SELFIE S POTPISOM – renesansni portreti, Ticijan o stidljivoj Veneri ili savršenoj Veneri

Venera od Urbina – 1538., Galerija Uffizi, Firenca.

Vojvoda od Urbina je naručio Veneru kao ‘model’ namijenjen svojoj vrlo mladoj supruzi Giuliji da Varano.

Ticijian je oslikao svoju Veneru stavljajući u prvi plan mitološko poimanje, prenijevši tu činjenicu u moderno kućno okruženje. Senzualna boginja potpuno gola leži na krevetu prekrivenim bijelom plahtom (scena otkriva dvostruki madrac s tkaninom u cvjetnom motivu), naslonjena na dva jastuka, gleda u posjetitelja. Lijevom rukom pokriva pubis (tema stidljiva Venera ili savršena Venera), dok iz desne ruke ispusta crvene ruže, simbole svetosti Božica. Ovo ukazuje na vrijeme koje prolazi, a činjenica da je lijepa Božica oslikana kao Venera znači da ljepota blijedi s godinama te da je potrebno zasnovati egzistenciju na vrijednostima kao što je vjernost.

Iz detalja scene u drugom planu možemo vidjeti psa koji simbolizira rečenu vjernost, sluškinju i, u dnu sobe, djevojčicu okupiranu u svakodnevnoj igri u znak privatne atmosfere, u kojoj ovaj portret  postaje alegoričan i kulturno uzvišen.

Zanimljivo je da u  knjizi “A Tramp Abroad “(Drolja u inozemstvu) objavljenoj 1880. godine Mark Twain definira urbinšku Veneru “najnepristojnijom, najozloglašenijom, najprostijom slikom koju Svijet poznaje”.