G. Borić: Trumpa treba shvaćati doslovno

Broj jedan priznaje samo pobjede, a ne priznaje poraze

Ustoličenje (inauguracija) novoga američkog predsjednika Donalda Trumpa podnošenjem prisege njega i njegova dopredsjednika Mikea Pencea, uglavnom je prošlo u okvirima takvih svečanosti u američkoj povijesti, ali ne bez dodatnih događanja kakva nisu bila uobičajena na dosadašnjim ceremonijama. Bilo je protutrampovskih demonstracija od kojih su neke bile nasilne, no svečanost se ipak odvijala pod čvrstim nadzorom oko 13.000 vojnika, nacionalnih gardista i sigurnjaka, što je gotovo jedna divizija naoružanih ljudi. Broj nazočnih civila bio je za četvrtinu manji nego na ustoličenju predsjednika Baracka Obame. Tko je očekivao da će nastupni govor novoga američkog predsjednika Trumpa biti pomirujući, bitno različit od njegovih predizbornih nastupa, ljuto se prevario.

Ukratko, Trump je ponovio svoja predizborna obećanja kakva je potvrdio u intervjuu njemačkome „Bildu“ i engleskome „Timesu“ (o tome podrobnije u poglavlju Nepolitički gospodarstvenik preuzima politički najvažniju funkciju u svijetu). U nastupnome govoru novoga američkog predsjednika upale su u oči neke posebnosti koje nisu bile tipične za proklamacije dosadašnjih predsjednika. Po njemu, citiramo: „Današnja ceremonija nije prijelaz jedne vlasti na drugu ili jedne stranke na drugu, nego mi uzimamo vlast u Washingtonu i vraćamo ju narodu“, što zvuči isto toliko revolucionarno kao boljševičko osvajanje vlasti u Rusiji ili komunističko u Jugoslaviji poslije Prvoga i Drugoga svjetskoga rata.

Trump je napao „malu skupinu političara u Washingtonu koja je uzurpirala vlast dok su iseljavala radna mjesta i zatvarane tvornice.“ Zvuči vrlo ljevičarski! Po njemu, nije važno koja stranka upravlja vladom, nego da narod upravlja vladom. Narodna demokracija ili? Novi predsjednik obećava gospodarski preporod Amerike na svim područjima, od školstva do borbe protiv droga. Raj na zemlji? Trump je protiv stranih industrija u svojoj zemlji i protiv američkih investicija u inozemstvu, što nije ništa drugo nego uspostavljanje novoga izolacionizma. Ali je li to moguće bez većih troškova za svakoga pojedinog Amerikanca? Treba sumnjati u to.

Parola „Najprije Amerika“ zvuči pozitivno, ali jedna velesila kao SAD ne može opstojati bez preuzimanja obveza u cijelome svijetu jer je ona važan dio njega i kao takva odgovorna za svjetski mir i blagostanje, od čega i sama profitira. To Trump kao da nije shvatio. Dobro je što je najavio borbu protiv islamizma, ali nju nije moguće voditi bez bliske suradnje s ostalim demokratskim državama, no o tome nije izustio ni riječi. Ovaj govor bio je mješavina nacionalizma i populizma, što bi, ako bi ga kao uzorak doslovno preuzele ostale nacije, dovelo do razbijanja minimalnoga jedinstva Zapada i rastakanja svjetske zajednice u antagonističke nacionalne države i /ili saveze država, jednostavno rečeno povratak u 19. i prvu polovinu 20. stoljeća. Treba se nadati da će kruta zbilja i savjeti njegovih razumnih suradnika podučiti predsjednika Trumpa da Amerika ne može biti izolirani otok u burnome svjetskom oceanu suprotstavljenih država. Začudila je i Trumpova stisnuta šaka nakon govora, gesta kakvom se koriste komunisti i ostali ekstremni ljevičari. A predsjednik Trump je multimilijarder koji, na žalost, ne želi objaviti svoju poreznu karticu, pa možda i nije tako bogat kako govori ili drugi nagađaju.

Predsjednik Trump brzo prelazi s riječi na djela

Trump ne bi bio gospodarstvenik da nije obećao kako će velikom brzinom ostvarivati svoje namjere izrečene u predizbornoj kampanji. Navest ćemo najvažnije. SAD će izgraditi zaštitni zid na svojoj granici prema Meksiku koji bi stajao ni više ni manje nego 25 milijarda dolara, a platila bi ga meksička vlada (!) koja je to odbila, no američki predsjednik ima svoju čarobnu formulu prema kojoj bi Meksikanci uveli carine koje bi godišnje iznosile 13 milijarda dolara, a to bi ipak bio „račun bez krčmara“ jer se susjedna država ne će nikad pokoriti naredbama iz Washingtona, pogotovo ne ako Washington prisili tamošnje strane tvornice da se prebace u Ameriku, što bi povećalo ionako veliku meksičku nezaposlenost.Najavu o protjerivanju 13 milijuna ilegalnih useljenika Trump je omekšao dodatkom da će njih biti „samo“ tri milijuna koji su došli u sukob sa zakonima. Trump je zasprijetio i uvođenjem „zaštitnih zona“ za ilegalne useljenika, ali to vjerojatno ne će odobriti Kongres. Njegova administracija prekrižila je Obaminu zdravstvenu reformu (Obamacare), ali za ostvarenje dala si je vremena tijekom dvije godine jer ju treba nadomjestiti svojim modelom koji još nije na vidiku. Novi predsjednik svakako želi odbaciti Obamine propise o zaštiti ljudskoga okoliša, što znači dopustiti neograničeno korištenje ugljena i eksploataciju nafte u Aljasci i sjevernome Atlantiku kao i prekrižiti obećani dar bivšega predsjednika u visini od 3,5 milijarde dolara Fondu UN za zaštitu klime.Trump će nastojati ukinuti pat situaciju između naprednjaka i konzervativaca u Vrhovnome sudu (Supreme Court) pripremivši svoju listu personalnih prijedloga kako bi konzervativci odnijeli prevagu za veliki broj godina. Najambiciozniji plan novoga predsjednika odnosi se na smanjivanje poreza za poduzeća i pojedince, ali još nije jasno kako će moći ispuniti golemu rupe u državnome proračunu ako to ostvari. U to se mora uključiti i Kongres koji u Americi ljubomorno drži državnu blagajnu u svojim rukama.

Zlonamjerno širenje glasina da će Trump „darovati“ Putinu tzv. zapadni Balkan

U hrvatskome okolišu bruje glasine kako će Trump prepustiti Rusima tzv. zapadni Balkan. To Amerikanci nisu učinili ni za vrijeme hladnoga rata kad su naveliko pomogli Titovoj Jugoslaviji da se oslobodi „bratskoga zagrljaja“ Staljinova Svjetskoga Saveza. Ako bi se to ostvarilo, bila bi to „druga Jalta“ kojom su sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu podijelile utjecajne zone u Europi, no Sovjeti su prisvojili samo one države u koje su došli u svojim tenkovima. Danas sovjetsku vanjsku politiku djelomično nastavlja Putinova Rusija. Hrvatski mediji govore o ovome navodnom dealu između Trumpa i Putina pozivajući se na njemačkoga politologa Sieba Janssena (Deutsche Welle, 19. 1.) koji tvrdi kako će se Trumpova Amerika povući sa „zapadnoga Balkana“, prepustivši ga Europskoj uniji koja nije jedinstvena u tome kako treba rješavati tamošnje probleme, prije svega srbijansko-kosovski sukob, a to je ipak nešto drugo nego „putinizacija“ toga važnoga dijela Europe. To bi značilo da bi se Amerikanci povukli sa svoga vojnog uporišta na Kosovu koje nije uspostavljeno iz „ljubavi“ prema Prištini nego da s njega kontroliraju i po mogućnosti interveniraju na Bliskome istoku. To izgleda nezamislivo jer bi time bila ugrožena sigurnost Izraela kojemu je Trump obećao najveću moguću pomoć, i simboličnu gestu s velikom političkom težinom, prebacivanje američkoga veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je naveliko razljutilo neke islamske zemlje sprijateljene s Rusijom.No važno je znati tko je dr. Siebo Janssen. U navedenome intervjuu on govori kako „na Balkanu još uvijek imamo manje ili više izražene stare nacionalističke režime koje su nakon raspada Jugoslavije ondje u osnovi imali glavnu riječ…“ Očito je S. Jansssen prespavao posljednje desetljeće i nije uočio neke važne odmake od prvih postjugoslavenskih razvoja do danas. On je bio jedan od najžešćih zagovornika zamisli da Hrvatska mora pričekati Srbiju i ostale njezine susjede kako bi zajednički ušli u Europsku uniju. Dr. Janssen izraziti je jugonostalgičar i prosrpski orijentiran, misli kako će se dogoditi ono što priželjkuju on i njegovi srbijanski šaptači. Postoji jednostavno pitanje: ako bi Trump žrtvovao u korist Rusa Ukrajinu, Gruziju, Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, pa i Hrvatsku, (kako bi na to reagirali NATO i EU?) što bi od Moskve dobio zauzvrat? Trump je ipak gospodarstvenik pa zna da ništa nije „džabe“, da sve treba platiti, pa bi sigurno Moskva to morala učiniti, ali nitko ne kaže kako bi izgledao taj ruski račun u korist Amerikanaca jer ga jednostavno nema.

Nepolitički gospodarstvenik preuzima politički najvažniju funkciju u svijetu

S pravom se pretpostavljalo da će Trumpovi verbalni ispadi tijekom predizborne kampanje, često ispod pojasa, kao i obećanja izvan političkih mogućnosti i najmoćnijega državnog poglavara u svijetu, biti odbačeni od njega samoga samo nekoliko dana prije ustoličenja za državnoga poglavara SAD-a. Trump je sve iznenadio i vjerojatno će mnoge iznenađivati tijekom svoga predsjednikovanja, kako u dobru, tako i u zlu. Mnogi su mislili: predizborna je kampanja jedno, državničko ponašanje nešto posve drugo. Čak i u najvišim kancelarijama američkih saveznika još nitko nije siguran kakve će sve odluke donositi Trump kad uđe u Ovalnu dvoranu Bijele kuće. U intervjuu njemačkome „Bildzeitungu“ i britanskome „Timesu“ Trump je ostao vjeran sebi, onome iz svađalačke i politički nekorektne predizborne kampanje. Kako glede sadržaja intervjua, tako i radi dosljednosti u svome posve nefiltriranome rječniku, ovo je ipak nekakvo, nazovimo ga osvježenje, tako rijetko među političarima koji pri stupanju na svoju dužnost pažljivo važu svaku riječ. Trump je ostao onakav kakav je bio uvijek, naime historiografski neškolovan, politički neiskusan i glede svojih mogućnosti nedovoljno upućen, pa ako to shvati tijekom svoga službovanja, bit će dobro, ako ne shvati, jao si ga Americi, jao Zapadu kao cjelini, jao Europskoj uniji, jao NATO-u. Ali i ova pretpostavka nije sigurna s obzirom na dosadašnju „neuhvatljivost“ novoga američkog političara Broj jedan.

Trumpa je izabrao američki narod i to se mora poštivati

Trump je govorio, kako se hrvatski kaže, ofrlje, kao i uvijek. Može se pretpostaviti da će neke stvari izglačati pod pritiskom zbilje i uz savjete svojih ministara i stručnjaka, ali prema psihološkoj analizi niza promatrača, to će teško ići, jer, kako mnogi tvrde, on je narcisoidno samoljubiv, poznaje samo pobjede i ne priznaje poraze, isključivo cijeni posvemašnju lojalnost svojih suradnika, ne trpi i najopravdanije primjedbe sa strane, osvetoljubiv je do krajnjih granica, nije spreman na samorefleksije, činjenice ga ne zanimaju ako nisu u njegovu korist, nekontrolirano je impulzivan, mrzi političku korektnost, obožava političare slične sebi, (ruskoga samodržca Vladmira Putina, primjerice) korespondira s ostalim svijetom u crno-bijelim kategorijama bez nijansi itd.Sve rečene osobine ne moraju biti u svim situacijama negativne, dapače, jer da su takve, Trump ne bi postigao onako velike rezultate kao gospodarstvenik kakve je postigao, (premda ih preuveličavaju oni koji mu podilaze), ali ipak moramo ustvrditi da netko tko se nikad nije bavio politkom, bez obzira na uspjehe u drugim područjima života, ipak nije pogodan za tako važnu dužnost kao što je predsjednička u američkoj izvršnoj vlasti, u vrhovnoj vlasti jedne velesile s atomskim oružjem i zadatkom da čuva svjetski mir. Voditi jednu velesilu nije isto što i niz kompanija, pa makar bile glomazne i uspješne. Ali američki ga je narod izabrao i to se mora poštivati. U svezi s tim neki upozoravaju da je i Ronald Reagan bio državnički nevježa, no on se ipak nekako „pripremao“ za najvažniju dužnost u SAD-u kao guverner u Kaliforniji i uspješan sindikalni dužnosnik u glumačkome cehu, a i imao je dobre savjetnike, a sve to, barem za sada, nedostaje Trumpu. Njegova ministarska ekipa sastoji se od nepolitičkih bogataša i vojnih nepolitičara, dok su ostali, njih nekolicina, ekstremno desni ideolozi ili svojta.

Trumpove najave nove američke politike sve su iznenadile, posebice Njemačku

U razgovoru s „Bildom“ i „Timesom“ Trump je rekao kako je NATO „obsolet“, to jest zastario jer ništa ne poduzima protiv terorizma; Europska se unija približava svojemu nestanku jer će nakon Velike Britanije iz nje izaći i još neke zemlje; najprije je hvalio njemačku kancelaricu Angelu Merkel da je „izvrsna voditeljica“ da bi njezinu politiku prihvaćanja bjegunaca nazvao „katastrofalnom pogrješkom“; zaprijetio je njemačkim koncernima, (primjerice, BMW-u i Volkswagenu) i nekim drugim automobilskim tvornicama koje su sagradile pogone u Meksiku da će izvoz njihovih proizvoda u SAD opteretiti velikim carinama itd.Neke je izjave pojasnio, primjerice da je EU osnovan kao njemački projekt kako bi se naškodilo Americi, neke su zamjerke opravdane, primjerice Merkličino neodgovorno prihvaćanje svih izbjeglica bez obzira na to tko su i što žele, kao i neravnomjerno financijsko sudjelovanje država članica NATO-a, ali to se treba rješavati u zajedničkim pregovorima, a ne na medijskoj tržnici. Slušajući neke povijesno neispravne riječi kao one o EU, kao da slušamo lijeve i desne antireuropske ekstremiste, kao da je tu tvrdnju posudio iz arsenala kremaljskih propagandista. Euroatlantska suradnja (EU, SAD, Kanada) dosad je bila srčika onoga što nazivamo demokratskim Zapadom, čak slobodnim svijetom uopće.Ako to stavimo u pitanje, može li SAD sam predvoditi bilo koga? Jer Rusija ne odustaje od stvaranja svoga tzv. euroazijskoga saveza država, Kina koju je Trump uvrijedio polusatnim razgovorom s predsjednicom Tajvana, Tsaj ing-wen, ne može se odreći svojih izvoznih ambicija, Indija ne želi ostati zemlja u razvoju, latinskoameričke države s demokratskim uređenjem traže savezništvo s Amerikom, ali na ravnopravnoj osnovi. Veliko je pitanje može li SAD sam gospodarski i politički izdržati nasuprot tim sve važnijim zemljama i savezima država? Trumpove riječi Make America great again, učiniti Ameriku ponovno velikom i America first, Amerika prije svega, koliko god u prvi mah zvučale opravdano, mogle bi zemlju odvesti u izolacionizam i time u 19. stoljeće, koje je ona s pravom napustila dva puta u 20. stoljeću kad se priključila svojim europskim saveznicima i nakon vojne pobjede sudjelovala u oblikovanju demokratskoga poretka u Europi i svijetu. Ako to Trump ne zna, strašno je koliko je tanko povijesno pamćenje budućega poglavara navodno najmoćnije zemlje svijeta. Je li moguće da mu nije poznato kako je nastao EU, kako eurozona, što za srednje i manje europske države znači NATO, što će biti od američke vojne nazočnosti u Europi, (atomske bombe u Njemačkoj!) s obzirom na ugrozu od strane Rusije, koja je evidentna?

Hrvatska ne može ostati ravnodušna prema riječima predsjednika Trumpa

Europska unija kao projekt paneuropskoga pokreta stvorena je u namjeri da se spriječe europski građanski ratovi, (kako su nazvani Prvi i Drugi svjetski rat) i u tome je pogledu vrlo uspješna. Nijemci su pristali na euro, žrtvujući svoj ljubljeni DEM u korist ponovnoga ujedinjenja zemlje, (dogovor Kohl-Mitterrand), gotovo sve postkomunističke zemlje usrdno su molile NATO da uđu u njegovo članstvo poradi svoga povijesnoga iskustva glede ruskog imperijalizma, Amerika je još uvijek uzor mnogim europskim narodima. Sve bi to itekako moralo biti poznato svakome američkom predsjedniku, ali, kako izgleda, još ne i Trumpu. No i njemu treba dati najmanje sto dana da se snađe i ispravi neke svoje pogrješke.Hrvatska ne može ostati ravnodušna prema onome što je rekao američki predsjednik Trump. Njegov izbor i još više naknadne izjave naveliko su razveselile ruskoga predsjednika Putina. Pitanje drži li Kremlj Trumpa u šaci zbog nekakvih seksualnih iživljavanja u Moskvi, možda i nije toliko važno koliko njegovo negativno mišljenje o NATO-u. Ne samo mali baltički narodi nego i Poljaci dobivaju drhtavicu pri pomisli na to što će biti ako Amerika digne ruke od NATO-a. Nedavno je nekoliko američkih postrojba, više manje simbolične snage, došlo u Poljsku gdje su dočekani kao spasitelji. I Hrvatska se glede nesigurnosti u svome neposrednom susjedstvu mora oslanjati na NATO.Ukrajina je teritorijalno oštećena i stalno izložena hibridnome ratu Putinove Rusije. Moskva ima svoje vjerne saveznike u Srbiji i Republici Srpskoj, samo nekoliko desetaka kilometara udaljenosti od Zagreba. Hrvatska svakako treba podržavati korektne političke i obostrano korisne gospodarske odnose s Rusijom, ali Zagreb mora stalno upozoravati Moskvu da ne će trpjeti srbijanske provokacije kao, primjerice, riječi premijera Aleksandra Vučića kako će Srbija „svim sredstvima spriječiti“ novi „Bljesak“ i „Oluju“ kao da su se te redarstveno-vojne akcije dogodile na njezinu teritoriju, a ne u srcu Hrvatske! Slično govore i neki njegovi izaslanici usred Zagreba zlorabeći hrvatsko gostoprimstvo. Hrvatska treba pitati Rusiju: čemu služe zajednički rusko-srbijanski vojni manevri?Sve rečeno imalo bi mnogo manju težinu da Hrvatska nije u NATO-u i saveznica SAD-a. Za Hrvatsku je Amerika i dalje važna i poželjna zemlja bez obzira na to tko je njezin predsjednik, no s nekima se može bolje, s nekima lošije surađivati. Nije u interesu SAD-a da Hrvatska bude izložena pritiscima s istoka. Pretpostavljamo da je to poznato Trumpovoj administraciji. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović o tome je nedavno obavijestila buduće drmatore u Washingtonu, što je izazvalo bijes jugonostalgičnih krugova u našoj Republici.

Reagiranja na Trumpove izjave neujednačena i zbunjujuća

Reagiranja na Trumpov intervju bila su u Berlinu, Bruxellesu i NATO-u, diplomatski rečeno ne baš povoljna, posve obratno, mješavina čudnoga neshvaćanja i straha od budućnosti. Njemačka kancelarica Merkel poručila je preko svoga glasnogovornika da je Trumpov intervju zainteresirano pročitala, ali da će pričekati razvoj situacije nakon njegova ustoličenja za predsjednika SAD-a. Rekli bismo, tipično merkličinski, to jest pokazati neku vrstu hladnokrvnosti i čekati na daljnji razvoj prilika.Gospođa Merkel nada se kako će na proljeće dobiti termin za sastanak s Trumpom u Washingtonu. Francuski predsjednik Francois Hollande bio je mnogo oštriji poručivši Trumpu da će se Europa sama brinuti za sebe, što ga ništa ne stoji jer nakon skorih izbora ionako više ne će biti najvažniji politički Francuz. U NATO-u su zabrinuti, ali daju naslutiti kako je Trumpovo nezadovoljstvo zbog neispunjavanja financijskih obveza brojnih članica spram Saveza opravdano. Trump je razgovarao s nekim dužnosnicima Europske unije, naveo je Jean-Claude Junkera, no to nije bio on nego njegov imenjak Donald Tusk. Juncker je telefonirao s dezigniranim američkim dopredsjednikom Mikeom Penceom.Kao što se na prvi pogled vidi, među transatlantskom braćom vlada prava lost in translation, izgubljenost u prevođenju. Šef konferencija o sigurnosti u Münchenu, Wolfgang Ischinger, rekao je kako se nada da će novi američki ministar obrane objasniti svome šefu Trumpu koliko je važan NATO. U Rusiji su pozdravili Trumpovu ocjenu NATO-a kao zastarjela modela što u Moskvi odavno misle. Ukrajinci se boje da će Trump njihovu zemlju prepustiti Rusima i priznati rusko osvajanje Krima. Austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz izjavio je „Bild-Zeitungu“ da bi Trumpa „trebalo ocjenjivati prema njegovim djelima poslije ustoličenja“. Njemački ministar gospodarstva i vicekancelar, Sigmar Gabriel, odvraćao je Trumpa od uvođenja carina od 35 posto na uvozne automobile jer bi to štetilo i Americi, rekavši s dosta ironije kako bi „Amerikanci trebali proizvoditi bolje automobile.“ Kineska vlada poručila je preko svoga glasnogovornika kako bi bilo pogubno ako bi Amerika „rasplamsala nove trgovinske ratove“.Međunarodni monetarni fond pretkazuje porast svjetskoga gospodarstva za vrijeme predsjednikovanja Donalda Trumpa, ali upozorava na opasnosti protekcionizma i trgovinskoga rata. Britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson trijumfalno izjavljuje kako je dobra vijest čuti od američkoga predsjednika da će s Londonom vrlo brzo sklopiti Sporazum o slobodnoj trgovini, što je izazvalo nezadovoljstvo u Europskoj uniji s kojom Britanija mora uskoro započeti teške pregovore o odcjepljenju. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier izražava samorazumljivo, naime, nadu kako će se američki partneri i dalje pridržavati obveza iz međunarodnoga prava i pravila Svjetske trgovinske organizacije, što zvuči kao da u to previše ne vjeruje.

Europska Unija i NATO trebaju se „uzdati u se i u svoje kljuse“

Sve u svemu, reagiranja na Trumpov intervju bila su u Bruxellesu prilično neujednačena, a to za EU zaista nije dobro jer se nalazi u najvećoj krizi svoga postojanja. Europskoj uniji, ako želi preživjeti, predstoji samo jedan put: dobro se organizirati, sve više ujediniti i tražiti rješenja u političkoj, gospodarskoj i vojnoj politici prema onoj hrvatskoj izreci „uzdati se u se i u svoje kljuse“. Sve ako bi EU postao manji, što vrijedi i za NATO, ne bi bilo drugoga izlaza nego u sve većem samoorganiziranju, pa i u vojnome pogledu.Planova o tome još nema, ali ideje su tu kao što su preoblikovanje Europskoga parlamenta tako da se polovica članova bira neposredno u državama članicama, a polovica da budu delegati iz nacionalnih parlamenata, te da EU unutar NATO-a formira neku vrstu „europskih graničnih postrojba“ koje kao policijske snage već postoje, ali nova bi EU vojska bila znatno veća i sposobnija za obranu vanjskih granica Unije. Već se sad može reći kako će Europska unija i NATO pričekati konkretne korake nove američke administracije da bi formulirali svoju politiku prema Washingtonu, ali i Moskvi koja se nada povoljnom dealu s predsjednikom Donaldom Trumpom. Vladimir Putin želi suradnju s Trumpom, u prvome redu da zabija nove klinove u zapadne političke i vojne organizacije. U Europskoj se uniji nadaju kako će nova vlada u Washingtonu vrlo brzo uvidjeti kako se u svijetu mnogo toga mijenja, ali da postoji konstanta u svim vanjskim politikama, pa i ruskoj, jer zašto Moskva ne bi težila svome cilju kao i Washington – „Rusija prije svega“. A to bi onda bilo na štetu ne samo Europske unije nego i Sjedinjenih Američkih Država.

Gojko Borić/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo