ZORICA VUKOVIĆ: AVE MARIA, ZDRAVO MAJKO LJUBAVI

Na blagdan Gospe Lurdske, vatikanski glasnogovornik George Burke je objavio da papa Franjo šalje nadbiskupa Henryka Hosera, Poljaka,  kao posebnog izaslanika u Međugorje. „Misija nije ni protiv koga, nego je za hodočasnike“, kazao je Burke.

U odlukama papa ništa nije slučajno, pa ni ovaj blagoslovljeni datum. Iako različiti po smještaju svetišta Lourdes i Međugorje imaju puno sličnosti.

Imala sam sreću otići na hodočašće u Lordes i u Međugorje.

Lourdes

Svetište Lordes smješteno je ispod snježnih padina Pirineja u kotlini kroz koju teče brza i zeleno-plava rijeka Gava. Tu se u pećini, veličine čovjeka, iznad veće pećine ukazala Marija i objavila maloj Bernardici da je Bezgrješno začeće.

Gospa se Bernardici ukazivala osamnaest puta. Prvo ukazanje je bilo 11. veljače 1858., a posljednje 16. srpnja 1858. Već 18. siječnja 1862., ova ukazanja je priznala Sveta Stolica.

Danas je prostor svetišta odvojen od svakodnevnih aktivnosti Lourdesa. Tamo se paralelno, u doba sezone hodočašća, odvija i po četiri misna slavlja.

Jedno od posebnih djelatnosti je kupanje u vodi koja izvire u špilji ukazanja. Odvojen je ženski i muški dio. Dok se čeka na red, za ulazak u vodu, moli se krunica. Predvode je hodočasnice, mole francuske volonterke.

Kad stiže naša grupa, molimo na hrvatskom uz marijanske pjesme, uz neizbježnu „Ave, ave…“

U  predvorju kupelji, dok se čeka, mogu se pročitati upute. Ima ih i na hrvatskom jeziku. Duboko značenje lourdske vode ispisano je iznad kupelji: „Operite lice i molite Boga za čistoću vašeg srca.“

Prostori s bazenima pregrađeni su, a hodočasnike uslužuju volonterke. Ulazim s još tri gospođe. Laganom pelerinom me prekrivaju dvije volonterke i ja se pod njom skidam. Iza zastora je bazen nešto veći od kade, a ispred mene na zidu reljef Marijinog lica. Pomalo osjećam strah… Voda je hladna. Bojim se da se neću poskliznuti, silazeći niz dvije stepenice. Volonterka osjeti moju nedoumicu i prstom mi pokaže Gospu. Svoj pogled upravljam u Nju, polažem ruke na prsa i u duši zamolim Njenu pomoć. Obgrli me voda poput hladne svile, nježno i vrlo ugodno… Izlazim van. Volonterke me opet prekrivaju pelerinom i ispod nje skidaju mokru pamučnu tkaninu. Voda se s mene ne cijedi. Oblačim se. Odjeća je suha iako se nisam brisala. Osjećam se lako poput leptira. Lebdim.

Svaku večer je procesija sa svijećama. Svijeće su bijele, a na dnu obojene plavo. Vosak se cijedi u papirnu čašicu na kojoj su stihovi „Sred te se pećine…“ na hrvatskom jeziku za hrvatske hodočasnike, te „Salve Regina“, „Pater noster“ i „Ave Maria“ na latinskom jeziku. U procesiji se moli krunica na više jezika. Treći dan našeg boravka, organizatori moljenja bili su naši svećenici koji su pratili vojno hodočašće, a procesija je počela čitanjem Sv. Evnđelja po Ivanu: „…u punini vremena odasla Bog sina svoga…“

Posebni dojam je ostavio križni put iznad Bazilike Kraljice krunice i internacionalna  Sv. Misa u Bazilici Pia X. Na velikom video zidu na više jezika prevođeni su neki dijelovi Sv. Mise, a dio molitava je na latinskom.

Svake godine, u svibnju, je vojno hodočašće na kojemu sudjeluju i hrvatski vojnici.

Izvan svetišta odvija se svakodnevni život i uslužne djelatnosti potrebne hodočasnicima.

Međugorje

Međugorje se smjestilo među gorama sa sjevera i s juga na području krševite Hercegovine. U, ponekad sušnom kraju, ukazanja u su počela su 24. lipnja 1981. Gospa se ukazuje djeci tijekom ljetnog školskog  raspusta. Bilo ih je šestero: Ivanka, Mirjana, Vicka, Ivan i Milka. Nekima od njih i nakon toliko godina Gospa se još uvijek ukazuje kao Kraljica mira.

U doba komunističkog, ateističkog režima, i  djeca i župnik fra Jozo Zovko bili su izloženi represiji, ali Međugorje i njegovi vidioci su konačno dočekali i ovaj posjet papinog izaslanika.

U Međugorju ima puno hodočasnika, ali ne kao u Lourdesu.

Tijekom hodočasničke sezone u svetištu se odvijaju paralelno tri Sv. Mise. Mise se služe na različitim jezicima, ovisno od kuda dolaze hodočasnici.

Centralna Sv. Misa je u 18 sati, a prethodi joj moljenje sv. krunice tako da se svaka desetica moli na nekom od jezika prisutnih hodočasnika. Nakon Sv. Mise, svaki dan, su različite pobožnosti: klanjanje pred Presvetim, uzvišenje sv. križa, koncerti duhovne glazbe…

Iako na brdu Križevcu, ima križni put, križni put je i u prostoru svetišta, gdje se nalaze i crteži iz Krunice Svjetlosti.

Oni koji mogu pješače na Brdo ukazanja. UMeđugorju još uvijek se ukazuje Kraljica mira.

Posebnost Međugorja je sveta ispovijed. Mnogi su međugorsko svetište proglasili ispovjedaonicom svijeta. Ispovjedaonice su sagrađene s lijeve (na stranim jezicima) i s desne strane (na hrvatskom) strane Crkve. Ponekad ni one nisu dovoljne pa svećenici ispovijedaju vani.

Kako objasniti ova sveta mjesta?

Katolička crkva je tijekom svoje duge povijesti pohranjivala, pored sadržaja Svetog pisma, svjedočenja vjernika, svetaca i ta iskustva ugrađivala u temelje Crkve. Tako su i naša hodočasnička mjesta postala susreti svih nacija i jezika. Tamo se događaju tjelesna, ali još važnije, duhovna ozdravljenja, tamo je čovjek čovjeku brat. Iz njih se odlazi bogatiji i svetiji.

I dok je Lourdes zelen, zagrljen vodama Gave i obroncima Pirineja, dotle je Međugorje kršno, u proljeće zeleno, a ljeti žedno…

Puno truda treba za organizaciju svih događanja tako da se čini da je sve spontano.

Zato posebna hvala našim svećenicima, hercegovačkim fratrima, časnim sestrama, vidiocima, župljanima Međugorja i vjernicima.