Dinko Dedić : GLAS VUČIĆEVOG “RAZUMA”
Vrijeme:1 min, 38 sec
Glas razuma, glas dosljednog, strpljivog, povjerljivog i za dobrobit regije zauzetog Aleksandra Vučića, koji ne krši svoja obećanja, na koga se možete slobodno osloniti, bez straha da će vas iznevjeriti.
Kad se hrvatskoj granici primakne na 1000 metara, trebalo bi pojačati straže, umjesto da lažemo sami sebi i pokušavamo zaboraviti ono što bi on htio da zaboravimo, umjesto da se s njim posjećujemo, umjesto da ga pozivamo u goste ili k njemu u goste odlazimo, s riječima dobrosusjedskih odnosa koji u postupcima Srbije prema Hrvatskoj nemaju temelja koliko pod nokat stane.
Nikad toliko gusaka nije odlazilo u maglu koliko danas.
Ako bilo tko gaji osobne iluzije o prijateljstvu Aleksandra Vučića zasnovanom na onome što je kroz život radio, nema na to pravo u ime hrvatskog naroda, koji je prijateljstvo, bratstvo i jedinstvo sa Srbima krvavo plaćao cijelo jedno stoljeće, jer bi mogao snositi odgovornost za nesposobnost pacifizirane Hrvatske spremno dočekati nove srpske horde, koje ne mogu izdržati više od 20 godina a da ih ne zasvrbe pohlepni dlanovi i ljepljivi prsti.
Da, Srbi gube ratove ali žrtve tih ratova su uvijek oni drugi po Hrvatskoj, Bosni i Kosovi. Još od 1945. nikada tuđa puška nije zapucala u Srbiji i nitko ne pokazuje takve namjere, da bi se Srbi trebali nečega bojati.
Neka drugi puta Srbi ne gube svoje ratove u Hrvatskoj a garancija toga je visoka hrvatska nacionalna svijest, snažan osjećaj privrženosti majci Domovini i jača hrvatska vojna sila.
Na tome na žalost ne radi nitko tko bi bio kadar, među Hrvatima polučiti uspjeha, ne po pitanju demokratskog napretka, nego po pitanju nacionalnog opstanaka, što s demokracijom nema ništa a pod određenim uvjetima može biti i u suprotnosti. Na tome ne radi nitko ali će morati, uskoro.
Može Europa imati razumijevanja za hrvatsko poljodjelstvo i za hrvatsku infrastrukturu, ali je za hrvatsku obranu uvela embargo koji je samo nekoliko kršilo po povoljnim cijenama.
Dinko Dedić /Hrvatsko nebo
