Nedavni izbori u BIH pokazali su da je stanje nacionalnih podjela u Toj zemlji, većinu glasova dobile su vodeće nacionalne stranke. Jasno je i slijepcu od takozvane građanske BiH nema ništa i da to može biti samo lažna priča kojom se tjera voda na mlin najbrojnijeg bosanskohercegovačkog naroda. Incidenti u Stocu govore u prilog tomu da Hrvate u toj zemlji čekaju teški i neizvjesni dani ako uskoro ne osiguraju kakav-takav teritorijalni okvir svojoj konstitutivnosti.

Preciznije i grublje rečeno: pred Hrvatima u BiH je ostvarivanje vlastitog entiteta ili polagano nestajanje.

Nova se vlast formira i u Hrvatskoj. Postoje neke naznake da bi se ona mogla ozbiljnije pozabaviti političkim stanjem u BiH nego što su to činile prethodne vlade. Tako u Jutarnjem listu Robert Bajruši piše: ”Politički odnosi s Bosnom i Hercegovinom postat će glavna točka vanjskopolitičke strategije Vlade Andreja Plenkovića. A ova strategija temeljit će se na tri osnovne premise: prvo, sve će se raditi u dogovoru s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović jer je u pitanju državna politika, drugo, smatramo da je širi interes da BiH postane dio Europske unije i NATO-a, i treće, podržat ćemo tamošnje dogovore koji se vode oko ravnopravnosti triju naroda i federalizma, jučer nam je potvrdio vjerojatno jedan od najvažnijih članova buduće Plenkovićeve Vlade, u razgovoru o vanjskoj politici i glavnim prioritetima.”

Na prvi pogled čini se da bi se Hrvatska konačno mogla i doista početi zalagati za Hrvate u BiH, što je uostalom i njezina ustavna obveza. Bosanskohercegovačkom hrvatskom uhu osobito godi ova treća točka o ”federalizmu”. Premda je najava dosta maglovita, Hrvati u njoj prepoznaju zalaganje za treći entitet. Međutim, sve svoje inicijative nova vlast, izrijekom se to na puno mjesta kaže, namjerava usklađivati s Europskom unijom, pa će tako i blagoslov za popravljanje položaja Hrvata u BiH vjerojatno tražiti u Bruxellesu. Ako taj blagoslov izostane, izostat će, bojim se, i znatnija pomoć Hrvatske Hrvatima u BiH.

To uostalom izrijekom potvrđuje i autor članka u Jutarnjem list: ”Nova hrvatska politika prema BiH uvelike je slična strategiji Tonina Picule i Davora Ive Stiera iz rujna 2013. kada su zajedno uputili pitanje europovjereniku Štefanu Füleu zauzimajući se za institucionalnu ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.” Sve to lijepo zvuči, međutim Hrvati u BiH od toga nisu imali nikakve koristi. Od cijele te inicijative i priče koja se oko nje isplela najviše su koristi u konačnici imali Stier i Picula koji su se tako uspjeli prikazati kao moderni europski političari koji na pitanjima od nacionalnog interesa mogu lijepo surađivati unatoč različitoj stranačkoj pripadnosti i različitim ideološkim polazištima. Nuđeni su čak i kao dobar primjer o mogućnosti nekakve velike koalicije u budućnosti.

Bilo kako bilo, Hrvati u BiH stjerani su uza zid i uskoro moraju nešto poduzeti kako bi osigurali svoju opstojnost u toj zemlji. Svaka pomoć iz Hrvatske dobro je došla, ali ne treba zaboraviti ni onu ”u se i u svoje kljuse”. Čini se da bez čvršćeg stava Hrvatske prema EU neće biti ni znatnije pomoći Hrvatima u BiH. Osim ako nekim čudom sam Bruxelles ne odluči da je treći entitet prihvatljiva opcija. U što je teško vjerovati. U svakom slučaju, ako u BiH počnu stanoviti procesi koji vode k disoluciji te zemlje, Hrvati ne smiju biti nespremni.

 

Damir Pešorda/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.