Damir Pešorda: ŽRTVE KORONE

Prema Worldometeru  broj žrtava Covida-19 premašio je osamsto jedanaest tisuća. No, tu su uračunati samo oni koji su umrli od zloglasnog virusa ili barem s njim. Ogroman je pak broj onih koji su stradali zbog korone, a da nisu bili čak ni zaraženi. I kako vrijeme bude više protjecalo, taj će broj sve više rasti i u jednom će trenutku premašiti broj onih čije je stradanje izravna posljedica zaraze. Pri tomu ne mislim samo na stradanja pojedinaca koji će, na ovaj ili onaj način biti pogođeni, panikom oko pandemije, nego i na društvo kakvo poznajemo u cjelini. Svakodnevne ljudske interakcije, način odijevanja, sustav obrazovanja, srednji sloj, demokracija – sve će to Covid-19 uništiti ili temeljito promijeniti.

Kanadski klinički psiholog i jedan od popularnijih društvenih kritičara današnjice Jordan Peterson ovih je dana također gotovo postao žrtva korone. Peterson se prvo u Rusiji liječio od ovisnosti o sredstvima za smirenje. U Rusiji se uspio izliječiti od ovisnosti, ali se suočio s novim neurološkim problemima kao što su epileptički napadaji, stoga je liječenje nastavio u Srbiji, gdje se zarazio koronom. Njegova kći u intervjuu za The Sun kaže da je zlosretni psiholog u srpskoj bolnici gotovo podlegao jer su ga neadekvatno liječili od korone, odnosno neobične bolesti još neobičnijeg imena – SARS-CoV-2. No, Peterson je barem još uvijek živ  Te sreće nije bilo trinaestero mladih Peruanaca stradalih u stampedu koji je nastao kada je policija upala u noćni klub Thomas Restobar u Limi gdje se partijalo unatoč zabrani.

Koliko je ljudi stradalo zato što im zbog novog režima rada zdravstvenih ustanova nije pružena pravovremena i primjerena zdravstvena usluga, to vjerojatno nikada nećemo ni saznati. Psihičke posljedice panike oko aktualne pandemije također je nemoguće izmjeriti, no da su one ogromne, složit će se gotovo svi. Ipak, moglo bi se pokazati da su sve to relativno nevažne stvari u odnosu na štetu koju će koronavirus učiniti na planu urušavanja institucija demokratskog društva, socijalnih odnosa i raspodjele društvenog bogatstva i političke moći. Korona bi se mogla pokazati efikasnijim alatom za društvene promjene od marksizma i rodne ideologije zajedno.

U kolumni od prije mjesec dana napisao sam: ”Umjesto da virus desetkuje Kinu u kojoj se pojavio, on se nekim čudom prometnuo u glavno kinesko oružje kojim pariraju Trumpu taman kada ih je on na gospodarskom planu bio stjerao u kut. Zanimljivo je također i da su neki najbogatiji Amerikanci skloniji Kini nego Americi. Tko zna možda je kineski model društva, to jest kombinacija komunističke diktature i kapitalističke privrede, dobitna kombinacija za dvadeset prvo stoljeće. Kinesko stoljeće?” Na portalu Geopolitika.news  Mario Stefanov situaciju vidi ovako: ”Sve će završiti strukturiranjem dvaju društvenih polova – vladajuće elite i ostatka društva svedenog na beznadni proletarijat bez mogućnosti okomite prohodnosti i bilo kakvog mijenjanja uspostavljenog stanja. Stvorit će se zapravo nevjerojatni  hibridan  ideološki, ekonomski i politički sustav praktičkog  komunizma za uski krug odabranih na vrhovima moći i feudalizma, ako ne još i dublja obespravljenost većine stanovništva.”  Stanovite sličnosti nipošto nisu slučajne: one samo govore da su neki procesi uznapredovali u tolikoj mjeri da ih mnogi ne mogu ne uočiti.

Onoga trenutka kada izolirani, uplašeni i maskom obezličeni pojedinac zavoli glas svojih mučitelja s ekrana – počet će nova epoha. U nekim glavama, sudeći po oduševljenju kojim popraćaju nove restrikcije i pravedničkom bijesu i netrpeljivosti koji iskazuju prema neodgovornim kršiteljima mjera, nova je epoha već počela. No, ne treba ih osuđivati, nego prosvjećivati! Oni su također žrtve korone. Pravi su neprijatelji tvorci sintagme ‘novo normalno’ i promicatelji privikavanja na nju. Novo normalno, novi patriotizam, novi suverenizam i slične novatorije samo su fraze kojima se prikriva postupno ukidanje patriotizma, suverenizma i na koncu normalnosti kao takve. Nije isključeno ni da će medijski manipulatori totalitarizam koji se postupno uvodi prozvati ”novom demokracijom.”  U svakom slučaju, treba imati u vidu da je kada, recimo, u novinama neupadljivom postane vijest da je na toj i toj modnoj reviji predstavljena kolekcija maski jesen/zima te i te godine – novo normalno definitivno istisnulo staro normalno.

Premda, pitam se, hoće li u tako temeljito prepariranom svijetu biti ikakve potrebe za mimikrijom kao što su modne revije.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo