Razgovor s povjesničarom dr. Josipom Jurčevićem o njegovoj novoj knjizi „Komunistički teror i mučeništvo Crkve – djelovanje Udbe protiv Crkve u Hrvatskoj 1945.-1991.“

 Razgovor s povjesničarom dr. Josipom Jurčevićem o njegovoj novoj knjizi „Komunistički teror i mučeništvo Crkve – djelovanje Udbe protiv Crkve u Hrvatskoj 1945.-1991.“

Dr. Jurčeviću, evo predstavljate novu knjigu. Već po naslovu knjige, koju izdajete u dva dijela, jasno je kako je riječ o iznimno velikoj i kompleksnoj temi, stoga ne čudi što djelo ima 992 stranice. Je li to svojevrsna antologija zločinačkoga djelovanja jugoslavenske službe protiv Crkve u Hrvata i što je novo u Vašoj knjizi u odnosu na brojne do sada izdane na tu temu?

Zbog nedostupnosti povijesnoga gradiva, dosadašnje spoznaje o djelovanju Udbe općenito, kao i protiv Crkve, bile su u svakome pogledu vrlo ograničene i površne. Tek od 2017. omogućen je nesmetan pristup golemome i strogo povjerljivom povijesnom gradivu Udbe i Službe državne sigurnosti te se moja knjiga uglavnom temelji na tome gradivu i predstavlja prvu znanstvenu knjigu koja cjelovito i dokumentirano govori o sustavnome i intenzivnome teroru što su ga Udba i jugokomunistički režim provodili nad Crkvom cijelo vrijeme od 1945. do 1991.

Režim i Udba Crkvu su do paranoičnosti smatrali glavnim unutarnjim i vanjskim neprijateljem komunizma i Jugoslavije te nositeljem sprege s ostalim stvarnim i izmišljenim neprijateljima. Stoga knjiga sadrži niz novih i iznimno važnih i zanimljivih spoznaja koje se odnose ne samo na Crkvu nego i na ključnu povijesnu ulogu jugokomunističkih tajnih službi koje nisu bile samo čuvari režima i izvršitelji partijske volje nego i bitan kreator odluka. Tako je teror nad Crkvom bio istodobno i teror nad većinom stanovnika Hrvatske.

Opseg knjige podrazumijeva velik autorski trud i istraživanja. Jeste li doista uložili dosta energije i vremena u pisanje ove knjige i koja je temeljna motivacija koja vas je navela na ovaj posao?

Tijekom svojih ranijih istraživanja represivnosti jugokomunističkoga režima te pri izradi ekspertiza za sudske procese na Haaškom tribunalu i u Hrvatskoj postala mi je razvidna potreba za dubinskim istraživanjima uloge jugoslavenskih tajnih službi; kako radi objektivnoga razumijevanja događanja prije 1990., tako još više za razumijevanje procesa perverznih vrijednosnih i političkih događanja koja su u hrvatskim institucijama sve očiglednija u sadašnjosti nakon 1990. To je bio moj polazni poticaj i istraživačka hipoteza, koji su se sada – kad je knjiga dovršena – pokazali više nego opravdanima.

Može li se reći da je to Vaše kapitalno povjesničarsko djelo? Imate niz objavljenih istaknutih naslova iz domene komunističkih zločinačkih djelovanja. Osjećate li da je posljednjih godina ozračje u Hrvatskoj nesklono istraživanju toga područja?

Iz cjelokupnoga društvenog i političkoga života u Hrvatskoj svakome je danas razvidna institucijska nepoželjnost suočavanja sa zločinačkom komunističkom prošlošću, iako je to jedna od civilizacijskih obveza koju otvoreno zahtijevaju i EU rezolucije. Prije 1990. bilo kakvo spominjanje komunističkoga terora sprječavano je najgrubljom fizičkom i pravosudnom represijom, a sada sljedbenici i rentijeri komunizma u Hrvatskoj nastoje postići iste učinke stigmatizacijom, diskriminacijom, marginalizacijom i drukčijim zloporabama institucijske moći.

Dr. Jurčeviću, s obzirom na golem uvid koji imate u razdoblje komunizma i Jugoslavije u Hrvatskoj, odnosno u posljedice toga djelovanja, može li se reći da će Hrvatska još dugo liječiti te posljedice i treba li, po Vašemu mišljenju, definitivno zabraniti komunističku ideologiju i znakovlja, kao što vidimo u mnogim zemljama koje su prošle polustoljetni teror te vrste? Posljednja je Poljska koja to zabranjuje… Može li Hrvatska naprijed bez lustracije?

Odavno je poznato znanstveno stajalište da su duhovne i vrijednosne krize ishodište socijalnih, gospodarskih i drugih egzistencijalnih kriza. Sadašnja je Hrvatska ekstremni primjer takve devijacije jer vladajuća oligarhija grčevito održava naslijeđenu zločinačku totalitarnu komunističku vrijednosnu paradigmu kojom progoni i ubija slobodu, kreativnost, socijalnost, poduzetništvo i druge humanističke i demokratske vrijednosti. Ta ekstremna devijacija u Hrvatskoj više nije pitanje neke teoretske projekcije nego se očituje i u fizičkome izumiranju i masovnome bijegu hrvatske mladosti iz domovine.

Stoga je hrvatski najvitalniji imperativ u provođenju procesa sustavne dekomunizacije, kojemu je lustracija bitna sastavnica. U zaključnome poglavlju knjige tematizira se odnos Svete Stolice te Crkve u Poljskoj i Hrvatskoj prema lustraciji, a na početku knjige kao nagovještaj istraživačkoga smisla navedene su poruke svetoga Ivana Pavla 2. i Evanđelja po Ivanu: Ne bojte se! Samo istina će nas osloboditi.

Tko je izdavač knjige, bavi li se posebno slučajem blaženoga Stepinca, ima li novih, do sada nepoznatih dokumenata…

Izdavač knjige je Dokumentacijsko informacijsko središte, a suizdavači su Institut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’ i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika. Knjiga se sastoji od dvaju svezaka i ima ukupno 992 stranice, a u drugom je svesku 460 stranica preslika uglavnom nepoznatih dokumenata, od kojih su neki, naizgled gotovo nevjerojatni. Primjerice, udbaška struktura u Hrvatskoj je i nakon povijesnih promjena 90-ih službeno nastavila nadzirati Crkvu kao glavnoga unutarnjeg i vanjskoga neprijatelja.

To nije nimalo čudno i nelogično ako se knjiga čita u cijelosti i pogledaju dokumenti koji svjedoče o odnosu Udbe i režima prema Alojziju Stepincu od 1945. do 1990., ali i nakon toga. Naime, Ozna je već u svibnju 1945. tijekom prvoga utamničenja Stepinca prepoznala njegovu neslomljivost i univerzalnu identitetsku vrijednost te je poduzimala iznimno složene operacije njegova fizičkoga i duhovnoga neutraliziranja.

Smrtonosna poplava hrvatske komunističke prošlosti u aktualnu hrvatsku demokratsku stvarnost najjasnije se prepoznaje u činjenici da su udbaši, koji su sudjelovali u trovanju Stepinca i iživljavanju nad njegovim mrtvim tijelom, nakon 1990. kao moćnici samostalne hrvatske države nastavili otežavati postupak beatifikacije Stepinca.

Od sljedećega broja, ekskluzivni feljton dr. Jurčevića u Hrvatskome tjedniku

Pripremate i feljton za Hrvatski tjednik od sljedećega broja. Na što ćete staviti naglasak u 10 nastavaka?

Feljton će prikazati nekoliko konkretnih slučajeva i dokumente koji jasno oslikavaju način, intenzitet i svrhu terora što su ga Udba i jugokomunistički režim sustavno provodili protiv Crkve i svega drugoga vrijednog u Hrvatskoj, te da je isti model ugrađen i u institucije samostalne hrvatske države.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo