Mile Prpa: Libreto za duhovnu operu Armagedon

Zagreb, Anno Domini 2020

NAPOMENA:

Riječ “Armagedon”je (staro)hebrejska riječ, prijevodom
na hrvatski jezik dobiva se riječ – Međugorje.
(Armagedon je mjesto između dva brda gdje se
prema biblijskom Otkrivenju ili Apokalipsi, Sv. Ivana apostola
ima dogoditi konačna bitka između Krista i Sotone.)
Pobjeda Krista bit će veličanstvena, astralna,
što će do temelja izmijeniti cijeli svijet.

KNEZ TAME

U gnjevu duha, zlu ljepote
u nama se hiri, bori
da ugasne dar dobrote,
svijeća ova da ne gori.

Žižak više da ne sjaje,
tu snagu Knez tame daje.

Kad luč dobrote trne, zgasne,
žižak mraka tad se stvori.
Mržnja, tlapnja dušu sasne,
opet jedna svijeća gori.

Da taj plam duže traje,
tu snagu Knez tame daje.

Kad te luči tmine gore,
sve je spremno da se ruši, tare.
Što stoljeća grade, treni da razore,
sve u ime one čiste duše stare.

Da taj razor tužno sjaje,
tu mu snagu Knez tame daje.

Kad ti mraci sve to zgaze,
okome se sad na one,
na te duše što se sraze
u Kneževe crne lampione.

A te lampe sad ne sjaju,
tu snagu Knezu tame daju.

S Istoka, gle, umjesto zore,
valjaju se oblaci, olovne tmine.
Paklene sile mrakom zbore,
Svuda Križ gaze i zlo čine.

Legije Iz Pakla svud se slile.
da pogaze duše što se skrile.
Izmeđ Krista i oltara zbile,
gdje ih Božje ruke zakrilile.

Protiv Krista sila zla, sva se diže.
Rijeke mržnje, gnjeva, zloće i laži.
S mrtvih tjelesa Sotona krv liže,
Iz Pakla otrov, sad ga snaži.

Na Zemlju stigle grešne duše
i duhovi zli u legije se kupe
Otac laži u četiri trublje puše,
jahači apokalipse sve da ruše.

Sad demoni pušteni iz pakla
da predvode legije sotonista.
Mržnju na Boga srca im takla
krvavim bijesom – sve na Krista

Zlih duhova, legije sve taru, gaze,
po svem svijetu ljudstvo guše.
Vrata Pakla škripeći se širom otvaraju
za klonule, Kristu, otete duše.

Kad čujete rik vulkana,
kako rigaju oganj i dim,
kad zaječi strava toga dana
propanj valova i brodovlja s njim,
Kad osjetite ružu otrovnih plinova,
gromoglasnu jeku do nebesa,
smrt, kosit će vam živote sinova
svud će im ležat gomila tjelesa.

Juriš, juriš na križ, na križ, na Krista
da ga se raspne i sto puta,
na križ, lice Oca tame da zablista.
sjajem sunca i zlata čista.

Kad zadrhte mora i oceani,
kad ljudi počnu bježat’, ni sami ne znajući kamo,
kad začuje se lavež, cika i rika životinja
tada bit će nečovjek do nečovjeka,
nebrat do nebrata.

Do neba će se dizdat’ vatrene gljive,
pred sobom će spržiti gradove, pa i one najveće,
a radijacija će ubijati sve što je živo
Sunce će se zamračiti,
Zemljom će svud vladati zlo.
Na njoj će biti mrak, bez dana i noći,
neće biti jutra ni zore.
to će biti naše zlodjelo
Protiv Krista! Protiv Krista!
naša srca mržnje tako zbore

Tama smrti prekrit sve će
nema spasa ni bogatu, ni siromahu
ni znanalcu ni političaru,
ni mladu ni staru.
Svi će biti progutani, usisat će ih naš pakleni ponor
što smo ga pripravili, za ljude i njihovih duša pomor
svojim nedjelima.

To će biti djelo, pobjede našeg Oca Sotone
Pobjede nad Kristom, nad svim ljudskim,
a posebno kršćanskim dušama

Zar se ne bliži kraj vašem planetu,
zar se još ne možeš osvijestiti čovječe,
da svijet ne pripada Kristu, već Sotoni.
Crkveno Zvono samo što nije utišalo.
na sva zvona zadnji zvon, a tada će za sve biti prekasno
jer će sve duše već biti u paklu, u mojoj vlasti, u mojoj paklenoj vlasti

Jer Ja sam Bog grešnika, preuzvišeni Sotona, Lucifer,
dajem svjetlost nad svjetlošću vašeg Boga
i nudim ga onom tko mi preda svoju dušu.

Sa Životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
I živ živcat opet vlada.
(usk.himen)

Neka čuju svi puci svijeta!
Krist je živ, u nama živi Krist!
Sad uskrsnuo, uskrsnuo –
ko zvijezde sjaj, ko Sunce čist.

Neka zadrhte naša srca,
nek’ trepere kao šumom list.
Jer Krist je div, astralni div –
kao zlatna zora, srcem živ.

Uskrsnuće – ječi smrti krik.
Cijelom svijetu divan glas.
Nebesima kroči Njegov lik!
Predan na muku, za naš spas!.

Sad Nebo cvjeta oblacima
Zemljom miris ruža, zelen list!
Krist uskrsnuo, uskrsnuo
ko zvijezde sjaj, ko Sunce čist.

Cvjetajte crkve, cvjetajte oltari
Slava, slava Bogu
gloria, gloria!

Sve što je mlado, pa i vi stari
snagom istom, mi vođeni Kristom
Idemo u boj, idemo u boj.

Nedajmo se narodi svijeta, jer
Krist progovara
Ja sam put, istina i život!

Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum!
Dominus tecum! Dominus tecum! Sad nam zbori:

–“ Ne boj se malo stado. Ocu Nebeskom se svidjelo dati vam
kraljevstvo mog Bezgrješnog Srca.
– Ne boj se malo stado. Vaša nebeska Majka udijelila vam je dar da se
okupite sa svih strana u Njezinu pobjedničku četu.”

“Došao je čas odlučujuće bitke.
Sotona je već došao do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi,
dovršit će (svoje djelo), koliko mu je Gospodin dopustio.
– Ne boj se malo stado.
Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa
svih strana svijeta,
za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila
dobra i sila zla.
Gospodin će pobijediti preko Mene,
svoje male Sluškinje. Ja ću
pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.
Ja sam sama označila čas
njihova poraza.”

Sa Životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada
I živ živcat opet vlada.
(usk.himen)

I krik, i krik opet, i krik potom
i tri puta krik smrti pred životom!
i od jeke toga krika, širila se potom
želja za životom!

Majko božja pobjednice
pod nogama zgažen zmaj.
Naprijed k nama nek nam blista
rajskim sjajem tvoje lice, u ogledalu Krista!
u duhu Krista voljenoga.
Zgažen je, zgažen pakleni zmaj

Zato braćo svi u raj, svi u raj
da za uvijek nesta zlo!

Da nam navijek cvjeta divan cvijet, zelen list,
da zavlada svijetom Krist.
Neka ječe anđeoske trube nebesima
da ožive mrtve duše u tjelesima.
iz Kristovih rana širi se svjetlost,
astralni sjaj neba i zemlje,
nek probudi sve što drijemlje
božanska svjetlost Kristovih rana.
Da bi bila vječnost!
Da bi bila navijeke nazočna!

Ispred Krista
svjetlost blista!
Svud se tama
pred njom slama,
I bez glasa
zelen klasjem
zatalasa –
zatalasa.
Rodi Djeva
srca zlata
malog Krista
ko biser čista.
Ljubav neba
sad svima data.
I bez glasa
naša srca zatalasa,
zatalasa.

Neka šume blagi vjetri
maestrali –
Kristu kroz vjekove!

Nek se pjene, nek se ziblju
morski vali –
Kristu kroz vjekove!

Neka rude, neka sviću
bijele zore –
Kristu kroz vjekove!

Sjajna duga nebo krasi,
srca zbore –
Kristu kroz vjekove!
Svaka duša tajnu čuva
da je preda –
Kristu kroz vjekove.

Jer Krist je pobjednik,
Krist je pobjednik!
Zgažen je Sotona zauvijek, s njegovom smrću
pokopano je i svako zlo.
Svjetlo Krista razbija mrak
Zablistat će
Kristove rane, kad sunce grane, kad luč plane.
Znajte narodi svijeta da je tada
Krist postao pobjednik. Oslobođene su vaše duše!
Krist je pobijedio zlo za vječnost
pa se šire svjetlosne zrake slave nebesima.
beskraj prostorima – slave Krista Pobjednika.
Zaplakaše svi narodi svijeta,
potocima potekoše im suze radosnice
ko biserje i kristali
jer posvud zgažen je mrak,
a svjetlost, kud pogledaš kristali se
u čisti zrak
Zemlja će postati Otok svetosti u Svemiru,kad zavlada dobro,
kad se ubije zlo, kad umre mrak kad sve bude čisto
i ništa više neće biti isto.

Zablistat će vizurama Kristove rane
To je dar neba, pjevajte mu pjesnici,
svirajte mu anđeoske trube,
harfe i violine neka ječe nebeskim beskrajima.

Taj otok će biti ponajljepši cvijet,
s mirisima, s divot laticama,
Sad Kristova snaga bit će svima draga
Krista pobjednika
Krista pobjednika,
Ljudske rase bit će kao urod klasa,
Kristove rane
brod su spasa.
Brod su spasa

Corona Christi nadvladala je sve dijamantno-zlatne krune
careva i kraljeva pod kojima su u svom grabežu, kroz povijest, prolivali
potoke nevine ljudske krvi.
Ne bojte se narodi svijeta, jer
šaka trnja na Kristovoj glavi
čuda pravi, čuda tvori, kroz te rane nebo zbori,
ne da smrti da sve pomori, da sve pomori,
niti vatri da sve izgori, da sve izgori!

Nebesima nek se ori, nek zaječi.
iz zlatnog grla, snažan glas, kao nada, kao spas.
Svuda, svuda da se čuje
kroz naša srca da zatreperi
Kristov glas! Kristov glas.

Svjetlost sam što vas obasjava,
jer

DIN  DON!  DIN  DON!  DIN DON!
DIN  DON!  DIN DON!
DIN DON!
AVE, AVE MARIA! 

Mile Prpa/Hrvatsko nebo