Šiljo: Svi sveti, koronavirus, američki izbori i stanje nesvetog svijeta

Ovi američki predsjednički izbori svakako jesu ključni za budućnost svijeta. Ali zacijelo ne u mjeri koja im se pridaje u personalnom smislu: Trump ili Biden! A pogotovu ne na način na koji to tumače aktivisti glavne i dominantne medijske i intelektualne i političke struje. Mnogo važnije od toga tko će biti izabran jest stanje nesvetog svijeta. Ono obiluje tolikim rascjepima i sukobljenostima da ih nijedan čovjek i nijedna stranka i nijedna država više ne mogu sami po sebi prevladati. U tomu je sržni problem.

Na rezultate izbora i elektorskog glasovanja u SAD-u još ćemo se načekati. Tjednima. A s obzirom na oštru polarizaciju, nisu isključene ni dosad nepoznate ili nezamislive komplikacije.

Zagreb – Mirogoj, 1. studenoga 2020.

Današnja svetkovina Svih svetih i sutrašnji Dušni dan usmjereni su i usmjeruje nas na svetost, na nebesku domovinu i na vječno spasenje. Na prvi dan spominjemo se u prvom redu duša onih kojih su umrli a za koje Crkva vjeruje da su već u nebu, u Božjoj blizini, bilo da ih je ona kao takve službeno proglasila, bilo da je riječ o nebrojenom mnoštvu „bezimenih“. Molimo se svetima da nas zagovaraju kod Boga – za duše i tijela nas na zemlji i za duše onih milih i dragih i znanih nam i neznanih, umrlih ili ubijenih, kojima još treba nekog vremena i nekog pročišćenja prije no što budu premještene u blizinu Božju. U toj zajedničkoj i združenoj molitvi svih triju skupina – i nebesnika i onih koje nebo čeka i nas koji smo još na zemlji, ali kršteni sakramentom vidljivim ili nevidljivim, ucijepljenih u Krista i njegovo otajstvo spasenja, ostvaruje se ono što Vjerovanje izriče kao „općinstvo svetih“.

Gdje je nebo?

Čežnja za „nebom“ iskonsko je stremljenje vidljivo u mnogim ljudima tijekom tisućljeća poznate nam povijesti – u svim narodima, kulturama i religijama. Čežnja je to da se prevladava i preskoči svijet patnje, boli, nesreće, mržnje, sukoba, sebičnosti, prolaznosti, umiranja i smrti kao poništenja bića, kao besmislenog kraja svega. Pjesnik i učeni dominikanac Rajmund Kupareo jednu je pjesmu naslovio „Nostalgija za nebom“. On u njoj tu čežnju izriče ovako: „Jer horizont svijeta htjeli bismo preći, / Da u Božjem gradu savijemo gnijezda, / Odakle su sunca poletjele lopte, / Odakle se šalju vatrometi zvijezda.“

No „nebo“ odnosno „raj“ odnosno „kraljevstvo Božje“ nije samo „tamo prijeko“. Ono u duhu počinje već ovdje, koliko kada ima u duši i postupanju ljubavi, vjere i nade. I doživljava se makar u rijetkim trenutcima smirenja, koji su kod nekih i trenutci božanske ekstaze. O jednom od takvih rijetkih trenutaka rijetkih sretnika odnosno svetaca u duhu svjedoči u pjesmi „U ekstazi“ pjesnik Izidor Poljak, Zagorec iz Bednje koji je do prerane smrti g. 1924. službovao kao svećenik vrhbosanske nadbiskupije: „Meni se otkrio Sveti i Tajni. / Kako ga ljubim! Ja sam u rukama ljubavi žarke / Malena lopta. / Lebdim u svjetlu, / Opojen svjetlom! Gorim i mrijem, / Goreć, na trubu srebrenu trubim: / Gospode, ljubim, Gospode, ljubim.“

No dok smo na zemlji moramo se baviti ovozemaljskim temama i mukama. Jednako tako njima se je bavio i citirani župnik Poljak. Jednako tako njima su se bavili i oni koje štujemo kao svete, recimo blaženi zagrebački biskupi Augustin Kažotić na početcima postojanja zagrebačke biskupije i Alojzije Stepinac iz novije povijesti te iste biskupije i toga istoga hrvatskog naroda. A pogotovu se svjetovnim brigama brinu svjetovni ljudi. Dapače, posve svjetovni ljudi znaju nam toliko zastirati nebo svojom svjetovnošću i ne-svetošću da u društvu s njima ili zapljusnut svakodnevnim informacijama o njima običan čovjek najčešće gubi i samu ideju neba, i samu pomisao na vječnost. 

„Dvorske spletke“ i na Sve svete i Dušni dan

Tako je i današnja nedjelja koja se poklopila sa svetkovinom Svih svetih bila u hrvatskom svjetovnom medijskom prostoru više obilježena nedoličnom polemikom između aktualnog Predsjednika države i aktualnog ministra obrane o tomu zašto se nisu među sobom uspjeli dogovoriti o zajedničkom polaganju vijenaca na odgovarajuća mjesta na Mirogoju. Promatraču je razvidno da izvršna vlast ne želi više s Predsjednikom „ni luk jesti ni luk mirisati“, pa se služi i doskočicama i protokolarnim spletkama kako bi s njime izbjegla „bliske susrete“ u ovako ne-bliskoj „kohabitaciji“. Šteta je što Hrvati ni da dan slavljenja svetih i spomena i molitve za duše pokojnih nisu mogli biti pošteđeni takvih „dvorskih spletaka“. Šteta je što su informacije o njima bacale u sjenu i propovijed kardinala Bozanića i druge duhovne sadržaje i poruke, kakvih je danas bilo zaista mnogo i u svjetovnim, a osobito u crkvenim i katolički usmjerenim medijima.

Drugoj temi posvećeno je razmjerno malo prostora, osim recimo na Hrvatskom nebu i još ponekom portalu koji nije pod režimskim nadzorom i koji se ne umiljava svjetskoj „dubokoj državi“. A upravo svjetska ona velika očekivanja polaže u pobjedu Joea Bidena na predsjedničkim izborima, koji već traju tjednima u obliku dopisnog glasovanja (kakvo Hrvatima režimci i dalje ne dopuštaju), a koji će i fizički izlazak na biračka mjesta doživjeti u utorak, 3. studenoga. Ta druga tema jest niz što ubojstava što prijetnji ubojstvima i agresivnosti, što nasilnih ili vandalskih i svetogrdnih čina, poput onoga „beskrvnoga“ napadaja na bečku katoličku crkvu sv. Ante i vjernike u njoj koji je počinila skupina od više desetaka tamošnjih mladih muslimana – Turaka. Koji, čini se, već dugo šire strah i trepet u bečkoj četvrti Favoriten, prenapučenoj useljenicima.

Covid-19 i američki izbori

Treća tema već je naznačena spominjanjem američkih predsjedničkih izbora. Dvije su glavne teme koje obilježuju godinu u kojoj živimo: Covid-19 i američki izbori. Obje te teme važne su za sudbinu svijeta. Obje te teme nekom su se „slučajnošću“ vremenski poklopile. 

U studenomu 2003. u kineskom gradu Guangdong počela je epidemija ’prvoga’ SARS-a – teškoga akutnoga respiratornog sindroma – koja se proširila na 20-ak zemalja, zarazila 8273 čovjeka, usmrtila 775 ljudi i onda  najednom bila praktički zaustavljena, već u srpnju 2003. Mjere koje su države tada poduzele bile su dostatne za zaustavljanje i iskorjenjivanje te zaraza. I tada su doduše kineske vlasti kasnile s informiranjem Svjetske zdravstvene organizacije, a prikrivale su i broj umrlih (349 u Guangdongu i 299 u Hong Kong-u). Smrtnost od tog virusa sezala je i do 18 posto zaraženih. Da širenje nije zaustavljeno, mnogo bi ljudi od njega umrlo.

Ljudski koronavirus: letimičan pogled unatrag

Koronavirusi koji zarazuju ljude – a većinom su uključeni u infekcije dišnih putova – otkriveni su u 1960-ima. Najraniji proučavani ljudski koronavirusi bili su od ljudskih pacijenata s prehladom, koji su poslije nazvani humani koronavirus 229E i humani koronavirus OC43. Od tada su identificirani i drugi ljudski koronavirusi, uključujući SARS-CoV 2003., HCoV NL63 2004., HKU1 2005., MERS-CoV 2012. i SARS-CoV-2 u 2019. godini. Promotre li se i usporedbe podatci s hrvatske Wikipedije o dosadašnjim epidemijama, vidjet će se da je ova sadašnja po brojkama zaraženih i umrlih neusporedivo gora od četiriju prethodnih:

U oči kao zanimljiva koincidencija udara to da je novi virus krenuo u svoj apokaliptički pohod točno jednu godinu prije predsjedničkih izbora u Americi. Ni koju godinu prije, ni koju godinu poslije toga, nego upravo tada. „Teoretičari urota“ tvrde da novi, „kineski“ virus i jest pušten s lanca upravo u te svrhe: da potkopa uspjehe koje je Trump postigao na gospodarskom planu i da ga izruga i učini promašenim kao predsjednika koji se u borbi protiv epidemije ponašao neodgovorno i šarlatanski.

„Ili-ili“ za čitav svijet?

Izbor između republikanca Trumpa i demokrata Bidena općenito se prikazuje i doživljava kao „ili-ili“ za čitav svijet. Sva vidljiva „duboka država“, sva „soroščad“, svi pristaše „otvorenoga društva“ i „multikulturalizma“, sva međunarodna ljevica: crvena, žuta, zelena, roza, abortistička, dženderistička i ona duginih boja, toliko se dignula na noge protiv ponovnog izbora predsjednika Trumpa da takvo što u dosadašnjoj povijesti nije viđeno niti bilo zamislivo. Kao da će ako on opet bude izabran svijet doslovno propasti, a globus njegovom cokulom biti zgnječen i pretvoren u ravnu ploču. Već mjesecima nema ni jednoga bogovjetnog dana da u medijima ne nailazimo na stalno nove invektive ili ’psine’ protiv Trumpa. Nema toga što mu nije prigovoreno, zamjereno ili o njemu iskonstruirano. Nema te globalno poznate ankete koja protukandidatu Bidenu nije davala i više od deset posto prednosti. I nema tog globalnog medija koji se ovih dana nije ipak zabrinuo, budući da se i po službenim anketama koje provodite agencije koje opslužuju „duboku državu“ (Ipsos itd.) Bidenova prednost u završnici počela sve više topiti. 

Premda je već pisanim putem glasovalo blizu stotinu milijuna državljana SAD-a, smatra se da će presudno biti to što će ostali birači učiniti na biralištima. Zbog toga „predizborna kampanja“ ne prestaje širom svijeta, pa tako ni u Hrvatskoj, ni na Sve svete. Specifičnost je, kako je već rečeno, to što se gotovo čitav svijet uživio u tu kampanju i podijelio u dva tabora – kao da se upravo bira predsjednik svijeta, a ne predsjednik jedne svima daleke države između dvaju oceana koja ima 320 milijuna stanovnika. Koja obuhvaća svega 4,23 posto svjetskog stanovništva – u kojoj dakle ne žive 23 od 24 čovjeka na Zemlji. 

Sigurno je da za nezadovoljstva i loše mišljenje o predsjedniku Trumpu kao državniku, političari, biznismenu i čovjeku postoji „mali milijun“ razloga. Problem je što se takva kriteriologija uglavnom ne primjenjuje na njegova protukandidata. O njemu jedva da se objavi išta loše, kritički ili analitički. Naprotiv, on, iako nedvojbeno vrlo nesvet, profan i do same srži prijeporan, u svijetu ljevičarskih opsjena samo što nije proglašen „svetim“. Pa i od brojnih katolika!, što zbrku i smutnju u suvremenom svijetu – ideološki razdijeljenom na „konzervativce“ i „liberalce“ – čini gotovo savršenom. A do koje mjere sve skupa seže, pokazuje i primjer s Trumpovim strategom borbe protiv Covida-19, koji se u međuvremenu s Trumpom razišao, toliko razišao da ga je ovaj proglasio „idiotom i katastrofom“. A ni Fauci njega nije štedio. Večeras smo na portalu jednog hrvatskog dnevnika mogli pročitati ovaj naslov i podnaslov:

Glavni američki epidemiolog pohvalio Bidena i napao Trumpa: ‘Nismo mogli biti u gorem položaju‘

Glasnogovornik Bijele kuće ocijenio je Faucijeve izjave “neprihvatljivima” jer se tri dana prije izbora odlučio baviti politikom

Istodobno, američki odnosno globalni CNN istrčava s ovakvom ocjenom: „Attacking Anthony Fauci is Donald Trump’s dumbest closing message – Napadanje Anthonyja Faucija jedna je od najglupljih zaključnih poruka Donalda Trumpa.“

Režimsko-ljevičarski i globalistički kućni miševi

Našim hrvatskim kućnim miševima (a tako i onima po drugim zemljama), to jest režimsko-ljevičarskim, globalističkim i antitrumpovskim agitatorima premalo je prenositi američke ocjene o američkim izborima. Ne, oni hoće dati i svoje vlastite, „originalne prinose“. U citiranom hrvatskom dnevnom listu pratimo ovih dana kako se nabacivanje blatom na Trumpa pojačava. Kao da je za ishod američkih izbora važno i što će svaki Hrvat misliti i koga će poželjeti zaokružiti – a sve s ciljem da svijet odahne od tog „luđaka“. Protiv kojeg se izvlače i osobna „svjedočanstva“ mnogih ljudi koji se inače uopće ne zanimaju za tekuću politiku. Jedno od njih glasi:

‘ZAŠTO SAM ZA JOEA‘

Hrvatski pisac koji u SAD-u glasa još od 80-ih: Biden mora pobijediti zato što je Trump strašan

‘Ako Trump pobijedi s jednim glasom razlike u Pennsylvaniji i ako to odluči izbore, obrijat ću i kosu i bradu i hodati bos po ulici‘

Ime tog hrvatskog iseljeničkog pisca, koji se potrudio dostaviti svoj autorski tekst JuL-u, glasi: Josip Novaković.

Naslov i misao kao jeftina floskula

No i osobna svjedočanstva iz Amerike kao da su nedostatne za akutne potrebe borbe protiv Trumpa kao političkog koronavirusa, pa domaći antife osjećaju obvezu i sami se uključiti u tumačenja u čemu je bitna razlika između dvaju američkih suparnika i staraca (74:78). Jedan od izdanaka domaćeg yugo-marksizma, koji desetljećima uživa povlasticu komentirati ono za što je mentalno izrazito „podkapacitiran“, organizirao je i okrugli stol, a kao rezultat mudrovanja šestero odabranih mudraca izvukao je u naslov ovo: 

Amerika više nije svjetlonoša demokracije. Trebamo lidere koji će ujedinjavati, a ne razdvajati

Onaj tko nimalo ne prati što se stvarno zbiva, mogao bi u takvu ocjenu i povjerovati. No onaj tko išta prati, zna da ni Trump ni Biden nisu ljudi koji mogu ujedinjavati ono što je nepovratno razdvojeno. Zna da je naslov stoga obična floskula. Da je i misao koja iza njega stoji – jeftina floskula.

Ovi američki predsjednički izbori svakako jesu ključni za budućnost svijeta. Ali zacijelo ne u mjeri koja im se pridaje u personalnom smislu: Trump ili Biden! A pogotovu ne na način na koji to tumače aktivisti glavne i dominantne medijske i intelektualne i političke struje. Mnogo važnije od toga tko će biti izabran jest stanje nesvetog svijeta. Ono obiluje tolikim rascjepima i sukobljenostima da ih nijedan čovjek i nijedna stranka i nijedna država više ne mogu sami po sebi prevladati. U tomu je sržni problem.

Na konačne, službene rezultate izbora i elektorskog glasovanja u SAD-u još ćemo se načekati. Tjednima. A s obzirom na oštru polarizaciju, nisu isključene ni dosad nepoznate ili nezamislive komplikacije.

Šiljo/Hrvatsko nebo