Šutnja je zlo Z. Miliša: Neučinkovite i manipulativne kampanje

Medijske manipulacije

Jeste li razmišljali da su vlasnici “lijevih” medija smijenili Karamarka a postavili Plenkovića? Pitam se što čekaju sa smjenom arogantnog Milanovića, koji u kampanji koketira s “desničarskim” biračkim tijelom ili srpsku vlast nazva ” šakom jada”!? Ove činjenice će ga skupo koštati. Dalje neću ni slova o aktualnim političkim kampanjama, jer mediji prate nadmetanje tek dviju (EU- poltronskih) opcija s “novim programima.” To je zaglupljivanje i prijevara naivnih birača. Istovremeno, diljem svijeta imamo agresivnu medijsku propagandu s ciljem zastrašivanja građana od muslimana i EU – skeptika, čitaj realista.

Banke i korporacije u simbiozi s vladama i vlasnicima medija

Naše tiskovine postadoše zarobljenici financijskih totalitarizama – banaka i korporacija. Oni koji su na vlasti služe istima. Građane se uvjeravalo da je kreditno zaduživanje poticajno kako za poduzetništvo tako i za obiteljsku “idilu.” Sjetimo se unisonih agresivnih kampanja, a lakovjerni građani su povjerovali (našim) vladama, unatoč njihovom konstantnom prekomjernom zaduživanju, ne shvaćajući da su oni (građani) njihove krajnje žrtve, (dok vlade dolaze i odlaze). Pored spomenute, druga je činjenica da se naši i inozemni mediji natječu optužujući “jednu stranu”, i/ili jedan tip političara – deklariranih EU- skeptika. Tako, naprimjer, Njemački Der Spiegel u kolovozu 2012. otkriva političare “koji svojim radom i izjavama podrivaju temelje Europske unije.” Među najpoznatijim imenima su mađarski premijer Viktor Orban i Britanac Nigel Farage. Potonji je postao prava meta medija, otkako su Britanci izglasali izlazak iz EU. Na prošlogodišnjim izborima u Portugalu najviše glasova dobiva koalicija tzv. desnog centra premijera Pedra Passosa Coelha, koja je, unatoč velikim štrajkovima, poslušno provodila nametnute najrigoroznije mjere štednje. Ista koalicija postaje relativni pobjednik, ali ne uspijevaju sastaviti parlamentarnu većinu. Usprkos tome, Anibal Cavaco Silva, predsjednik Portugala, daje im mandat sa znakovitim obrazloženjem: “Nikada portugalska vlada nije ovisila od podrške antieuropskih snaga, tj. snaga koje su se u kampanji zauzimale za ukidanje Lisabonskog sporazuma, razbijanje Monetarne unije i za izvlačenje Portugala iz EU.” Izravno je optužio euroskeptike kao protivnike demokracije. To je potvrda moje teze da se diskreditiraju lijevi ili desni, samo kada ukazuju na opasnosti dužničkog ropstva, nametnutoj politici štednje… Tvrdim suprotno, u odnosu na Portugalskog predsjednika da su EU – poltroni rušitelji demokracije i nacionalnih identiteta. Odmah nakon što je koalicija desnog centra došla na vlast bespogovorno su uveli niz restriktivnih mjera štednje, što je vrlo brzo rezultiralo prosvjedom građana i iskazivanjem nepovjerenja socijalista i drugih lijevih stranaka. Tako je u jednom mjesecu pala EU poltronska portugalska vlada. Mađarskog “konzervativnog” premijera, deklariranog EU – skeptika, još nisu uspjeli slomiti, jer ima podršku građana!

Rijetki mediji analiziraju farmaceutsku mafiju, koja ne zna za recesiju, ali sustavno ljude obmanjuje “ludim” kravama, janjcima, pticama, svinjama ili komarcima, jer prijete zdravlju ljudi, pa im se podmeću neophodna cjepiva. Bitan je profit, a ne zdravlje ljudi. Naravno, ova tema nije interesantna vlasnicima i urednicima “naših” televizija i najtiražnijih medija. Pametnome dosta!

U većini dnevnih novina ima više prostora za senzacionalizam, crne kronike, oglašavanje, reklame, teroriziranje privatnošću trivijalnih “faca” nego za znanost, kulturu i školstvo. Pretvoreni su u tabloide i trgovačke kampanje u kojoj reklame i (prikriveno) oglašavanje istiskuju prostor analitičkim člancima. Zato se novine ne čitaju, nego prelistavaju.

Teme seksa i seksualnosti bilježe medijski progresivni rast. Seks je najtraženija riječ i na Internetu. To je učinkovito sredstvo marketinških kampanja.

Unicefova kampanja

Gotovo svakodnevno “crne kronike” i “žuti tisak” prenose vijesti o eskalaciji međuvršnjačkog nasilja, huliganima na sportskim terenima… Ispada da su mladi krivi za sve, što je rezultiralo mnoštvom neučinkovitih kampanja. Tako je UNICEF prije dvanaest godina u Hrvatskoj potrošio oko milion kuna ( poreznih obveznika) za “senzibiliziranje” javnosti o nasilju među mladima. Projekt je nazvan Stop nasilju među mladima u školama. Već tu je napravljena greška jer ispada da su škole i mladi glavni krivci za ekspanziju nasilja. Gradovi su bili prepuni plakatima sa zbunjujućim, neprimjerenim ili neprihvatljivim porukama: “Iskorijenimo nasilje u školama.” Nasilje se ne može iskorijeniti! “Beba ima uvijek vremena za nježnost” ili “Djeca su slatka bez slatkiša.” Jedna učenica je komentirala: “I pedofili bi isto rekli.” UNICEF-ov slogan da “televizor nije najbolji prijatelj djetetu” podrazumijeva da je TV ipak djetetov prijatelj, ili da su bolji prijatelj računalo ili mobitel. Plakat s napisom “Zadnji u vrsti, prvi u modricama!” navodi djecu na zaključak da se može ipak biti prvi u nečemu.

“Gruba riječ boli više od šamara” navodi djecu na zaključak da je šamaranje manje zlo. Tom UNICEF-om kampanjom s tisućama veleplakata nasilje se nije “iskorijenilo”, a najmanje ono emocionalno. U odgojno-obrazovnim ustanovama gdje se provodio taj projekt izvjesili su pločice s natpisnom “Škola s nultom stopom nasilja.” Ponavljam: Nasilje i ovisnost ne mogu se iskorijeniti. Od te kampanje djeca u Hrvatskoj imaju naraspolaganju tzv. Plavi telefon gdje se u svakom trenutku mogu obratiti za pomoć. To je ispravno, ali ti programi i kampanje ne zagovaraju prava roditelja i dječje obveze. Krajem 2014. UNICEF donosi dokument u kojemu uvodi pojmove: “seksualna orijentacija”, “rodni identitet” i “LGBT roditelji”, iako ti pojmovi nisu prisutni u međunarodnim pravnim dokumentima iz područja ljudskih i dječjih prava.

Unatoč kampanjama o nasilju među mladima, štetnosti pušenja, konzumiranju droga… djeca i mladi se rizičnim ponašanjem i dalje potvrđuju među vršnjacima. To je neosporna činjenica. Što će (mi) na ovo odgovoriti svi promotori navedenih kampanja, osim zlobnih “zakulisnih” diskreditiranja? Možda ću jednom i o tome pisati!

U Hrvatskoj je (i danas) aktualna kampanja pod sloganom “Kupujmo hrvatsko!” Ona je svojevremeno izazvala grafitera u Dalmaciji na reakciju: “Kupujmo hrvatsko – pušimo lavandu!” Na kampanje u Splitsko – dalmatinskoj i Osječko – baranjskoj županiji pod nazivom “Sportom protiv droge”, mladi uzvraćaju porugom: “Drogom protiv sporta!” Kada je nekadašnja ministrica prosvjete Ljilja Vokić izjavila da su ljudi “dnevna bića” (aludirajući na promjene zakona u kojima bi se djeci zabranio izlazak u noćnim satima bez nadzora roditelja, odnosno skrbnika), mladi su odgovorili grafitom: “Vi imate moć, a mi noć!” Nakon policijske kampanje s porukom “Kad piješ ne vozi” ispisan je ironičan odgovor: “Stanem da bi popio.”

VIP- ova kampanja

Prije dvije godine VIP-ova kampanja u Hrvatskoj se poigrala sa stereotipima o generacijskim sukobima. U VIP-ovoj je reklami (na televiziji) prikazano nekoliko izjava mladih: “Lijeni smo i grozni! Kažu da ćemo upropastiti cijeli svijet i nemamo plan. Kao da ste ga vi imali. Sigurno nećemo raditi u istoj firmi cijeli život. Kažete − samo nam je do zabave? A vi ste samo kao čitali ruske klasike. Živjet ćemo zauvijek kod staraca i nikad nećemo odrasti. Znam zašto vam mi idemo na živce! Zato što smo mi mladi, a vi niste. Sorry, al’ netko vam je to treb’o reći!” Reklama manipulira o sukobu generacija, pri čemu stariji o mladima misle da su lijeni i neodgovorni, dok mladi zamjeraju starijima da su zaboravili kako je to biti mlad ili im serviraju bajkovite priče o vlastitoj mladosti. Reklama vrijeđa i mlade, tjerajući ih da sebe predstavljaju kao osobe kojima je jedini plan živjeti što duže kod “staraca” i na njihov račun. Mladima se u reklami zapravo stavlja u usta ono što VIP-ovi copywriteri roditelji trebaju davati novce za kupnju bonova ili plaćati preplate za njihove skupocjene, “pametne” mobilne telefone. Ta je kampanja tempirana u vrijeme kada je (i) taj operater povećao račune korisnicima za 10%.

Zaključno i poučno

“Ti si kriv” naziv je kampanje koja su provodili 2013. godine studenti Sveučilišta u Mostaru. Tom kampanjom studenti politologije željeli su potaknuti kolege na kritičko razmišljanje, djelovanje i upoznavanje s činjenicom da su snaga koja može i treba poticati promjene. Organizatori su uvidjeli pogubnost višestruke pasivnosti svojih kolega/ica. Slogan kampanje jest “TI SI KRIV – ako ti je sve KRIVO!” Moguće da im je Voltaire dao nadahnuće za akciju: “Svaki je čovjek kriv za ono što nije učinio.”

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo