Roman Leljak predstavio knjige o zločinačkoj organizaciji (video)

“Godine 1979. uvodi se jedna operativna akcija nadgledavanja, odnosno pratnja takozvanog unutrašnjeg neprijatelja. Glavni koji su tada bili pod prismotrom UDBE bili su Marko Veselica, Tuđman, Gotovac, ali zanimljivo je kako su oni nazvali tu akciju – MOST.” – Roman Leljak.
U prepunoj u župnoj dvorani župe Sv. Jelene Križrice  u Kastvu slovenski publicist, politolog i istraživač predstavio je svoje dvije knjige:  Sam protiv svih i knjigu Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944.-1990.

Knjiga „SAM PROTIV NJIH“ obiluje nizom zanimljivih priča i podataka o tome što doživljava autor pri rasvjetljavanju rada Udbe i stravičnih jugokomunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

U knjizi “Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944.-1990.” (izdavač: Društvo za raziskovanje zgodovine) objavljeno je 40 dokumenata. Početni dokument je  Titova naredba o osnivanju OZN-e  13. svibnja 1944, organizacijska struktura OZN-e, uputa za rad OZN-e, naredba o osnivanju KNOJ-a, njegova organizacija, upute za rad istražnih tijela Udbe, pravila SDB-a iz 1967., izvještaj o 1. sjednici Savjeta za poslove državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ 1972., odluka o osnivanju Službe Predsjedništva SFRJ za pitanja državne sigurnosti iz 1972., Titova direktiva iz 1975., tajno praćenje i promatranje, te pravila rada SDB-a iz srpnja 1990. godine.

Roman Leljak rođen je u Đurmancu (kod Krapine) 21. kolovoza 1964. godine. Osnovnu školu završio je u Šentjuru, srednju vojnu školu u Sarajevu i Beogradu. Završio je specijalizaciju za šifranta u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), a zatim posebnu obuku o vojnoj sigurnosti u Pančevu. Leljak je bio zaposlen u tajnoj službi sigurnosti JNA koja se ranije, do 1957. godine zvala KOS, a obrađivali su ga nakon što je istupio i izdao knjigu ” Sam protiv njih”. Govorio je o akciji JNA u Sloveniji kodnog imena „Mladost“ protiv CIA-e i talijanske službe. Godinu dana nakon prestanka rada u službi, 1988. godine, izdaje knjigu „Sam protiv njih“, u kojoj opisuje metodologiju rada tajnih službi u SFRJ. U to vrijeme počinje i nadzor nad njime.

Roman Leljak posvećuje se istraživačkom radu na brojnim grobištima gdje su skončale na tisuće nedužnih ljudi nakon Drugog svjetskog rata. U tom istraživnju otkrio je pakao Hude Jame u kojoj je na najbrutalniji način skončalo nekoliko tisuća muškarca, žena i djece, i kako sam naglašava, to je tek jedan od nekoliko desetaka rudnika gdje desetci tisuća žrtava i danas čekaju da budu dostojno pokopane.

Prema Leljakovom istraživanju oko 35% Slovenaca su i u 2015. godini na neki način, vezani za Udbu. Leljak je dodao kako su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, a djeca i rodbina bez problema dobivali dobra radna mjesta. Autor je naglasio kako je njegovo istraživanje pokazalo da su 60% doušnika bili uvjereni jugoslavenski patrioti, pa su to radili iz uvjerenja, dok je je 30% doušnika radilo za novac, a ostalih 10% su bili ucijenjeni i morali su surađivati s Udbom. Prema autoru danas se svi ti ljudi izgovaraju da jesu potpisali, ali da nisu ništa radili.

Roman Leljak bio je svjedok na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Muenchenu. Istražujući zločine političke policije bivše SFRJ nad slovenskim emigrantima  otkrio je okolnosti kako je Udba 1972. godine likvidirala Stjepana Crnogorca iz Sovića u BiH, i ubojstvo domobranskog poručnika Nikice Martinovića iz okolice Brčkog, kojega su jugoagenti ubili 1975. u austrijskom Klagenfurtu. Naveo je ubojice: Silvio Gorenc, Boris Mužič i Marjan Orožan, djelatnici SUP-a i sigurnosnih službi u Beogradu, nikad suđene, kao i svi koji su sudjelovali u masovnim pogubljenjima.
Krvniku OZNE, Ivanu Mačeku – Matiji, bratu Pepce Kardelj, ove je godine podignut spomenik u Kočevskom Rogu, stratištu Hrvata i Slovenaca.

Na koncu predavanja, Roman Leljak, izrazio je svoje sumnje da će izbori u Hrvatskoj promijeniti odnos hrvatske politike prema mračnoj povijesti komunizma i počinjenih zločina koji će i dalje biti u rukama savjesnih pojedinaca i istraživača.

Vedrana Spadoni Štefanić/Hrvatsko nebo