Ana Herman : Zaboravite Srbiju do Tokija. Most do Tokija!

Vrijeme:2 min, 51 sec

Ako hoćete razumjeti razinu odbojnosti i odioznosti koju globalisti i boljševici-komunisti u svojoj zabludi osjećaju prema riječi nacionalist, morate to usporediti s odbojnošcu koju sami s pravom i argumentima osjećate prema Mostu, odnosno ego-trip “nacionalizmu” (tzv. mostoizmu) sponzorirane nakupine ispodprosječno sposobnih ljudi. Ono što je teritorijalno-genetsko-jezično-kulturno ishodište identiteta klasičnih nacionalista, kod neo-“nacionalista” Mostovaca to je identitet u lažnom mesijanstvu koji se očituje kroz “spasavanje” države preko strasti za fotelje i grabeži za državne (parazitske) funkcije kako bi se mogla prakticirati samoproglašena (inače, ni od koga drugoga zamjećena) super-sposobnost bez ikakve odgovornosti i garancije. Ali, toliko fotelja nema ni do Tokija.

Dakle ovako: nema ni najmanje sumnje da je u povijesti hrvatske države bilo sposobnih, čestitih, časnih, dobrih i voljnih ljudi raditi i boriti se, čak i besplatno i samozatajno, u najboljem interesu svoje države i naroda. Na žalost, kako to obično biva, takvi na izborima ili nisu bili prepoznati ili su, ako su i ušli u Sabor, bili na listama koje nisu bile pobjedničke. A tu je stvar jasna: ako nisi pobjednik, ne kiti se tuđim perjem, niti ga čerupaj, već budi skroman i djeluj u skladu s količinom zadobivenog povjerenja birača. I to su pravilo do lanjskih izbora poštivali svi (bar na tzv. desnici), koliko god znali i očajno gledali kako nam država tone u slobodnom padu.

Naravno, svi osim Mosta.

Jer oni su super-ljudi, super-mostovci, super-izabrani, super-sveznajući i super-samodovoljni. Oni imaju probleme za sva naša rjesenja! Ako su dobili 12,5% glasova, “ima da se ponašaju” i zahtjevaju kao da su dobili 125% glasova. Onih 87,5%, odnosno -25%, je nevažno! To su ionako glasači za odstrjel jer Most je do Tokija, a Indija i Kina… kakvi Indija i Kina? Gdje je to? Što je to? Zaboravi!

Ako su, pak, sada dobili 8,6% glasova, to je zato jer prošloga puta nisu bili dovoljno ambiciozni pa narod nije imao priliku dobro vidjeti i pažljivo uočiti svu dobrobit, raskoš i genij njihovog vladanja pa stoga sada moraju zahtjevati ne samo Srbiju… pardon, Most do Tokija, vec do Havaja! A to što od Tokija do Havaja nema kopna, nema veze, pa Most je most, premostit će oni apsolutno nepremostivo, nerealno, suludo, bezobrazno i tiranijski!

Jer tko je i sto je 91,4% biraca kada ne glasovaše za njihove nadljude, olimpijske bogove i božice ? Stoga, ovoga puta valja im igrati pametnije: tražiti sva ministarstva, sve funkcije, sve firme i javne ustanove (osim vojske – tu se stvarno tuče), a onda eventualno odstupiti od jednog mjesta. Eventualno! Jer u tom slučaju neće biti namirena Štefica Percl iz Banove Jaruge.

Za kraj, evo i jedna “zanimljivost” s prošlih izbora (je da je jezovita, ali bar ćete na trenutak shvatiti kako je bilo Karamarku).

Kada su se Mostovci krenuo upisivati za ministarstva koja žele i za koja “imaju ljude”, Tomislav se Panenić upisao kao kandidat za ministra za SVE I JEDNO MINISTARSTVO!

Ovo doista najbolje govori o kakvom je liku s poremećajem mogućnosti samoprocjene i relanosti riječ : čovjek se smatra najkompetentnijim u državi voditi baš sve i jedno ministarstvo!

A njegova stranka ne vidi tu ništa čudno, perverzno, izopaćeno, bolesno, mostoistički. Možemo slobodno zaključit da je, u odnosu na Panenićevu virtuoznost punog spektra, kralj Tomislav bio običan šarlatan i povijesni bijednik.

Valjda i Isus Krist – naravno, kad se nije zvao Tomislav P.

Zaboravite Srbiju do Tokija. Most do Tokija!

 

Ana Herman/Hrvatsko nebo

6 thoughts on “Ana Herman : Zaboravite Srbiju do Tokija. Most do Tokija!

  1. Upisivali se za ministarstva, miletimajke! Blago Paneiću, njegovo je ‘Kraljevstvo Božje’? Kad bi Louis XIV. uskrsnuo, ni on ne bi imao šanse, čini se…

  2. Plenkoviću, nemoj ni slučajno pokušati kontaktirati Anu Herman.

    Ni slučajno.

Comments are closed.