Ana Herman : Ljevičari opet žele izvarati hrvatske seljake

Zovu me stručni ljudi i prijatelji iz državnih ustanova i čudom se čude i zgrazaju kakav je to totalni analfabet predstavljao poljoprivredni program koalicije Jedina opcija (Lovrinović&co.).

Kažu da veće lakrdije davno nisu vidjeli ni čuli i pitaju me imam li ja veze s time.

Nemam ama baš nikakve.

I sama se potpuno začudih kada mi rekoše da je riječ o Tihomir Lukaniću, čovjeku iz Živog zida, za kojega znam da s poljoprivredom nema nikakve veze, a koji se čak htio i sastati samnom prethodnih dana (valjda da me, kao slučajno, malo propita).

Sada mi je jasno zašto me Lovrinović prije 2-3 tjedna, dok sam bila na moru, više puta zvao da se vidimo i razgovaramo, sada više ne zove niti se javlja. Ne želi jer pretpostavlja što bih mu rekla, a zna i kako sam prethodnih mjeseci bila raspoložena prema njegovim ljubimcima iz Živog zida. Ima on u njima “prave igrače”. Posjedovanje kaznenih prijava radi političkih spletki i krivotvorenja skupštine stranke i potpisa članova Glavnog odbora Živog zida (kaznene prijave posjeduju Pernar, Sinčić i Palfi) očito pomaže Lovrinoviću pri izboru prijatelja i političkih saveznika.

Kao što se 9.11.2015., dan nakon izbora, kada sam se našla s njime u četiri oka da spašavam što se spasiti da, još uvijek kladio u dobroćudnost Mosta i govorio da ondje vladaju neviđena homogenost i zajedništvo – unatoč tome što se na svoje oči tijekom kampanije mogao uvjeriti kakvi su to neuki i nečasni ljudi, tako će zasigurno tvrditi i za postojeću koaliciju.Ako već nije na svoje, mogao se na moje oči uvjeriti o čemu je tu bila riječ: od ljeta 2015. bila sam protiv toga da se ide s Mostom (tada Lovrinović još nije bio jedini donositelj odluka), a kad već nisu poslušali i krenuli su s Mostom, dan nakon izbora morao je zauzeti jasan stav i načiniti odmak od Mostovog  diletantizma kojemu je nacija bila izložena mjesecima nakon izbora. Vilica mi se tog ponedjeljka 9.11.2015. bila otkačila od čudjenja i zgražanja je li moguće da je toliko naivan i da vjeruje Mostovcima. Evo, sada se naivnost ponavlja, a pozadinski rukopis ostaje isti.

Pa, profesore Lovrinoviću, bio bi red da vratite program koji sam bila pisala za udrugu Promijenimo Hrvatsku tijekom ranog ljeta 2015., kada nije bilo nikakvih naznaka da ćete ulaziti u koalicije, napose ne s anacionalnim nepismenim ljevičarima, i da se više ne koristite idejama koje ste prepisali iz tog programa, a napose da o njima ne govorite “mi” jer taj sam program pisala ja uz podršku najupućenije osobe u Hrvatskoj u hrvatsku i EU poljoprivredu (s kojom jedva da ste imali volje upoznati se).

Program koji sam pisala nikada ni na koji način s moje strane nije bio ni dan ni dozvoljen za upotrebu ili reklamiranje ni stranci Promijenimo Hrvatsku ni koaliciji u koju ste se utrpali. Stoga molim da se ogradite od svih stavki iz tog mog programa, kao i da navedete ime i prezime autora lupetanja kojima vas je sramotio Tihomir Lukanić u Novinarskom domu u Zagrebu te da objavite nebuloze (stenogram ili video tog izlaganja) na svojim stranicama. Šteta da se smiju samo posjetitelji Novinarskog doma – situacija u državi je toliko turobna da ljudima svaki povod za smijanje dobro dođe.

Kako primijetih da se i Lovrinović neuko kiti tudjim perjem, pri čemu nema sposobnost pri mijetiti da je nekonzistentan jer nema sposobnost ni naviku strateškog razmišljanja, a o multidisciplinarnosti, po logici stvari i profesionalnog puta, ne može puno znati, vrlo je jasno da će se neslavna koalicija loše provesti na izborima.

Dakle, od ovog trenutka pa na dalje, slučajno da netko nije nasjedao na priče koje pričaju jer oni nemaju ni ljudi ni znanja ni mogućnosti išta napraviti za hrvatsku poljoprivredu. Za druga područja ne znam sa sigurnošću, ali imam razloga sumnjati. Jedan razlog je siguran: unatoč mojem inzistiranju od prije 15 mjeseci, nikada nije napravljen strateški dokument s elaboratom državnih i nacionalnih ciljeva, geopolitičke danosti sa smjernica pozicioniranja i djelovanja, studija resursa i potencijala vezana na plan gospodarskog razvoja, kao ni svi drugi planovi koji bi činili konzistentnu, međupovezanu i dugoročno održivu cjelinu. Stoga je i ovdje riječ samo o prolaznoj pojavi na hrvatskoj političkoj sceni: pričanju u prazno i, de facto, doprinosu još većem kaosu jer ništa od predstavljenoga nema ni glavu ni rep.

 Ana Herman /Hrvatsko nebo