biti i bio je narod hrvatski, jer u 11. i 12. stoljeću, kako i danas, u Bosni i Raši nije bilo drugoga slaven­skoga naroda, osim Srba i Hrvata. Ako po Kinamosu, Bošnjaci nijesu bili Srbi, oni su morali biti Hrvati. Od sredine pak 12. stoljeća, kada je Ivan Kina­mos u Bosni nalazio samo Hrvate, različite od Srba, pa do turskih osvajanja u 14. i 15. stoljeću, nije bilo narodnih pomicanja ni promjena u pučanstvu sadašnje Bosne i Hercegovine. To nam potvrđuju razni suvre­meni izvori, između njih i sultani turskoga carstva.

Ta­ko Murat II. dne 6. prosinca 1430. daje Dubrovčanima slobodu trgovine po svim zemljama, koje potpuno ili djelomično priznaju njegovu vrhovnu vlast,

“da in’ tr’govci hode slobodno po svoj zemli gospoctva mi… i po suhu i po moru u Sr’blijeh’, u Arbanaseh i u Bosni …”

Sultan Mehmed II., dne 11. studenoga 1459. daje Dubrovčanima slobodu trgovanja: “i po blgor’skoj zem’li i po Sr’blj e h’ i po vlaškoj zem’li i po ar’banaš’koi i po B o s n i… “

Oba sultana jasno dijele Bosnu od zemlje “Srbljah”.

“Drage” moje komšije Srbi i Bošnjaci i iz ovo malo ovdje postavljenih povijesnih izvora jasno je da su Hrvati nastanjivali ove prostore od davnina i da nisu “nastali ” ni od Srba ni Bošnjaka no su Hrvati

To je narod koji baštini ovu zemlju najmanju ruku kao i vi . To je narod koji vam je pružio ruku i poslije rata iz devedesetih nadajući se da se može graditi BiH tri jednakopravna naroda .

Ali očito je da se to s vama na ovakav način ne može .

“Drage” moje komšije jednostavno je ukoliko mislite komadati ovu zemlju ovu Bosnu i Hercegovinu svoj će dio uzeti i Hrvati onaj dio koji su Daytonom i unijeli u BiH . Ako ćete redefinirati Dayton nećete ga redefinirati bez Hrvata

Pa sad komadajte zemlju ratom ili je gradite iskrenim suživotom sa jednakim pravima za sve tri naroda . I za Hrvate  i za Srbe i za Bošnjake /muslimane.

Ali nešto upamtite   Herceg-Bosnu je obranila i očuvala hrvatska puška i hrvatski čovjek . Hrvati  su vlastitim snagama obranili preko 25% teritorija BiH, od čega je 5% uloženo u trampu sa Srbima za Sarajevo i okolnu regiju . Nikakovi antifašisti i slićni likovi neće  odlučivati  kako će se živjeti u toj Herceg-Bosni  posebice  ne  polupismene i neuke  osobe kakova je Besima Borić a uz sve to pune mržnje spram jednoga konstitutivnog naroda  Hrvata …

Daran Bašić/Hrvatsko nebo