PRIČA O DVA PROSVJEDA – Što dolikuje studentima, ne dolikuje veteranima rata, a što dolikuje profesorima, ne dolikuje saborskim zastupnicima!

Kad bi policija zabranila prosvjed studentima Filozofskog, i kad bi upala na fakultet i krenula pendrečiti sve redom, kao što je zabranila prosvjed braniteljima na Markovom trgu i upala u crkvu u koju su se sklonili poštujući (nezakonitu!) zabranu prosvjeda nakon 22 sata, bi li to imalo podršku istih onih koji su podržavali nasilje nad veteranima i grubo ih vrijeđali?

Kad profesor Filozofskog fakulteta napiše na facebooku – Slomite im noge! (zaštitarima), onda on to proglasi “retoričkom figurom” i lakonskim komentarom”. I potom potpiše peticiju za opoziv izravno izabranog saborskog zastupnika jer “poziva na nasilje” insinuirajući da bi policija trebala intervenirati na Filozofskom, te prijavi dekana zbog “klevetničke kampanje koja se vodi protiv njega”. I usput ga optuži da mu špijunira Facebook.

“Na Facebooku sam 14. rujna u 19.58 h, u obliku privatne komunikacije kroz osobno obraćanje vlasniku profila na Facebooku i autoru jednog od statusa — u kojima je on detaljno i sukcesivno izvještavao o teškoćama na Fakultetu zbog ovlasti zaštitara firme “Sokol Marić” da ograničavaju kretanje i legitimiraju osobe, te o svojim frustracijama nad uzaludnim pokušajima da izravno i putem emaila od dekana dobije objašnjenje novonastale situacije — napisao lakonski kratak komentar “slomite im noge” koristeći povike s nogometaških stadiona “Slomij mu noge!”kao retoričku figuru. Komentar je napisan u osobnom obraćanju pojedincu kao ironičan i sarkastičan žargonski komentar na frustracije člana Fakulteta dekanovim institucionalnim nasiljem koje se mjesecima provodi na našem Fakultetu, sada i preko zaštitarske firme s policijskim ovlastima”, piše profesor Borislav Mikulić, kojeg ne treba brkati s Borislavom Mikelićem, bivšim premijerom SAO Krajine, u poduljem i jadnom pokušaju izgovora.

Kad saborski zastupnik, bivši general, Glasnović, napiše:

“Poražene političke snage i njihovi korisni idioti započeli su medijski linč profesora Vlatka Previšića na Filozofskom fakultetu. To je već viđeni ofucani scenariji na demonstracijama Radija 101, georgijana na Trgu bana Jelačića. Taj društveni performans izvode razmažena derišta recikliranih komunista, kvazi intelektualaca koji u životu nisu radili i kao njihovi roditelji hoće sebi osigurati ugodnu lijenost. Njih vode skojevke neobrijanih nogu koje su dobivale novac za diplomske radove kao npr. “Uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u”.

Ta manjinska banda od dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista blokira rad fakulteta i sprječava studij više od 7 000 polaznika FF. To su nasljednici onih koji su trgali križeve s vratova hrvatske djece u osnovnim školama i prebijali one koji su bili pametniji, bogatiji, ljepši. Taj fenotip podivljaloga titojungenda može se lako prepoznati: imaju blijedi ten kao da su robijali u KPD Zenica, vratovi su im kao pet kuna, imaju duge prste od igranja video igara, a glave su im u odnosu na tijelo nesrazmjerne veličine. Kineska poslovica kaže: iza debelog lica kuca tamno srce. Njihove AVNOJ face, ne pokazuju ni najmanji trunak ikakve emocije. Patološki mrze sve što je hrvatsko i žale za izgubljenim privilegijama njihove propale države. U razvijenim demokracijama kad manjina tlači većinu to se rješava pendrekom i suzavcem. Predlažem osnivanje zaklade koja će omogućiti jednosmjerno, bespovratno putovanje mladih titoista i njihovih vođa sa neobrijanim nogama za Piongjang. Tamo će imati sve vrijeme svijeta uvježbavati vlastitu kvazi demokraciju. Tamo kao njihovi djedovi i bake mogu vječno pjevati: saditi ćemo žito iz neba, dok gladna Amerika i Engleska gleda”, onda je to uzrok revolucije.

Istina, Glasnovićev status možete gledati kao primitivan u retorici, možete reći da nije lijepo izrugivati se nečijem fizičkom izgledu, no govor mržnje i pozivanje na nasilje? Je li bilo ružno od istih onih koji se sad bune da ih je Glasnović uvrijedio kad su se izrugivali izgledu Željke Markić ili Kolinde Grabar-Kitarović, govorim o studentima FFZG? A Željka Markić nikad nije cmizdrila kako je to ružno od njih, nego je uvijek argumentirano uzvraćala na neargumentirane harange! Je li poziv policiji da intervenira i omogući pohađanje nastave poziv na nasilje? Ne, to je poziv da policija osigura provođenje zakona: policija je ta koja ima monopol na nasilje u pravnim državama. A i da je pozivao na nasilje preko facebooka – što s tim? Zar to ne rade svakodnevno brojni ljevičari, zar nisu mediji pozivali na nasilje na prosvjedima protiv Jadranke Kosor, na napade na policiju, čak ga i pravdali, kao i napade na nju osobno i dolazak pred vrata stana da bi je se vrijeđalo? Zar nisu pozivali svi ti koji sad moraliziraju na to da se premlati “šatoraše”? Jesu, naravno. Spada li to u slobodu govora? Spada. Nisam pobornik ograničavanja slobode govora u ime pristojnosti niti političke korektnosti. Svatko ima pravo govoriti što ga volja, svatko mu isto tako ima pravo istom mjerom odgovoriti. I svatko treba snositi posljedice rečenog, pa ako mu se obije o glavu, njegov problem. Ili bi tako trebalo biti. A ne se skrivati iza “političke korektnosti” kad nekom to odgovara, a promovirati “punu slobodu govora” nekakvog psihijatra Horvata kad on grubo vrijeđa prosvjednike.

Pozivati studente da nekom polome noge međutim jest poziv na nasilje. Kao što su “protuprosvjedi” protiv prosvjednika u šatoru bili – poziv na nasilje: prema svim konvencijama o ljudskim pravima, država je dužna osigurati i dozvoliti svaki prosvjed. Konkretno, svaki koji nije organiziran s izričitom namjerom izazivanja nasilja, u što se prema presudama ESLJP-a nikako ne može uračunati nasilje do kojeg može doći jer se neke grupe ljudi ne slažu s prosvjednicima, ili koji nije izravno usmjeren protiv teritorijalnog integriteta države. Zaštita političara, bilo kojih vrijednosti, i tako dalje, kao ni omogućavanje rada Sabora ili Vlade, ne smije i ne može biti razlogom za zabranu prosvjeda. Jer, kaže ESLJP, prosvjednici se u pravilu obraćaju političarima, pa se prosvjedi moraju moći održavati tamo gdje ih ovi mogu čuti.

Dakle, na Glasnovićevu opasku da policija u drugim zemljama intervenira kad netko terorizira druge ljude, u osnovi točnu iako loše sročenu, su se obrušili svi oni koji su tražili – otvoreno i jasno – da policija razbije prosvjed veterana, da ih uhiti, da ih ispendreči. Kad su branitelji ispoštivali zabranu prosvjeda nakon 22 sata i sklonili se u crkvu, prekinuvši time prosvjed – jer crkva nije javno mjesto – stanoviti 140 kila težak body builder, Ursa, je pokušao s ekipom specijalaca, bez ikakve pravne osnove ili razloga, upasti u crkvu i nastaviti mlatiti ratne veterane, uglavnom invalide. Radi se inače o čovjeku koji se na svom facebooku hvalio videom gdje maltretira pijanog maturanta na norijadi. U nevjerojatnom medijskom spinu, ispalo je da je invalid od 60 kg, koji je pokušao izgurati Ursu, dotičnog grmalja “htio zadaviti”: mediji su poticali masovnu histeriju, bijesna fašistička rulja pozivala na javni linč branitelja, stvari su dovedene do stupnja “Berlin 1933”. Nitko nije primijetio ni da je Ursa taj koji dotičnog invalida rukom drži za vrat, i to u crkvi. Govorilo se o potrebi “poštivanja zakona”, o tome da “prosvjed nije odobren” i da “nisu zatražili dozvolu”: kojeg zakona? Jer, prosvjed, odobren ili ne, se zabraniti – ne može! Pozivati se na to da “prosvjed nije odobren” kao razlog da se umlati prosvjednike je kao strpati nekog u zatvor i oduzeti mu auto i vozačku zbog nepropisnog parkiranja.

No kad Glasnović pozove da se na takav način riješi prosvjed, opet imamo dvostruka mjerila i licemjerje. Međutim, ta dva slučaja zapravo nisu usporediva. Bila bi, da su branitelji “okupirali” prostor minstarstva branitelja, onemogućili rad djelatnicima, kao što su studenti svojevremeno na “plenumu” okupirali fakultet i spriječavali ostale studente u pohađanju nastave, a u tom smjeru se ide i danas. Ima li policija zakonsko pravo intervenirati? Ima, jer se prosvjed mora održati na javnom mjestu – ne “okupiranjem” ovog ili onog, i policija u konačnici ima dužnost i zakonsku obvezu osigurati prostorije koje je netko protupravno zauzeo. Glasnovićev je riječnik možda grub: no ništa tu nije u osnovi pogrešno.

Pogrešno je međutim pozivanje na opoziv saborskog mandata Glasnoviću, preko nekih peticija, jer je po Ustavu narod suveren u RH, kao i u svakoj demokraciji, i kog je narod izravno izabrano u Sabor, na izborima, taj u Saboru ostaje do idućih izbora ako se sam ne odrekne tog mjesta. Predsjednica, Sabor, Vlada, Bog, Sotona, Vrhovni sud – nitko, baš nitko, nema nikakve ovlasti skinuti bilo kome saborski mandat, baš da “prosvjednici” prikupe i sedam milijardi potpisa – jer nitko ne može niti ima pravo smijeniti čovjeka kojeg je netko drugi birao. Nekakvo zbrajanje “koliko je on dobio glasova a koliko ih je peticijom protiv njega” pokazuje izvorno fašistički, antidemokratski karakter onih koji ga žele smijeniti. Kao što su takav karakter velikog dijela hrvatske javnosti pokazale i reakcije na prosvjed branitelja, gdje se jednoj grupi građana željelo oduzeti pravo na mirni prosvjed. Stvar je dovedena do paradoksa: Kako bi ti isti ljudi reagirali tada da su vidjeli na TV kako policija upada u kakvu crkvu u Parizu, New Yorku, ili Lahoreu, i kako specijalci u punoj ratnoj opremi mlate invalide, starije ljude, koji su se tamo sklonili jer im je vani zabranjeno prosvjedovati, jer je uveden policijski sat? “Fašistička država”, svi bi rekli. I bili bi posve u pravu.

A kad bi policija upala na fakultet i postupila prema studentima onako kako je postupila prema veteranima na Markovom trgu? Imali bi svakako više prava na to – u crvku smije bilo tko bilo kad, u određene prostorije Fakulteta samo uz dozvolu nadležnih tijela Fakulteta ili Sveučilišta. Probajte zamisliti Hrvatsku u kojoj bi se o prosvjednicima pod šatorom pisalo kako se piše o studentima i profesorima FFZG, ili obratno. Ne ide?

A sad se zapitajte, čime su veterani pa i Glasnović zadužili zemlju, a čime vječni studenti koji su pet puta mijenjali smjer i studiraju deset godina o državnom trošku? Ili profesor Mikulić, koji je inače predavao na FF u Beogradu negdje do pada Vukovara (1988-91),  otišao za Beč, potom se skrasio u Ljubljani, a potom u Zagrebu. Jedno vrijeme je studirao u Tübingenu kao Humboldtov stipendist, pa bi mogao svojim kolegama reći da na tamošnjem sveučilištu sami studenti biraju svoje smjerove i fakultete, pa ih veliki broj studira teologiju i filozofiju na dva fakulteta: U EU je to standard, to traži Bologna, i od toga nitko ne pravi nikakvo pitanje. To pravo izbora studentima ne može zabraniti u Njemačkoj nitko, ni rektor ni fakultet. Mikulići i Kapovići se međutim boje da bi im se u ideološki pročišćen i sanitiziran fakultet mogli infiltrirati “klerofašisti”, pa bi još “klerofašisti” mogli ući i u obrazovni sustav i sabotirati proces indoktrinacije studenata, koji zatim nastupaju kao vojska koja će se boriti protiv “klerofašista” s krunicama.

“Quod licet Iovi, non licet bovi”, kaže stara latinska, “Što dolikuje Bogu, ne dolikuje volu. Pa tako i u Hrvatskoj, ono što dolikuje jednima, ne dolikuje drugima. Mediji, policija, zakon, i vlast jedne tretiraju kao bogove, druge kao volove. Kad jedni paradiraju s petokrakama, to je njihovo pravo, iako zakoni Hrvatske jasno zabranjuju isticanje bilo kakvih simbola totalitarnih režima. ZDS je međutim po njima za doživotnu robiju. Problem je što bismo u demokracijama pred zakonom trebali biti jednaki. Pa ako je Mikelićeva opaska “lakonski komentar na facebooku”, onda je to i Glasnovićev komentar. A ako studenti imaju pravo “okupirati” fakultet i izbaciti naglavačke dekana ako im se on ne dopada, onda i branitelji imaju pravo “okupirati” ministartvo branitelja i izbaciti naglavačke ministra, ako im se on ne dopada. Naravno, svatko ima pravo tražiti bilo čiju ostavku u demokraciji. Ali nitko nema pravo služiti se nasiljem, manipulacijom, i spletkom.

 Marcel Holjevac/Dnevno.hr/http://www.dnevno.hr/Hrvatsko nebo